Suprotno očekivanjima u zadnjih nekoliko dana stare i prvome nove godine u Savudrijskom odnosno Piranskom zaljevu, koji je već godinama predmet graničnih prijepora između Hrvatske i Slovenije, nije se dogodilo ništa izvanredno, do sada neviđeno ili posebno novo iz čega bi se dalo zaključiti da je slovenska strana odlučila silom provesti odluku arbitražnog suda po kojoj bi se morska granica osjetno približila hrvatskoj obali. Jedino je u zaljevu nešto više policijskih brodova nego prije, i hrvatskih i slovenskih. Situacija je napeta iako se to na prvi pogled baš i ne vidi. Službena Ljubljana, pozivajući se na hašku arbitražnu presudu, smatra da joj pripadaju četiri petine zaljeva, dok Zagreb inzistira na provedbi stare crte razgraničenja koja prolazi sredinom zaljeva te Sloveniji nudi bilateralne pregovore o razgraničenju. Na muci su ribari, pogotovo hrvatski, na čijim je radarima ucrtana jedna granica, dok za njihove slovenske kolege vrijedi druga.
U praksi i jedni i drugi love u tom spornom morskom teritoriju. Slovenski ipak mnogo manje. Uglavnom se i dalje drže svoje polovice zaljeva, no i kada prijeđu na hrvatsku, naša policija ih više ne tjera kao prije. Barem tako tvrde savudrijski ribari koji u taj dio mora, koji obje države svojataju, više ne isplovljavaju bez policijske pratnje. Uz svaki ribarski brod tako plovi i jedan policijski što je ribarima zaštita od slovenske policije koja svojim brodovima ulazi na to sporno područje. No barem za sada ne prilazi blizu hrvatskim ribarskim brodovima, nego ih promatra s pristojne udaljenosti kako bacaju i vade mreže. I tako je, pričaju ribari, već mjesecima, gotovo od kraja lipnja, kada je donesena arbitražna odluka o novoj morskoj granici koju Hrvatska ne namjerava primijeniti jer je još 2015. odlukom Sabora izašla iz arbitraže. S druge strane, Slovenci kojima presuda, barem što se tiče Piranskog zaljeva, ide u korist, žele da se granica pomakne. Za to im je dodatni argument istek šestomjesečnog roka koji je Arbitražni sud odredio kao vrijeme prilagodbe ili poček za konačni početak primjene sporazuma.
Strah od kazni
Dan uoči isteka tog polugodišnjeg moratorija Hrvatska je u četvrtak službeno od Slovenije zatražila da se suzdrži od incidenata. I doista ih do sada nije bilo. Međutim, Slovenija je već u petak najavila da će novu crtu razgraničenja početi primjenjivati od subote. Tog su dana tri hrvatske brodice uz policijsku pratnju doplovile do sredine zaljeva i ribari su se uz samu granicu bacili na posao. No, osim slovenske policije tamo ih je dočekala i ribarska inspekcija čiji je zadatak kažnjavati one koji love na zabranjenom mjestu. Inspektori im nisu na licu mjesta ispisali kazne, no zasigurno su ih evidentirali, pa savudrijski ribari sada strahuju da bi im mogle stići poštom.
Nakon prvog dana primjene arbitražne odluke oglasio se i slovenski ministar vanjskih poslova Karl Erjavec. Nedvosmisleno je ustvrdio kako je, prateći savudrijske ribare, hrvatska policija u subotu ujutro kršila slovensku suverenost ulaskom u vode Piranskog zaljeva koje je arbitražni sud dodijelio Sloveniji.
Slovenski ministar vanjskih poslova Karl Erjavec najavljuje tužbu protiv Hrvatske pred Sudom EU te blokiranje hrvatskoga primanja u Schengensku zonu i u OECD, što je Plenkovićeva Vlada istaknula kao hrvatski vanjskopolitički prioritet
Priopćenje sa Zrinjevca
“Hrvatska policija krši slovensku suverenost, nedopustivo je da strani državni organ bez dozvole u našem moru provodi određene aktivnosti”, rekao je Erjavec.
Nije dugo trebao čekati na odgovor hrvatskog Ministarstva vanjskih i europskih poslova koje je u nedjelju popodne izdalo priopćenje u kojem jasno stoji kako “Republika Slovenija nema pravo primjenjivati svoje propise na području Republike Hrvatske, provoditi bilo kakve postupke protiv hrvatskih ribara niti naplaćivati novčane kazne”.
“Slovenski propisi mogu se odnositi samo na stvarno područje Republike Slovenije, a ne na ono koje je zapisano u arbitražnoj odluci”, navodi se u posljednjem priopćenju sa Zrinjevca, u kojem se ističe da “arbitražna odluka nije niti samoprovediva niti jednostrano provediva i ne može sama po sebi utjecati na promjenu granice na terenu”.
U Ministarstvu također napominju kako hrvatski ribari love ribu u područjima u kojima tradicionalno ribare prije i nakon osamostaljenja dviju država 1991. godine, a nadležna tijela Republike Hrvatske u tom području obavljaju svoje redovite poslove.
“MVEP opetovano poziva slovensku stranu na suzdržanost, nepoduzimanje jednostranih mjera te izražava očekivanje da će u idućem razdoblju slovenska strana pokazati privrženost mirnom rješavanju otvorenih pitanja te prihvatiti da se samo konstruktivnim dogovorom može naći rješenje za otvoreno granično pitanje između dviju država”, poručili su iz Ministarstva vanjskih i europskih poslova i time uglavnom ponovili stavove koje je dva dana prije izrekla i ministrica Marija Pejčinović Burić. Ona je naglasila kako će Hrvatska kao i do sada štititi svoje interese te granicom smatra onu koja ide po sredini zaljeva i s kojom su obje države ušle u Ujedinjene narode.
“Slovenski propisi mogu se odnositi samo na stvarno područje Republike Slovenije, a ne na ono koje je zapisano u arbitražnoj odluci. Ta odluka nije niti samoprovediva niti jednostrano provediva”, upozorava hrvatska šefica diplomacije Marija Pejčinović Burić
Slovenska tužba
Njezin slovenski kolega Karl Erjavec je pak kazao kako Slovenija bilježi sve slučajeve ulaska hrvatskih ribarskih i policijskih brodova u njezine vode i priprema se za vjerojatnu tužbu protiv Hrvatske pred Sudom EU na kojem će pokušati dokazati da Hrvatska ne poštuje europsko i međunarodno pravo ni presudu arbitraže.
“Za tužbu imamo već dosta materijala”, tvrdi Erjavec pa otvoreno najavljuje kako Slovenija neće dati svoju privolu na ulazak Hrvatske u Schengenski prostor niti u OECD ako službeni Zagreb ne prizna i ne primijeni arbitražnu presudu. Uz sve to je potvrdio kako će na temelju prikupljenih informacija ribarima izreći novčane kazne. A ako hrvatski ribari sami ne podmire kazne na temelju izdanog rješenja, onda će im ih, dodaje Erjavec, slovenski organi naplatiti pri ulasku u Sloveniju.
Mogao bi se, dakle, ponoviti scenarij otprije godinu i nešto dana kada su Slovenci nekolicini savudrijskih ribara poslali kazne zbog navodnog ribarenja u njihovu akvatoriju koje su oni, po preporuci hrvatske policije, odbili platiti. Međutim, od tada ne idu u Sloveniju, što im poprilično zagorčava život jer žive u pograničnom kraju u kojem je i s jedne i druge strane granice većini ljudi prvi jezik talijanski. Trst je udaljen samo 20-ak kilometara. Piran i Savudrija gledaju jedno na drugo, svako na svojoj strani plitkog i muljevitog zaljeva koji, potvrđuju i slovenski i hrvatski ribari, nije osobito bogat ribom. Iz godine u godinu ulovi su im sve slabiji. Piranski zaljev koji je postao goruće političko pitanje nikada nije bio ribarski eldorado. Od ribarstva živi 30-ak obitelji u Savudriji i otprilike isto toliko u Piranu. Ribari s obje strane kažu da ih polika ne zanima i da jedni druge ne doživljavaju kao konkurenciju, nego da žele živjeti i raditi nesputani granicama, razlikama i podjelama, biti jedni drugima dobri susjedi kao što su oduvijek bili i kada su živjeli u istoj državi i nakon osamostaljenja Hrvatske i Slovenije, od kada ih se redovito protiv njihove volje dovodi u pozicije nevinih žrtava političkih igara u tko zna čijoj režiji, od Ljubljane i Zagreba do Bruxellesa i Haaga.
Rizici za turizam
Koliko će potrajati ovakvo stanje, krajnje je neizvjesno. Dok ih čuva policija, savudrijski se ribari ne žale jer im se ništa nije promijenilo. Tvrde da će slušati policijske upute i ribariti isključivo tamo gdje im je hrvatska granična policija spremna pružiti zaštitu od slovenske.
No, u Savudriji, Umagu i drugim pograničnim dijelovima Istre mnogi ljudi s kojima smo ovih dana razgovarali nadaju se da će se dvije države što prije usuglasiti o granici na moru jer najvažnija djelatnost, tvrde, definitivno nije ribarstvo, nego turizam, za koji bi svaki oblik moguće slovenske osvete mogao imati negativne posljedice. Ljudi tu najčešće spominju mogućnost da Slovenija uvede strože granične kontrole, koje bi u turističkoj sezoni dovele do velikih gužvi na istarskim graničnim prijelazima Kaštelu i Plovaniji. Umaški hoteli koji su zimi otvoreni u prednovogodišnjim su danima bili vrlo solidno popunjeni. Gosti su pretežno Talijani, ali i Austrijanci, Nijemci i Slovenci. Neki od njih prošeću se i do savudrijske ribarske luke na ručak ili piće u neki od dva restorana čiji su inače stalni gosti lokalni ribari, a proteklih dana i brojni novinari koji su sa svih strana pristigli izvještavati o graničnom sporu.
Premoći turizma i politike nad ribarstvom svjesni su i savudrijski ribari od kojih neki ipak strahuju da će država podleći pritiscima i pristati na uspostavu nove morske granice, što znači da više neće moći ribariti u zaljevu koji im je najbliži, nego će morati ići dalje i trošiti znatno više goriva, čime bi im, tvrde, posao postao neisplativ. Neki već spominju i da će od hrvatske države i Europske unije u tom slučaju tražiti odštetu, no ipak vjeruju da ih država neće ostaviti na cjedilu.
