Ćevapi su postali jugoslavenski brend, no zato su se oko jednog drugog jela lomila koplja: ‘Uzeli su nam Kosovo, a sad i ovo‘

Jedna od glavnih hipoteza ove knjige jest da povijest hrane nije samo povijest hrane, nego povijest materijalnog života i masovne kulture, konzumerizma i potrošnje. U tom smislu, kada se razmišlja o hrani u socijalističkoj Jugoslaviji, razmatramo ulogu koju je hrana imala u svakodnevnom životu, razne aspekte prehrane, ali i pitanja izgradnje identiteta. U privatnosti svoga doma, na praznicima, izletima, u radničkim i studentskim menzama i restoranima ljudi su jeli hranu koja pripada jugoslavenskom nacionalnom identitetu – ćevapčiće iz Bosne, pljeskavice iz Srbije, kobasice iz slovenskog Kranja, bosanski burek, sa ili bez šopske salate iz jugoistočne Srbije, često s makedonskim ajvarom.

Pili su lokalno proizvedenu Cocktu, kao i Coca-Colu, tursku kavu, dalmatinsko...