NAJMOĆNIJA ŽENA HDZ-A

GRADONAČELNICA KNINA JOSIPA RIMAC 'Ako Karamarko tako odluči, bit ću ministrica'

'Ambicije uvijek postoje, jer čovjek koji nema ambicija nema ni viziju i ne zna što želi...'
 Živana Juras/CROPIX








U politiku je ušla kao tinejdžerica, sa samo šesnaest godina, postavši članica HDZ-a. Dvije godine poslije, kad je postala punoljetna, zaposlila se u kninskom Crvenom križu, u kojem je nekoliko godina obnašala i dužnost ravnateljice. Sa 25 je osvojila svoj prvi mandat na čelu Grada Knina i tako postala najmlađa gradonačelnica. Danas, u 35. godini, Josipa Rimac slovi za jednu od najutjecajnijih žena u HDZ-u – članica je Predsjedništva stranke, u svibnju je imenovana direktoricom kampanje za izbore, a osvoji li ta stranka vlast, velike su šanse da postane i najmlađa ministrica u Vladi Tomislava Karamarka.

Od trenutka kad je 2005. godine prvi put stupila u gradonačelnički ured, koji ju je dočekao potpuno prazan, do danas Rimac je prevalila dug put. Ona i njena ekipa, kaže, odradili su veliki posao za Knin, čime se ponose. No, njezinu karijeru, koja je išla samo uzlaznom putanjom, nisu zaobišle ni neke afere. Tako je proteklih godina u medijima prozivana zbog pogodovanja, pisalo se o velikoj imovini koju posjeduju ona i suprug Danijel, pokretane su i neke istrage... Ipak, ništa od svega toga mladu političarku, rođenu u Lukaru, drniškom zaleđu, nije spriječilo da tri puta uzastopno osvoji gradonačelnički mandat. Više nego dovoljno da i stranačke kolege prestanu o njoj govoriti kao o “onoj klinki iz Knina”. Nisu joj mogli osporiti uspjeh koji je počela graditi u doba bivšeg šefa i premijera Ive Sanadera, a koji je puni zamah dobio kad je stranku preuzeo Tomislav Karamarko, omogućivši joj da preuzme značajne funkcije u HDZ-u.

Ove godine, pripremajući dvadesetu proslavu obljetnice Oluje, Josipa Rimac obilježila je i svoj jubilej. Naime, kninskoj gradonačelnici ovo je deseti put da organizira proslavu te vojno-redarstvene akcije. Razgovarale smo samo tri dana uoči svečanosti dok su u Zvonimirovu gradu trajale završne pripreme. Radilo se u tri smjene jer su u Kninu posljednjih mjeseci bila otvorena čak 24 velika gradilišta od kojih je 21 bilo vezano za proslavu Oluje, bilo da se, kako nam je ispričala gradonačelnica, radilo o uređenju prometnica čija je vrijednost 500 tisuća kuna ili o kapitalnim objektima kao što su muzej ”Oluja '95” i crkva Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta. Iako Grad nije formalno investitor crkve, nego je to Provincija Presvetog Otkupitelja iz Splita, Josipa Rimac kaže kako su od samih početaka taj projekt doživljavali kao zajednički te da su im bili potpora u pronalaženju donacija.

- Prije mjesec i pol dana, kad sam s najbližim suradnicima prošetala po tim gradilištima, predsjednik Gradskog vijeća mi je rekao: Šefice, oprosti, ali nema šanse da mi to završimo na vrijeme. Odgovorila sam mu: ”Sve ćemo mi to stići.” I moram reći da smo najponosniji bili u subotu kada je spomenik prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu s nogometnog igrališta ”poletio” prema tvrđavi i kad smo ga postavili – govori gradonačelnica, hvaleći sve svoje suradnike s kojima je gotovo cijelu godinu radila na pripremi obljetnice.

Je li to sve bilo potrebno za 20. obljetnicu Oluje?

- Da, trebalo je, i treba uvijek. Kad dođemo kao turisti u neki veliki grad, prvo odemo pogledati znamenitosti - tvrđave, katedrale, crkve, džamije. I njih je nekad netko gradio i možda je u tom trenutku nailazio na komentare na koje smo nailazili moji suradnici i ja. A danas se svi tim velikim objektima divimo. I kninska tvrđava je, možda, kad se gradila, bila velika investicija, a danas je najveća i najljepša tvrđava u Hrvatskoj, druga po veličini u Europi, pa vjerujem da će neko takvo mjesto zauzeti i jedan od ovih velikih projekata koje smo mi napravili. Posebno sam ponosna što su se na naš poziv odazvala javna i privatna poduzeća, da na neki način urede svoje objekte u povodu obljetnice. To su učinili Hrvatska elektroprivreda, Hrvatska pošta i telekom, Brodomerkur, tvrtka DIV, koja je upravo završila fasadu na svojim objektima. Svi oni priključili su se akciji uređenja grada, što mi je posebno bilo drago. Radili smo čitavu godinu, bilo da smo pripremali dokumentaciju ili raspisivali natječaje, a u najveći smo posao, s obzirom na zakon o proračunu i javnoj nabavi, ušli u ožujku i travnju, što je, zapravo, vrlo kratak rok. Veliku potporu u ovim projektima imali smo i od Turističke zajednice te Ministarstva turizma. Uređene su šetnice, Požareve skale i fitness na otvorenom na Marunuši uz rijeku Krku... No, to je samo jedan korak u onome što slijedi nakon proslave Oluje.

O čemu je riječ, pripemate još neki veliki projekt?

- Grad Knin dobio je projekt vrijedan 25 milijuna eura kroz Ministarsvo regionalnog razvoja i EU fondova za integrirani razvoj ratom stradalih područja. Najveći zahvati bit će upravo na kninskoj tvrđavi, potom u staroj jezgri, a tu je i šetnica uz Krku te inovacijsko središte za naše Veleučilište. Želimo oživiti staru jezgru, otkupiti objekte i već smo krenuli u pripremu u suradnji s Građevinskim fakultetom, Turističkom zajednicom i Fondom za zaštitu okoliša. Tek tu nas čeka veliko gradilište koje će trajati nekoliko godina. Imam viziju Knina kako bi trebao izgledati za 10 godina.

Ove ste godine deseti put organizirali proslavu Oluje. Kako je to izgledalo prvi put, 2005.?

- Neusporedivo drugačije. Tada sam imala samo dva mjeseca za organizaciju. Gradonačelnik se birao iz redova vijećnika i tada sam na dužnost stupila 10. lipnja. Za šezdeset dana sve je moralo biti spremno. Zapravo sam odmah bačena u žrvanj, ali uspjela sam pohvatati sve konce. Moram priznati da sam u ovih deset godina prošla sve varijante i opcije sa satnicama, a samo je jedna uvijek bila ista - satnica podizanja zastave na kninskoj tvrđavi jer simbolizira ulazak hrvatske vojske u Knin. Počinje u 9 sati i 43 minute, a zastava je na tvrđavi u 9.45. Prošla sam za to vrijeme i različite političke strukture, dva predsjednika, sada i predsjednicu, troje premijera. Društvo je bilo šaroliko.

Prvi je put ove godine da se vijenci polažu dva puta. Premijer Zoran Milanović i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović odvojeno. Kako gledate na to?

- Na našim organizacijskim sastancima, na kojima su sudjelovali svi protokoli i general Mate Ostović, koji je dobio zaduženje za radnu točku Knin, više puta sam iskreno kao gradonačelnica i netko tko je to radio deset godina rekla da je osam sati rano i da je neizvedivo da, po satnici, za dvadesetak minuta svi možemo položiti vijence i doći na kninsku tvrđavu, a da ne blokiramo promet. No, takva je bila odluka protokola i ja je poštujem. Za mimohod smatram da je nešto čime su htjeli umanjiti Knin.

Ne gledate na mimohod kao na dio proslave Oluje?

- Smatram da je mimohod trebao biti ili u Kninu 5. kolovoza ili na Dan oružanih snaga. Ovo s dva dana proslave umanjuje svečanost u Kninu. Netko to naziva pučkom, narodnom feštom, a ja smatram da taj dan slavimo Dan pobjede, Dan domovinske zahvalnosti i Dan branitelja te da taj dan pripada svima. I mislim da na taj dan moramo biti sa svima, i s onima koji su dužnosnici, koji imaju titule, ali i s onima bez predznaka ispred svog imena.

Oko same organizacije bilo je puno prijepora. Je li točno da cijelo to vrijeme niste uspijevali doći do ministra Ante Kotromanovića kako biste se dogovorili oko detalja.

- Točno je, cijelo to vrijeme nisam uspjela kontaktirati ministra Kotromanovića koji je bio predsjednik Odbora za proslavu. Za cijelo vrijeme priprema nije došao u Knin. Na sastanku Odbora u Zagrebu, tjedan dana prije proslave, rekla sam ministru da mi je žao što on nijednom nije došao u Knin. No, veseli me da je bio upućen u svaki detalj proslave u Zagrebu 4. kolovoza, kao što sam i ja znala svaki detalj proslave u Kninu. Rastužilo me to što se ipak nije dala jednaka pozornost i Kninu i Zagrebu.

Premijer Milanović je ovih dana izjavio da niste platili spomenik koji ste dali napraviti te da je to platila njegova Vlada.

- Da, kazao je da je ova Vlada dala Kninu puno i da su prije tri godine platili završetak spomenika. Prije svega, to je nacionalni spomenik. Prethodna ga je Vlada prihvatila i nije bio isplaćen do kraja. No, s preuzimanjem vlasti preuzimaju se i obaveze prethodne Vlade, tako da je u tom segmentu to bila malo ružna poruka. Nije premijer Milanović dao ništa što je njegovo. Knin je u Hrvatskoj, to je naša Vlada, bez obzira na to jesmo li simpatični jedni drugima. Svi imamo jednaka prava. Ne osjećam se da je Kninu netko nešto dao. Ne! Imali smo svoje projekte, Knin se prijavio i dobio sredstva. To je naše pravo, da se natječemo i dobijemo sredstva. Tko bi nam drugi pomogao ako neće naša Vlada?

Direktorica ste HDZ-ove kampanje za izbore. Je li točno da ćete zbog obaveza u kampanji do kraja rujna podnijeti ostavku na gradonačelničku funkciju?

- O svim temama volim razgovarati, ali za sada sam još u Oluji. Naravno, sve su opcije otvorene, a ako takvih odluka bude, na vrijeme će svi o njima znati.

Kakvi su planovi za kampanju, hoćete li se zbog obaveza u izbornom stožeru preseliti u Zagreb?

- Kad se raspišu izbori, krećemo aktivno u kampanju. Za sada s koalicijskim partnerima obilazimo teren, simpatizere i svoje biračko tijelo, radimo izborni program...Dio izbornog stožera bit će i u Kninu. Naš dom je cijela Hrvatska. Moramo biti i u Dubrovniku, Vukovaru, Zagrebu, u svim krajevima... Nema tu preseljenja, samo ćemo putovati.

Mladi ste ušli u HDZ, što vas je kao tinejdžericu privuklo politici?

- Politiku vjerojatno volite ili ne. Ako to ne osjetite u mladosti, nakon tridesete ili četrdesete godine to više nije onaj žar koji imate kad želite napraviti nešto za opće dobro. Ne znam zašto sam tada tako odlučila, ali ne bih ništa mijenjala u tom svom putu. Ostavila bih sve isto.

Što vam se urezalo u sjećanje vašeg prvog radnog dana kao gradonačelnice, imali ste 25 godina, je li vas bilo strah hoćete li se snaći na tom poslu?

- Na to mjesto došla sam iz Crvenog križa. Imala sam neko iskustvo jer sam tamo bila ravnatelj pet godina. No, iako je to sasvim drugi posao, nisam nikada imala strah od toga hoću li moći ili znati obavljati gradonačelnički posao. Dobro se sjećam tog prvog dana kada sam došla u ured. Moj prethodnik me je dočekao, bilo je sve u redu, ali ono što pamtim je da je ured bio pust i prazan. Kad pogledam taj isti ured danas, nakon deset godina i vidim silne fascikle i papire, kad pogledam brojke i zbrojim što smo sve napravili u ovih 10 godina, mogu reći da sam zadovoljna. Naravno da su me i kritizirali i ja te kritike prihvaćam. Možda se moglo i više. Ipak, ima još par stvari koje sam željela, a nisam uspjela realizirati, primjerice, posao oko imovinsko-pravnih odnosa, ali svakako ćemo dalje raditi na tome. Sigurno da mi je trebalo prve dvije godine da sve posložimo, i počnemo stvarati projekte. Gradonačelnik u četiri godine može sve dobro isplanirati te početi raditi projektnu dokumentaciju, a realizaciju može imati tek u drugom mandatu. Isto tako, mislim da su tri mandata maksimum i da bi možda trebala promjena.

Znači neće vam biti žao napustiti gradonačelničko mjesto?

- Sada mi je, zapravo, najbolje. Imamo sjajnu ekipu, sve smo posložili. Nisam netko tko odlazi na godišnji odmor, ali da je situacija da me nema 15 ili više dana u uredu, znam da bi sve odlično funkcioniralo, što prije i nije bio slučaj. Sada smo uhodani i moja je pozicija u uredu da sve mogu raditi bez grča i s osmijehom.

Mnogi za vas u stranci kažu kako je gotovo sigurno da ćete, ako HDZ pobijedi, imati mjesto u Vladi. Imate li takvih ambicija?

- Ambicije uvijek postoje, jer čovjek koji nema ambicija nema ni viziju i ne zna što želi. Ali, nisam time opterećena. Ja sam spremna sutra u svom gradu raditi bilo koji posao, nije mi bitna funkcija. Svi mi kad se rodimo, rodimo se s imenom i prezimenom, a na nadgrobnom spomeniku nema titula. Tako da ja od titula ne patim, niti od toga hoće li sutra ispred mog imena pisati neka druga titula. Vjerujem da će HDZ s koalicijskim partnerima dobiti ove izbore – da ćemo imati pobjedu i da će predsjednik Tomislav Karamarko sastavljati Vladu. Koga će odabrati i hoću li ja sutra biti u toj Vladi, to dajem njemu na odluku. Ima apsolutno moju potporu i bjanko potpis. Bila ja u toj Vladi ili ne, on će imati moju potporu. Imao je i dosada, a imat će je i ubuduće.

Bi li vam se zbog novog posla bilo teško preseliti u Zagreb?

Sada razmišljam o tome kako ćemo doći do izborne pobjede, kako ćemo napraviti najbolji izborni program koji će oživiti Hrvatsku, a titule nisu nešto što je prioritet. Ako budu, onda ćemo o tome razmišljati. Ne volim o tome unaprijed govoriti, jer onda obično tako i ne bude. Sve je to tako nepredvidljivo i promjenjivo, a ja najviše volim kad je sigurno.

Šef stranke u vas ima veliko povjerenje, povjereni su vam važni zadaci, a mnogi o vama već govore kao o najmoćnijoj ženi u HDZ-u. Osjećate li se vi tako?

- Ja se osjećam tako da imam uvažavanje i poštovanje svih svojih kolega i kolegica. Vjerujem da su prepoznali sve ono šo sam napravila u ovih deset godina i da znaju da ono čega se dohvatim, to stvarno i odradim. Meni je bila iznimna čast prihvatiti mjesto direktorice kampanje, a na neki način i obveza, a sigurna sam da ću svoj zadatak i obaviti. Nadajmo se najboljem rezultatu. A da se osjećam moćno? Prije svega osjećam se jako ugodno kad dođem u stranku i kada mogu razgovarati bez kompleksa, kad vas ljudi bez problema nešto pitaju, sugeriraju... Moć mi ne znači mnogo.

S kim ste najbliži u stranci?

- Kad bih gledala generacijski i među kolegama gradonačelnicima, tu je svakako Oleg Butković koji je također u Predsjedništvu stranke, zatim kolega Boban iz Solina, Turk iz Zaprešića, kolegica Branka iz Vodica. Često se srećemo kroz Udrugu gradova. Imam veliki krug prijatelja koje sam stekla u gradonačelničkom poslu, ali i u stranci.

Osim zbog Oluje, ovih su se dana mediji raspisali o vama i zbog prometne nesreće u kojoj ste udarili u konja...

- Ne daj Bože da se to ikome dogodi. Vraćali smo se iz BiH prema Kninu. Moj bivši zamjenik, sada zamjenik župana, koji je iz tog kraja, baš nam je bio objašnjavao kako na toj cesti često ima divljih konja i kako turistička zajednica sve više vodi brigu o njima i upravo tada smo naletjeli na krdo konja. Sve dalje bolje je ne ponavljati. Bili smo malo natučeni, ali sve je, na sreću, dobro završilo.

Protiv vas se provodi i istraga zbog sumnji u nezakonito stečenu imovinu, konkretno - stan. Plašite li se optužnice?

- Ne znam u kojoj je to fazi; da znam, rado bih rekla. Vjerujem u pravosuđe i u to da će odluke biti pravedne. Kakve god budu, postupit ćemo po njima. Svašta sam pročitala i čula. No, znam da nisam prekršila ni jednu svoju ovlast niti sam zloupotrijebila položaj, a institucije će reći svoje.

Posebno vas je oštro ovih dana napao šef Šibensko-kninskog SDP-a Ivan Klarin...

- Klarin mi je baš drag, čudo od političara. Nedavno je sazvao tiskovnu konferenciju da kaže koliko je to Vlada uložila u Knin. Prvo, krivo je zbrojio, a drugo, četiri godine govori da se u Kninu ne radi ništa. Sada se probudio i ipak priznao da mi radimo. To mi je najdraže. Neki dan je slavodobitno rekao da će i Hrvatske ceste završiti prometnicu D33 kroz Knin do 1. kolovoza. A mi smo sve stigli napraviti, osim onoga što je on rekao. Jedino tu kasnimo. Ali, dobro. To je politička arena, a mi smo u različitim strankama. No, smatram da bi ipak trebalo voditi računa o vjerodostojnosti onoga što se govori.

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA:

Globus_naslovna_1291

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. studeni 2024 07:34