HRVATSKA NE MOŽE U SCHENGEN PRIJE 2017.Hoće li on prije toga biti ukinut?

Ideju koja se pojavila u Sloveniji, doduše više neslužbeno od strane bivšeg ministra vanjskih poslova Dimitrija Rupela, da Ljubljana blokira ulazak Hrvatske u Schengen u znak osvete za povlačenje Hrvatske iz arbitraže o Piranskom zaljevu, druge države članice Europske unije nisu shvatile previše ozbiljno, dok iz Europske komisije odgovaraju da je “preuranjeno” govoriti o bilo kakvim pravnim posljedicama hrvatske odluke.

I mnogi diplomati iz drugih država EU s kojima smo razgovarali smatraju da je preuranjeno uopće govoriti o ulasku Hrvatske u Schengen iako je procedura u tijeku. Rijetko tko vjeruje da će Hrvatska brzo uspjeti postati dio zone slobodnog kretanja čak i u slučaju ispunjavanja formalnih kriterija. S Hrvatskom će ionako Komisija, a i druge države članice, biti strože pri ocjenjivanju kako se ispunjavaju kriteriji.

Međutim, ni mnoge okolnosti ne idu Hrvatskoj u prilog.

“Suludo je govoriti da bi Slovenija blokirala ulazak Hrvatske u Schengen. Pa Slovenija bi najviše imala koristi upravo od hrvatskog ulaska u tu zonu jer bi se vanjska granica Schengena pomaknula na vanjske granice Hrvatske, što su i vanjske granice EU. Hrvatska bi onda u ime svih ostalih članica Schengena morala kontrolirati putnike na toj granici. Ako bi svi bili za, a Slovenija protiv, onda bi time Ljubljana pucala sebi u noge”, rekao nam je diplomat jedne države unutar Schengena koji ne isključuje iracionalno ponašanje Slovenije ili Hrvatske ako bude došlo do dodatne eskalacije u odnosima dviju država.

Iskusniji službenici Europske komisije i diplomati država članica podsjećaju da je Slovenija, u vezi s režimom prelaska granice s Hrvatskom, bila izuzetno racionalna iako su i tada odnosi dviju država bili loši i zbog ZERP-a i zbog granice.

“Slovenija se, u suradnji s Mađarskom i Italijom, izborila da građani Hrvatske, iako Hrvatska tada nije bila članica EU, mogu ulaziti na teritorij Schengena samo s osobnom iskaznicom. To je bio gotovo presedan i Komisija je na to izuzetno teško pristala”, podsjeća jedan naš sugovornik. “Slovenci su procijenili da im je to u interesu i onda su racionalno postupili”, kaže on i dodaje kako ne vjeruje da će Slovenija blokirati ulazak Hrvatske u Schengen jer bi tako radila protiv vlastitih interesa.

No za Hrvatsku već sada postoje druge prepreke ulasku u Schengen: to je porast euroskepticizma u EU, strah od imigranata i sve češći pozivi ozbiljnih političkih krugova o revidiranju, pa čak i suspenziji Schengena.

Ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić još je u proljeće u Bruxellesu formalno uručio povjereniku EU za unutarnje poslove i migraciju Dimitrisu Avramopulosu izjavu Hrvatske o spremnosti za početak evaluacije za ulazak u šengenski režim, čime je zapravo počela i formalna procedura ostvaranja tog cilja što ga Hrvatska, nakon ulaska u članstvo EU, smatra jednim od glavnih nacionalnih prioriteta.

Europska će komisija sljedeće godine poslati u Hrvatsku misiju za evaluaciju a ministar Ostojić se nada da će cijeli proces trajati oko godinu dana, do kada bi Komisija trebala dati mišljenje o tehničkoj spremnosti; nakon toga EU bi u Vijeću trebao usvojiti odluku.

Iako raspoloženje u EU oko širenja Schengena trenutačno nije previše pozitivno, ministar Ostojić još je tada izjavio kako smatra da je Hrvatska već napravila velik dio posla jer se za ovo pripremala i u godinama dok je pregovarala o članstvu u EU. U tom procesu Hrvatska je uložila znatna sredstva kako bi pojačala nadzor granica i efikasnost policije, u čemu je pomogla i Europska unija.

Problem Hrvatskoj na putu prema ostvarenju ulaska u Schengen mogao bi biti i slučaj Bugarske i Rumunjske, koje su prema ocjeni Europske komisije već prije dvije godine ispunile sve tehničke uvjete, ali među državama članicama ne postoji konsenzus o njihovu primanju. Najviše se tome protive Nizozemska i Njemačka, a donekle i Francuska. One smatraju da nije dovoljno ispuniti samo formalne tehničke uvjete kao što su nadzor granica, kontrola putnika, sigurnost dokumenata i postojanje efikasnog sustava nego se te države i dalje moraju dokazati u borbi protiv organiziranog kriminala i korupcije. Dakle nije sve u radu policije – već se gleda i općenitije stanje u pravosuđu.

U takvim okolnostima, dok se Bugarsku i Rumunjsku neopravdano drži izvan Schengena, nije realno očekivati da će Hrvatska biti primljena a te dvije države, koje su ušle u EU šest godina prije, biti ostavljene i dalje na čekanju. Slovenija se eventualno može pridružiti državama koje bi u tom slučaju tražile da i Hrvatska pričeka, ali nitko ne vjeruje da bi Slovenija bila jedina koja bi blokirala.

Međutim, formalno, i dalje u EU kažu da je proces “na temelju vlastitih postignuća” pa ne mogu isključiti da će Hrvatska biti primljena prije Bugarske i Rumunjske. EU je pokazao upravo na primjeru Hrvatske da će u ocjenjivanju svaku državu suditi prema vlastitim postignućima. Tako je Hrvatska ušla u Uniju bez ikakvih mehanizama nadzora kakve još uvijek i nakon osam godina članstva imaju i Bugarska i Rumunjska, prije svega zbog nedovoljne borbe protiv korupcije nakon što su postale članice EU.

Hrvatska surađuje s drugim članicama i u suzbijanju lanaca krijumčara ljudima putem tzv. Balkanske rute. Prema ocjenama diplomata u Bruxellesu, najraniji bi rok koji bi Hrvatska mogla očekivati u vezi s ulaskom u Schengen 2017. godina, ali i to im se čini preoptimističnim, upravo zbog nepovoljnog političkog ozračja. Hrvatska se i spremnošću za sudjelovanje u programu razmještaja imigranata iz Afrike dokazuje kao ozbiljan kandidat za Schengen.

Hrvatska, dakle, ima ključnu ulogu u suzbijanju krijumčara ljudima balkanskom rutom. Koliko je ta ruta sad važna, dokazuje i broj izbjeglica koji su preko teritorija država nastalih na području bivše Jugoslabije došli u Mađarsku zbog čega je, na zaprepaštenje ostatka EU, Mađarska odlučila podići žičanu ogradu duž cijele granice sa Srbijom.

Europska komisija poručuje da “svaka mjera koju država EU poduzima u upravljanju granicama i rješavanju pitanja migracija mora biti u potpunosti u skladu sa zakonima EU i međunarodnim obvezama, uključujući i poštovanje ljudskih prava migranata i načela neprotjerivanja u slučajevima osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita”.

Nedavno je obilježena 30. godišnjica potpisivanja Schengenskog sporazuma. U malom mjestu u Luksemburgu, sa samo 600 stanovnika, na tromeđu s Belgijom i Njemačkom, sadašnji lideri EU upozorili su na štetnost poziva na ukidanje Schengena koji smatraju jednim od najvećih uspjeha u povijesti europskih integracija.

Taj sporazum su Luksemburg, Nizozemska, Belgija, Francuska i Njemačka potpisale 1985. a Amsterdamskim je ugovorom Schengen postao zajedničkom pravnom stečevinom EU. Sada zona slobodne trgovine obuhvaća 26 država, od kojih 22 zemlje EU te Švicarsku, Lihtenštajn, Island i Norvešku – koje nisu u EU ali su u Schengenu. Izvan Schengena su ostale Velika Britanija i Irska jer su se za to izborile, te Bugarska, Rumunjska, Cipar i Hrvatska, koji još trebaju ispuniti uvjete da bi ušli u tu zonu.

Predsjednik Europskog parlamenta Martin Schulz rekao je na proslavi 30. godišnjice Schengena da je zona slobodne trgtovine “jedna od najvećih ideja Europe” a predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker nazvao je “politički nepismenima” one koji traže revidiranje ili suspenziju Schengena, odbacivši analize prema kojima se sloboda kretanja smatra jednim od uzroka problema s kojim se danas suočava Europa – prije svega terorizma.

Sve se više građana EU zalaže za ukidanje Schengena jer je imigracija trenutačno jedna od njihovih najvećih briga. Međutim, u Bruxellesu kažu da je tu riječ o pogrešnoj slici. Godišnje se čak 1,25 milijardi prijelaza odvija na unutarnjim granicama Schengena bez zaustavljanja i kontrola. “Zamislite kako bi danas izgledala nizozemsko-belgijska granica ili švicarsko-francuska ili luksemburško-belgijska kad bi se vratile granične kontrole. Možda bi ih trebalo vratiti na nekoliko mjeseci da građani vide kako je s njima pa bi onda sigurno bili protiv ukidanja Schengena”, kažu u Bruxellesu kad žele odbaciti ideje o suspenziji.

Ipak neke promjene će se uvesti u Schengenski režim; međutim one neće ugroziti slobodu kretanja. Već se sada ide prema uvođenju obavezne sustavne kontrole i registracije i za građane EU kad prelaze vanjske granice Schengena, što sada nije obveza.

Europska unija, kad bude ocjenjivala Hrvatsku, gledat će kako ona kontrolira granicu prema BiH i Srbiji kao i onu na moru. Dobro je što građani tih susjednih država ne trebaju vize za ulazak u EU, ali je dodatni problem postao vjerski ekstremizam koji je prisutan i na Balkanu. Zato je potrebna suradnja, i to jača nego do sada, sigurnosnih službi i policije i između Hrvatske i Slovenije. Zato se u EU nadaju da zbog političkih kalkulacija neće biti ugrožena suradnja policije dviju država.

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA: