Nikome valjda nije toliko stalo do članstva u SDP-u kao Aleksandri Kolarić. Otkako je prije skoro četiri godine (u rujnu 2013.) izbačena iz stranke, nije prestajala tražiti svoj povratak. Bilo je to vrlo vjerojatno nekakvo pitanje ispunjenja pravde. Nekadašnja glasnogovornica Vlade premijera Ivice Račana, a današnja komunikacijska stručnjakinja isključena je iz SDP-a zbog javne kritike Zorana Milanovića. Neposredan povod bio je tekst o njegovom posve nepotrebnom sukobu s Bruxellesom oko Lex Perković. Milanović je zakon kasnije morao povući, ali je egzekutirana sve donedavno ostala izvan stranke. Ne vlastitom voljom.
Kolarić se upravo vratila u SDP i puna je ideja kako pomoći da se posrnula partija digne na noge. Osobno je, primjerice, spremna donirati komunikacijske treninge zainteresiranim zastupnicima. Pitanje je, međutim, koliko je rukovodstvo otvoreno za njene savjete i sudjelovanje. Drugovi u SDP-u vole koristiti njene analize i tekstove – vrlo je upućena i politički vrlo artikulirana – ali ne vole baš da se to zna. Utjecala je da se zaustavi sankcioniranje Miranda Mrsića, koji je nedavno zakukurijekao tražeći ostavku šefa stranke Davora Bernardića.
Nije joj smetalo ni to što je Mrsić svojedobno asistirao Milanoviću u njenom smicanju. Ali osvetnički su porivi u stranci snažni i duboki. Crvene grofove, čini se, jako svrbe prsti za provođenjem čistke. Sankcionirali bi se međusobno. Slobodu govora gotovo da smatraju deliktom. Ako ne možeš djelovati okupljajuće, privid stranačkog jedinstva uvijek je moguće postići kresanjem disonantnih i kritičkih glasova. Milanovićev duh, izgleda, vječno živi u SDP-u. Eliminirani se pretvaraju u eliminatore. Aleksandra Kolarić odbija takvu transformaciju.
Prije dvije godine napravili ste program za novi SDP, kao svojevrsnu legitimaciju uz svoj zahtjev za povratkom u stranku. Želja vam se tek ovih dana realizirala. Kakvo ste stanje zatekli u SDP-u? Novi ljudi, stara stranka?
– Kad već spominjete moju Platformu novog SDP-a, ona je – bez obzira na odbijenicu koju sam iz stranke tada dobila – nastavila živjeti kroz tuđe dokumente. Svi njeni ključni elementi, demokratizacija i modernizacija SDP-a, decentralizacija i jačanje uloge članstva te progresivni savez s društvom, prilično su široko prihvaćeni. Na primjer, Orsat Miljenić i Ranko Ostojić u svojim su predizbornim programima doslovce prepisali moja rješenja. Davor Bernardić prihvatio je i upravo realizira ideju o formiranju vijeća gradonačelnika i načelnika, koje je prošlog tjedna okupio u Tuhelju. Reformski su programi ultimativna potreba. Da, povratkom u SDP zatekla sam dijelom nove ljude i staru stranku, u svakom smislu te riječi. Jedan od ključnih problema SDP-a nije samo gubitak sto tisuća glasača, za koliko je lijeva koalicija ostala kratka na prošlogodišnjim izborima, nego je možda još veći problem da naši glasači, pa i stranačko članstvo postaju sve stariji. Ne uspijevamo privući mlade, bez kojih nema budućnosti ni jednoj stranci.
(...)
U posljednje se vrijeme kao jedan od najvećih problema SDP-a učestalo spominje Davor Bernardić. Što mislite o predsjedniku stranke? Pretpostavljam da mu posebno cijenite činjenicu što vas je vratio u SDP?
– Vratio je ne samo mene, nego je, uz ispriku, pozvao cijeli niz bivših članova stranke koji su bili izbačeni ili su im organizacije bile raspuštene. Bilo bi dobro da SDP izađe s podacima koliko se ljudi vratilo. Nadam se da će se taj proces ubrzati i da će SDP ponovno primiti sve one koji su u prošlosti nepravedno bili eliminirani. Stranka od toga može samo profitirati.
Ali, istodobno se otvara priča o tome da bi trebalo izbaciti neke koji se usuđuju kritizirati aktualnog šefa stranke? Miranda Mrsića, naprimjer. Ili se ponovno predlaže raspuštanje cijelih organizacija?
– Moj je stav tu potpuno jasan: nema unutarstranačke demokracije i nema slobode govora u stranci ukoliko nije dopuštena i prihvatljiva javna kritika vodstva, politike i programa. To je minimum bilo kakve modernizacije SDP-a. To je način na koji funkcioniraju sve velike stranke u Europi. Ako su one preživjele takvu slobodu, sigurna sam da će je i SDP uspjeti preživjeti i dapače dodatno ojačati. U konkretnim slučajevima jasno sam rekla da bi bilo duboko pogrešno na bilo koji način sankcionirati Miranda Mrsića ili bilo koga drugoga zbog njegova javno izrečenog mišljenja. Svaki član SDP-a mora imati pravo iznijeti u stranci i javnosti svoj politički stav, uključujući i kritiku stranačkog vodstva. Nemam u tom pogledu baš nikakvih dilema. Svejedno radi li se o ljudima koji su se i dosad zalagali za slobodu govora ili su možda prije zagovarali verbalni delikt i druge izbacivali iz stranke. I takvi imaju pravo na slobodu govora. Ako su oni griješili, ne znači da i danas treba ponavljati iste pogreške. Jedna je od mudrijih Bernardićevih odluka da ne traži sankcioniranje Miranda Mrsića, nego da samo iznese svoju političku ocjenu o njegovoj kritici.
Sankcije se navodno spremaju i za Milanku Opačić, koja je također imala nekih primjedbi na Bernardićev račun?
– I gospođa Opačić ima apsolutno pravo javno iznositi svoje kritičke zamisli. Ali u starim je demokracijama standard da zastupnici koji su kritični prema stranačkom vodstvu ili ga ne podržavaju, bez obzira na razloge, takozvani backbencheri – naziv dolazi otuda što doslovce sjede u zadnjim klupama u parlamentu – imaju slobodu glasanja po savjesti. Ne moraju glasati za odluke vlastite stranke ili vlastite vlade, ali – što je logično – ne mogu biti na vodećim funkcijama, ni u parlamentu ni u stranci. Očekujem da gospođa Opačić da ostavku na mjesto potpredsjednice Sabora, pa neka se s mjesta zastupnice zalaže za neka svoja rješenja, koja, istina, građani ni članstvo još nisu čuli, ali možda ih ima. Jasno je da službenu politiku stranke mora predstavljati netko tko se slaže s većim dijelom programa i politike aktualnog vodstva.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....