NOVI HEROJ BRAZILA: Tužitelj Sergio Moro ruši predsjednicu Rousseff

Brazilska istraga o korupciji “Autopraonica” dobila je to ime jer se u početku činilo da se radi o sitnim krađama i pranju novca. Počela je tako da je kontrola slučajno otkrila nepravilnosti na nekim provincijskim benzinskim pumpama. Ali, kako je zemlja bila u zanosu antikorupcijske borbe i postojao je novoosnovani poseban tim, sličan našem USKOK-u, predmet je predan njima. Budući da takvi timovi, pokazalo se u svim zemljama koje su ih osnovale, ali najbolje u Rumunjskoj, ne može postojati bez jake političke podrške, to je bio slučaj i u Brazilu.

Ali, taj tim, pod vodstvom istražnog suca Sergia Mora, oteo se političkoj kontroli, drugim riječima, iskoristili su svoju nezavisnu poziciju.

Slučaj “Autopraonica” počeo je kao priča iz polusvijeta, gdje se zadrigli mali političari slizavaju s malim biznismenima koji ih podmićuju u zamjenu za pogodovanja i povlastice. Ali, onda se počeo razlistavati, rasti i dosezao je sam vrh države. Najednom, zapanjenim građanima se učinilo da je cijela zemlja jedna zapuštena lopovska praonica auta, gdje se rutinski vara i krade.

Međutim, Brazil je jedna od najvećih zemalja svijeta, ima preko 200 milijuna stanovnika, ima BND 3,259 bilijuna dolara i jedna je od najvažnijih novih globalnih tržišta. Brazil se posljednjih dvadeset godina probio na sam vrh svjetske ekonomije. Najveći procvat doživio je za vrijeme dok je zemlju vodio predsjednik Lula da Silva, neobičan ljevičar i možda najbistriji od cijele linije generacije južnoameričkih predsjednika koja je obilježila emancipaciju cijelog kontineta. Lula je svojeručno bio izabrao tko će ga naslijediti, a to je sadašnja predsjednica Dilma Rousseff. Ona je pak populist kao i Lula - da je drukčija, kako bi se popela tako visoko u tako golemoj, ali demokratski mladoj zemlji, može biti ili populist ili diktator. Ima sve potrebne sastojke, a to znači vrlo radikalnu ljevičarsku prošlost, i jako pragmatičnu ideologiju sklonu biznisu danas. I dalje se vodi kao ljevičarka. To znači da je manje konzervativna u nekim društvenim pitanjima kao što su na primjer prava homoseksualaca (ali je i dalje nesklona potpunom pravu žene na abortus), i da često govori da treba zašititi siromašne.

To je jako važno. Bivši predsjednik Lula da Silva, bez obzira na sve kritike koje su mu upućivali, ostavio je iza sebe gigantsko, herojsko postignuće - podigao je razinu standarda najsiromašnijih. Najsiromašniji su od jednog obroka dnevno, prešli na tri obroka dnevno. Situacija u favelama se popravila. Nitko više nije pucao, pa niti policija, na poludivlju, zapuštenu djecu koja su sama rasla na smetištima. I dalje je bilo kriminala, i dalje je segregacija bogatih i privilegiranih od siromašnih i bez životnih šansi velika, ali nije više onako beznadna kao prije Lule. Brazil je rastao. Dilma Rousseff trebala je nastaviti taj trend ili barem čuvati takvo stanje.

Ali, globalna ekonomska situacija se pogoršala, konjunktura je prestala, institucije u Brazilu nisu bile dorasle situaciji, a možda ni poslovni refleksi, i ta golema zemlja počela je tonuti na burzama. Kad se Brazilci osvrnu oko sebe, vide propalu Venezuelu (a bogatu naftom), vide Argentinu koja nikako da noge izvadi iz blata (a velika je zemlja kulturnih, obrazovanih ljudi), vide da nema više Amerike da nju krive za sve nedaće, onda ih uhvati strah i postanu nezadovoljni.

Dilma Rousseff je sada u drugom mandatu, i nakon nekoliko mjeseci dilema i kontradiktornih poteza, odlučila se na politiku stezanja remena kako bi popravila financijsko stanje u zemlji. Ali, to je izazvalo golemi val političkog negodovanja, između ostalog i njezina mentora Lule da Silve.

Opozicija, pa i njeni saveznici i prijatelji ljuljali su joj brod zbog toga što je okrenula kurs od dogovorenog, a narod je postajao sve nezadovoljniji jer je recesija trajala i trajala.

Nezaposlenost opet raste, inflacija je dvostruko veća nego što je bilo predviđeno, a BND pada prvi put nakon 25 godina rasta.

Dilma Rousseff imala je i nekoliko kontroverznih odluka, ali one ne bi bile fatalne da se nije pojavio skandal “Autopraonica” koji je vodio do skandala s Petrobusom.

Naime, kako je istraga napredovala, tako je razotkrila da su i najsjaniji šampioni brazilskog kapitalističkog preporoda, oni koji su zemlju vodili i doveli prema bogatstvu i međunarodnom statusu, gospoda u odijelima, a ne samo oni koji se nisu tri dana brijali i prali i varali na benzinu, umiješani u skandal. Mislilo se da je podmazivanje bilo u krugu naftne industrije i građevinskih kompanija s lokalnim vlastima. Otkrilo se da je golemi Brazil premrežen korpucijom kao kapilarnim sistemom, do mjere da je one koji nisu u igri ostavilo bez daha. A kako je takvih koji su izvan igre još uvijek jako mnogo, digla se strahovita antipatija prema Dilmi Rousseff.

Nezakonitost se, u jednoj riječi, sastoji u tome da se novac prao kroz cijeli sustav energetskih i građevinskih kompanija, a posebno građevinskog diva Petrobus, te da je tako opran novac bio usmjeren na financiranje političkih stranaka. Drugim riječima, političari su tako krali novac.

U srpnju je brazilski parlament tražio opoziv predsjednice - Dilma Rousseff tvrdi da se radi o političkom napadu, i da neće odstupiti. Možda, nitko ne zna, možda Dilma Rousseff i neće pasti. Možda će je spasiti Lula da Silva tako da će pozvati svoju široku biračku bazu da je zaštiti od udaraca, kako će objasniti, krupnog kapitala. Ali, ako se istraga okrene prema njemu, pustit će je niz vodu. Brazilci, pa čak i ekonomski analitičari, vijest o njenom eventualnom odstupanju iščekuju prilično indiferentno. Problemi su dublji i veći od predsjednice.

Nju osobno ne tereti se za korupciju, ali je ona bila na čelu firme Petrobus kad su golemi iznosi nezakonito mijenjali ruke. Nije uvjerljivo da ona za to nije znala, ali pogotovo u to ne mogu povjerovati oni koji znaju da je korupcija praksa. Ono što građane posebno boli jest i da je bivši predsjednik Lula da Silva stajao iza Dilme Rousseff i sad se pitaju nije li i on, u kog su, pogotovo siromašni, imali bezgranično povjerenje, nije li i on samo jedan korumpirani političar.

Što se tiče korupcijskog skandala, tužitelj Moro i njegov tim hapsili su i lijevo i desno. Odnosno, digli su optužnice protiv 50-ak visokopozicioniranih ljudi iz šest stranaka, a upadali su i u urede pravih, moćnih tajkuna, teških milijarde dolara. Pao je jedan od glavnih financijskih moćnika Južne Amerike, André Esteves, a kao kuriozitet se navodi da Esteves nema čak ni najmanji ured, nego da je sjedio sa svojim zaposlenicima u istom prostoru, za radnim stolom i kompjutorima. Toliko je bio moderan. Ali, ne toliko da mu ne miriši korupcija – možda.

Slično je bilo u Rumunjskoj, kad je Monica Macovei dizala otpužnice protiv gotovo svih, ali je time pomela i određen broj nedužnih ljudi. I jedan je previše. Bila je slavljena po cijeloj Europi, ali je istina da je imala političku podršku i da to, ako se bolje pogleda, i nije prava nezavisnost.

Sergio Moro samo udara. Ovog ljeta konfiscirao je automobile člana Gornjeg doma, senatora i bivšeg brazilskog predsjednika Fernanda Collora de Mella. Jednako tako, pristali tužitelj koji je tek navršio 40 godina, nagodio se s raznim osumnjičenicima, koji su pristali iznositi optužbe da bi izbjegli kaznu zatvora.

Otvorio je istragu protiv predsjednika Donjeg doma brazilskog parlamenta Eduarda Cunhe, koji je trebao biti predsjednički kandidati na izborima 2018.

Ne samo to, tužitelj Moro dao je javnosti na uvid izliste prisluškivanja iz kojih se vidi da su članovi parlamenta i iznimno utjecajni ljudi planirali i dogovorali kako da utječu na članove Ustavnog suda - a ni ti suci nisu izvan sumnje.

Prema tim dokazima, senator Delcidio do Amaral u središtu je tih dogovora, ali stvar je u tome da je Do Amaral iz iste, Radničke partije, kao i Rousseff i Lula da Silva i vođa većine u Donjem domu Parlamenta.

Osim kako da podmiti suce Ustavnog suda, Do Amaral je dogovarao i kako da izbjegnu istragu Petrobusa, kako da je skrenu na druge aktere i kako, konačno, da organiziraju bijeg iz zatvora bivšeg direktora Petrobusa, mlažnjakom za Europu. Sve kao u filmu. I konačno, sada Sergiju Moru plješću i dive mu se, on je novi heroj masa. Možda. Jer već su počele sumnje da to mladi tužitelj ne radi zbog dobrobiti zemlje, nego zato da sebi prokrči put prema vrhu vlasti i predsjedničkoj funkciji. Nesigurnost u demokraciju i nepovjerenje u institucije zapravo je najgore što se trenutačno događa u Brazilu.

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA: