Vi ste izdajice. Ne možete se tako ponašati. Most mora biti jedinstven, a vi ga rasturate – pljuštale su uvrede u noćnim satima, u subotu 28. studenoga, u središnjici Mosta, upućene Gordani Rusak i Ireni Petrijevčanin Vuksanović. Topovsku paljbu na račun dvije zastupnice izazvao je njihov prijedlog da mostovci ipak saslušaju Dragu Prgometa nakon što je Hrvatsku obišla snimka tajnog sastanka u stanu Ante Kotromanovića. Nisu vjerovale da Prgomet solira i kuje urotu. Vjerovale su da je Božo Petrov znao za taj susret, da je postojao dogovor da će se Petrov naći s Tomislavom Karamarkom, a Drago Prgomet sa Zoranom Milanovićem. Ivan Lovrinović sjedio je s desne strane Stipe Petrine, s lijeve mu je bila Gordana Rusak. Petrina danas ovako tumači zašto je eksplodirao te noći u Mostu: “Smučila mi se atmosfera, tamo se mržnja mogla opipati, bez trunke razuma i poštovanja, vidjelo se da žele izbaciti Gordanu i Irenu iz Mosta, iako nisu imale nikakav objektivan krimen.”
Petrina ih je pokušao obraniti. Zaustaviti erupciju bijesa. Gurkao je Ivana Lovrinovića da pusti glas, da barem proba zaustaviti napade. Lovrinović je sagnuo glavu. I šutio. Nije Petrina očekivao od Lovrinovića da brani samo slabije i pravo glasa “suspektnih” zastupnica. U napadu su, uostalom, najglasnije bile žene. I Lovrinović je lako mogao postati meta sljedećeg obračuna i oglašen kao prelijevi, pa shodno tome i nepouzdan. To ideološko trebljenje kukolja – a kukoljem je proglašeno sve što miriše na lijevo – podupirali su ideolozi Mosta s juga, bliski Boži Petrovu. Jedan od njih, Nikola Grmoja, ionako je od početka pokazivao distancu prema Lovrinoviću. “Otvoreno je govorio kako je Lovrinović ušao u Most samo zbog svojih privatnih ambicija, kako želi biti guverner, a za mene je zasad samo kao Kranjčevićev gosparski kastor”, ljuti se i danas Petrina.
Ivan Lovrinović danas ima čvrstu poziciju: može računati da će ga mostovci nominirati kao potpredsjednika Vlade, unatoč tome što ga dio mostovaca vidi kao trajnu prijetnju njihovoj platformi, opasnu protutežu tvrdokornim konzervativcima, za kojeg su se bojali da zajedno s prijateljem Jurom Martinovićem i poduzetnikom Ivicom Mišićem neće htjeti u savez s HDZ-om. Lovrinović je u Most stigao na preporuku Damira Polančeca, bivšeg potpredsjednika Vlade. Mostovci su bili u potrazi za nekorumpiranim stručnjacima, kritičarima postojećeg sustava. Za onima koje javnost dobro zna. A dodatan bonus je i da kotiraju kao borci za prava građana. Lovrinović, javno poznat stručnjak za gospodarstvo, s autoritetom sveučilišnog profesora, bio je nasušno potreban mostovcima koji su na platformi lokalnih načelnika iz raznih općina po Hrvatskoj, koje mnogi građani Hrvatske ne bi pronašli na zemljopisnoj karti, gradili svoj uspjeh na destabiliziranju lokalnih ogranaka HDZ-a. Jedini koji je u Mostu imao veze s gospodarstvom bio je Ladislav Turčinović, poduzetnik iz Istre i bivši HDZ-ovac. No sam nije mogao preuzeti na sebe ulogu kreatora gospodarskog programa.
Lovrinović se iskazao s udrugom Franak kao borac za obične male ljude koji ima alternativu za bolju Hrvatsku. Turčinović ne želi procjenjivati politički potencijal Lovrinovića kao potpredsjednika. Dapače, u razgovoru s novinarima Globusa ustvrdio je kako mu je prvi glas da bi Lovrinović uopće mogao postati potpredsjednikom i da će to teško proći.
Nakon udruživanja s Mostom Lovrinović je, kako saznajemo iz dobro obaviještenih izvora, uz pomoć svog prijatelja i suradnika Jure Martinovića sastavio ugovor o suradnji kojim je želio regulirati međusobne odnose i prava svoje udruge Promijenimo Hrvatsku i Mosta. Ugovor se uglavnom odnosio na način sastavljanja izbornih listi oko kojih se daleko od očiju javnosti odigravala poprilična drama. Petrov je, naime, želio osigurač od neugodnih iznenađenja i nastojao je u svakoj izbornoj jednici imati svog lojalnog suradnika koji bi Mostu jamčio mjesto u Saboru. To je razlog zbog kojeg se Nikola Grmoja, koji je u internim razgovorima zadnje mjesto na listi nazivao kviskom za show iznenađenja, kandidirao na 14. mjestu u Prvoj izbornoj jedinici u kojoj ga gotovo nitko ne poznaje. Petrov, tvrde Globusovi izvori, nikad nije stavio svoj potpis na taj ugovor.
A Grmoja je brzo požalio savez s Lovrinovićem, ali i Prgometom... Petrova je upozorovao da će im Lovrinović, kojeg naziva komunjarom, bivšim šuvarovcem i poletovcem, sa svojim radikalnim idejama o devalvaciji donijeti više štete nego koristi. Čini se da je ta kritika pala na plodno tlo jer su u Mostovom programu ublažene mjere monetarne ereformi – doduše, samo kozmetički, upozoravaju stručnjaci, sad se iste stvari samo nazivaju drugim imenom.
Lovrinovićeva ambicija da postane prvi čovjek Hrvatske narodne banke nije od jučer; kad je Željku Rohatinskom istjecao mandat, novinski analitičari zamijetili su da je “Lovrinovićev javni istup o tome što treba napraviti s divljanjem švicarca klasičan primjer čovjeka koji bi silno želio biti guverner i govori ono što ljudi žele čuti.”Lovrinović je kao bivši dekan Ekonomskog fakulteta i profesor monetarne politike poznat kao oštar kritičar HDZ-ove i SDP-ove gospodarske politike, zagovornik drugačije monetarne politike, fleksibilnog tečaja. Otvoreno je zazivao smjenu guvernera.
Uživa reputaciju jednog od većih money makera među znanstvenicima – radio je kao konzultant više hrvatskih banaka, a bio je angažiran i kao savjetnik u Ministarstvu financija. U aferi Indeks državna revizija otkrila je da su na Ekonomskom fakultetu izrađene 33 studije, veći dio naručen je iz resora prometa koji je vodio Božidar Kalmeta, vrijedne 35,2 milijuna kuna.
Studije su dogovarane u razdoblju od 2004. do 2009. u vrijeme njegova i mandata Darka Tipurića. Tipurić je potpisao 11 spornih studija, Lovrinović pet. Od optužbi da su studije beskorisne a novac nenamjenski potrošen Lovrinović se branio tvrdnjom da je 15 milijuna kuna otišlo u fakultetsku blagajnu a dio za prireze i poreze. “Preostali iznos od 20 milijuna podijeljen je između 50 i 70 ljudi koji su nekoliko godina radili na izradi studija. Svoj sam posao napravio i da mi nije bilo plaćeno, bio bi to pravi kriminal”, tvrdio je Lovrinović novinarima u jeku afere koja i dan danas ljuti njegovog bliskog kolegu profesora Dragu Jakovčevića koji s indignacijom upozorava: “Za 11 projekata dobili smo 3,9 milijuna kuna za projekt na kojemu je nekoliko godina radilo 14 suradnika, a za privatizaciju Croatia osiguranja plaćeno je 42 milijuna kuna, ali to nitko ne spominje! Strane konzultante za Pelješki studija platit ćemo 300.000 eura, ali ni to nitko ne spominje, problem je bilo naših 950.000 kuna!”
“Lovrinović je pošten i častan čovjek, ima sve reference da se bavi monetarnom politikom, napadaju ga neznalice i financijska oligarhija koja se osjeća ugroženom. Lovrinović ima i znanja i staloženosti. Neće odustati, ma kakvi. I, za razliku od mene, ima i želudac da se bavi politikom”, procijenit će profesor Jakovčević i ustvrditi kako su netočne informacije da su zbog eksponiranja u udruzi Franak dobili po prstima od dekana: “Dapače, dobili smo čestitke za svoj rad, dekan nam je rekao da ćemo morati snositi odgovornost jedino ako ćemo se služiti krivim, neznanstvenim argumentima.”
O Ivanu Lovrinoviću mišljenja su polarizirana. Oni koji su mu skloni hvale njegovu britkost, stručne reference, smatraju ga najboljim, poštenim kandidatom za gospodarski resor. Kritičari ga, pak, vide kao čovjeka prekrutih stavova koji bi se lako prometnuo u jahača hrvatske apokalipse.
No, svi Globusovi sugovornici slažu se u jednom: Lovrinović nema dlake na jeziku, u razgovorima je izravan, ne “cifra”, ne koristi se meta govorom, i njegovim neistomišljenicima neće biti lako. Tu osobinu skloni su pripisati njegovom podrijetlu. Prof dr. sc. Ivan Lovrinović rođen je 1960. u Gučoj Gori, općina Travnik. U Zagreb je stigao na studij ekonomije i to nakon što je pao na prijemnom ispitu u Sarajevu. Otac nije bio baš oduševljen sinovljevom odlukom; brinuo se kako će mu plaćati školovanje u Zagrebu, skuplje od onog u Sarajevu. No, nije se mogao žaliti da mu je školovanje sina neisplativa investicija: Lovrinović je diplomirao s 24 godine, magistrirao s 30, a pet godina kasnije obranio doktorsku disertaciju također na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Od 2006. redoviti je profesor na Katedri za financije Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.
Svoje ambicije Lovrinović je osamdesetih iskazivao radeći za Polet. Koketirao je s pisanjem, radio je kao urednik u redakciji Poleta koju je vodio Mladen Babun. U rujnu 1986. otišao je i korak dalje – kandidirao se za glavnog i odgovornog urednika. Nije prošao ni u rujnu, a ni na ponovljenom natječaju u studenom 1988. kada je dobio glas samo jednog člana – Borisa Milata.
Poznato je da je Lovrinović bio predsjednik uduge bosanskih Hrvata Prsten, koja se u medijima tek uzred spominje, nesrazmjerno svojoj ulozi u političkom i društvenom životu Hrvatske. Gospodare Prstena smatraju pravim gospodarima uspjeha, moći, tokova novca. Upućeni tvrde da se u pozadini borbe za vlast odvija i borba za utjecaj između Posavljaka i Hercegovaca. Opisuju kako iza javnih kulisa odlučujuće poteze za prevlast političkih frakcija povlače utjecajni članovi Prstena. Prsten ne taji da je s gotovo 2000 članova lobistička organizacija bosanskih Hrvata, nastala kao reakcija na nedovoljnu brigu hrvatske službene politike za položaj i sudbinu hrvatskog naroda u BiH. Prvi ljudi Prstena pripadnici su poduzetničke elite u Hrvatskoj, javnosti ih zna kao ultrauspješne poduzetnike poput Pave Zubaka, Tomislava Antunovića, Marka Pipunića ili Stipe Matića, koji odolijevajući recesiji obrću stotine milijuna kuna, a godinama su povezani s HDZ-om. Njihovom lobiranju, ali i financijskoj podršci dobro obaviješteni politički izvori pripisuju činjenicu da se Karamarko etablirao kao lider HDZ-a i izborio pobjedu nad stranačkim protivnicima.
Način na koji je Lovrinović smijenjen s mjesta predsjednika Prsten u redovima njegovih kritičara izaziva skepsu, jer kako kažu – “kako će upravljati državom ako nije mogao udrugom”. Zbog nezadovoljstva njegovim radom, kako otkriva zapisnik koji se može pronaći na internetu, predsjednik Josip Sarić sazvao je 15. prosinca 2013. u prostorijama M San-a, još jednog moćnog člana Prstena, vlasnika najvećeg distributera računala i potrošačke elektronike u Hrvatskoj, izvanrednu skupštinu Prstena. Lovrinović je bio prozivan da kao predsjednik nije postupao sukladno uputama i smjernicama Skupštine te da je radio protivno Statutu, čime je svojim istupanjem i djelovanjem štetio ugledu Udruge. Glasalo se o iskazivanju povjerenja i razrješenju i u toj je utkamici Lovrinović sistematski potučen: 257 članova glasalo je za njegovu smjenu, samo pet bilo je protiv, a jedan suzdržan.
Gubitak pozicije u Prstenu Lovrinovića je motivirao da se okrene udruzi Promijenimo Hrvatsku u kojoj se kao jedan od glavnih sponzora na njihovim stranicama navode i dva bliska prijatelja i saveznika, Juro Martinović i poduzetnik Ivica Mišić – trio Mostaša koji se drži zajedno i na sastanke u središnjicu Mosta samo “šmugnu” pred novinarima. Umjesto komunikacije s novinarima, Lovrinović je izabrao komunicirati s javnošću preko statusa na Facebooku. Nedavno je izazvao pomutnju izjavom kako HYPO banka ne šljivi HNB, a HNB ne šljivi građane. Jeste li to spremni tolerirati?, pitao je Lovrinović i podsjetio kako su članovi udruge Franak predali tužbu Ustavnom sudu protiv odluke Vrhovnog suda o kreditima u švicarskim francima. “Čemu služi Ustavni sud? Treba li se uopće zvati sudom?”, pozvao je na bunt prema Ustavnom sudu.
Te opservacije odvjetnik Krunislav Olujić pokopat će kao nedostojne jednog sveučilišnog profesora: “Legitimno je propitivati poziciju Ustavnog suda, ali Lovrinović je pobrkao lončiće – ne može ih osporavati iz prizme vlastitog političkog programa, optike valutne klauzule, tim više što uopće ne razumije ulogu Ustavnog suda, nego je doživljava kao dio sudbene vlasti.”
Njegov kolega Ljubo Jurčić reći će kako mu je teško procijeniti kakav bi Lovrinović bio potpredsjednik vlade, nominalno je obrazovan, barem što se tiče monetarne politike, ali ga, ipak, ne poznaje dovoljno – Lovrinović ne dolazi u kafić Ekonomskog fakulteta gdje se diskutira o svemu i svačemu i najbolje vidi tko kako diše. Jurčić bi Lovrinovića opisao kao tvrdog zagovornika monetarne reforme s pozicije slobodnog profesora, ali i upozorio kako jednostrani pogled, fokusiran samo na monetarnu politiku, koja nije usklađena sa svim drugim politikama – jer nema ni mirovinske politike bez monetarne i fiskalne – može biti opasna i neefikasna. Bit će zanimljivo vidjeti, kaže Jurčić, kakav će se Lovrinović iskazati u dodiru sa stvarnošću: ekonomski principijelan ili politički pragmatičan.
U HDZ-ovim redovima već sada tvrde kako u srazu s dnevnom politikom ni izbliza nije tako tvrd i principijelan kakav bi htio biti, u svim ovim razgovorima djelovao je prilagodljivo – tako je barem primijetio jedan visokopozicionirani član HDZ-a koji se često navodi i kao njegov glavni konkurent.
SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA:
