DETALJNA DEKONSTRUKCIJA NAJVEĆE VLADINE PREDIZBORNE AKCIJE: 11 ključnih pitanja o zakonu o švicarcu

U Sabor stiže “Zakon o švicarcu” koji predviđa mogućnost konverzije u euro svima koji su se zadužili u švicarskom franku nakon 1. siječnja 2000. godine. Riječ je o dosad možda najhrabrijem potezu Vlade Zorana Milanovića, o prvom znaku da je danas, uoči svoje posljednje bitke za opstanak, spreman ići na sve ili ništa. Druga dva ozbiljna poteza – fiskalizacija koja se dogodila na početku mandata i zasad nešto manje uspješan niz pokušaja ministra Borisa Lalovca da uvede transparentnost u državne financije, unatoč kvalitativnom iskoraku i, u slučaju fiskalizacije potrebnoj određenoj dozi hrabrosti, nisu pokazivali da je riječ o Vladi s kičmom koja je ponekad spremna oduprijeti se i pritisku vjerojatno najsnažnijeg međunarodnog lobija – financijskog. Očekivano uzavrela rasprava, u kojoj su se kao Vladini protivnici zajednički postavile udružene banke, poslodavci, ali i austrijsko Ministarstvo financija dosad je imala nekoliko vrhunaca. Ovih 11 točaka njen su dosadašnji rezime, ali i kratak vodič kroz žarišne točke budućih nesporazuma.

1 Kratki rokovi: jer Lalovac izbore mora dočekati kao “zaštitnik siromašnih”

Zakon propisuje iznimno kratke rokove za realizaciju cijele operacije, čiji bi se početak trebao poklopiti s raspisivanjem izbora. Stupanje zakona na snagu predviđeno je 30. rujna, a već u roku od 45 dana banke moraju potrošaču dostaviti izračun konverzije njihova duga iz švicarca u euro, sa stanjem na dan 30. rujna.

– Iako je potreba za pomoći dužnicima, ali i bankama koje su pod prijetnjom gomile neotplativih dugova neupitna, tempiranje takve velike i socijalno osjetljive akcije u vrijeme uoči izbora neizbježno stavlja pod pitanje motiv onoga tko je pokreće. Ministar financija Boris Lalovac neovisno o njenom ishodu tu se pokazuje kao “zaštitnik siromašnih” i “branitelj prevarenih”. Uspije li progurati zakon, bit će heroj koji je ukrotio banke u korist građana. Sruše li banke Lalovčev prijedlog, on i dalje u očima naroda ostaje čovjek koji je pokušao spasiti ugrožene. Barem kratkoročno.

2 Dužnike će spašavati i oni koji nikad takav kredit nisu mogli dobiti

Zakon, u obliku u kojemu je predviđen, a od kojega Vlada navodno ne namjerava odustati, obuhvaća sve neotplaćene kredite u francima koji su sklopljeni od 1. siječnja 2000., uključujući i one koji premašuju zakonski limit za pomoć potrošačima od milijun kuna, a procjene govore da je otprilike riječ o 52.000 građana.

– S jedne strane to je najupitnija stavka u prijedlogu spašavanja jer zajedno s bankama koje bi trebale ponijeti dio tereta, svi porezni obveznici svojim će novcem spašavati sve korisnike kredita u franku, čak i oni koji su toliko siromašni da im ni takvi krediti nikada nisu bili dostupni. S druge strane, ako su pred zakonom svi jednaki, onda svi moraju biti i jednako spašeni. I najbolji plivači, ako se umore, imaju pravo na pomoć pri brodolomu. I jedno i drugo može se shvatiti kao demagogija, politički trik prilagodljiv potrebama predizbornih pulova.

3 Građani koji su otplatili kredite ostaju kratkih rukava

“Problem švicarskog franka je mnoge ljude, pa čak i one iz srednjeg sloja, doveo na rub egzistencije. Ovaj zakon odnosi se na sve građane zadužene u francima. Radi se o oko 53.000 dužnika i 150 do 200 tisuća članova obitelji.”

– To nije točno. Građani koji su do danas otplatili kredite ili ih ranije konvertirali u euro, sada će ostati kratkih rukava jer Vlada njihov problem smatra riješenim. S druge strane, iako će glavnice izražene u kunama doista biti značajno smanjene, relativno mala promjena mjesečnih rata malo će kome spasiti egzistenciju. Promjena zaštitne valute iz franka u euro donosi i promjenu kamatnog režima koji će se ubuduće računati prema euriboru, kratkoročnoj kamatnoj stopi za euro na međubankarskim internom tržištu. Poraste li euribor, a ne postoji nikakvo jamstvo da neće, učinak prelaska sa švicarca na euro smanjit će se razmjerno porastu kamate na euro. Vladina mjera kakva je predložena zato bi se mogla pokazati kratkotrajnom. No dođe li do rasta kamata na euro, tada su svi dužnici izjednačeni, pa se i sustav čini pravednijim.

4 Prigovori guvernera Vujčića čisti su promašaj: akcija se najavljivala mjesecima

Kakvo je u toj priči stajalište Hrvatske narodne banke, kao glavnog regulatora na tržištu. U najmanju ruku, skeptično. U prilično oštrom pismu koje je navodno Vladi poslao guverner Boris Vujčić (kasnije je pokušao ublažiti i pristup i stavove, čak i demantirati da je bilo što takvo osobno potpisao) “takvo naglo umanjenje kapitala, ukoliko nije anticipirano i apsorbirano u poslovnim očekivanjima na razini sustava i na razini pojedinih banaka, a njegova pravna utemeljenost neupitno prepoznata, može izazvati nepovoljne neizravne učinke te imati materijalni utjecaj na financijsku stabilnost Republike Hrvatske”.

– Možemo li međutim govoriti o naglom potezu kad je riječ o akciji koja se najavljuje mjesecima, a kasni pet godina. Vlada ima pravo upravljati državom svim raspoloživim instrumentima, pa i onima koji su za pojedine sudionike sustava ponekad neugodni. Ako su neke od banaka na samom početku bile svjesne opasnosti kredita u švicarskom franku, a Zaba i PBZ ozbiljno su upozoravale na moguće posljedice, teško je vjerovati da su upravo banke koje su započele trend u tu avanturu krenule grlom u jagode. Nema sumnje da nekima od banaka sada slijedi teško razdoblje. Riječ je, međutim, o riziku u koji su se same upustile. Pitanje na koje vjerojatno nikada nećemo dobiti odgovor zato nije treba li danas pomoći prezaduženima, nego zašto je Hrvatska narodna banka koja je kao regulator morala biti svjesna rizika galopirajućeg rasta kredita u švicarcima dopustila njihov nesmetani život sve do trenutka velike propasti. Ali jednako pitanje danas postavljaju i Alanu Greenspanu, prvoj megazvijezdi globalnih financija čije znanje o opasnosti prenapuhanih mjehura nikada nije bilo upitno, koji je imao u rukama sve poluge za njihovo zaustavljanje i koji ih nikada nije upotrijebio. Prošlost se dogodila, krivci su živi, nisu napravili ništa nezakonito i nijedna rasprava o njima neće pomoći današnjim dužnicima. Može pomoći budućima, ako smo iz toga što se dogodilo ipak uspjeli nešto naučiti.

5 Prigovori MMF-a ništa ne obvezuju: Hrvatska prema njemu nema nikakvih dugova

“Gubitak međunarodnih pričuva nepovoljno utječe na njihovu adekvatnost i stvara dodatni rizik za deviznu likvidnost, a posredno i za stabilnost tečaja kune i kreditni rejting Hrvatske”, piše dalje u spornom pismu HNB-a u kojemu se Vladi objašnjava i da “MMF već ionako prigovara da su devizne pričuve preniske”.

– HNB je, što je zanimljivo, u kasnijem priopćenju ublažio prijeteće prizvuke. Činjenica je međutim da Hrvatska trenutačno nema dugove prema MMF-u, kao njegova članica ima pravo na tehničke konzultantske usluge, a po članku 4 sporazuma s MMF-om obavezna je jednom ili dvaput godišnje otvoriti svoje financijske knjige na uvid MMF-ovim analitičarima. Dok država nije u krizi, MMF-ova mišljenja nisu obavezujuća.

6 Vujčić prijeti novim porezima: ali on i HNB nemaju nikakvog utjecaja na to

Još jedna primjedba HNB-a – smanjenje anuiteta i glavnice utjecati će na povećanje raspoloživog dohotka kućanstava za samo 0,1 do 0,2 posto, ali bi i taj pozitivni učinak vrlo brzo mogao biti poništen zbog moguće potrebe kompenziranja nepovoljnih fiskalnih učinaka konverzije kroz jaču fiskalnu prilagodbu.

– Prevedeno na hrvatski jezik to je zapravo prilično olako izrečena prijetnja novom poreznom akcijom. Porezna politika međutim nije posao kojim bi se trebao baviti HNB, to je posao ministra financija. Uz vođenje monetarne politike HNB-u je posao čuvanje stabilnosti bankarskog sustava, ali ne zbog čuvanja visokih zarada banaka, nego zbog sigurnosti građana. Sustav je siguran sve dok ne ulazi u nepotrebne rizike. Ulazak u avanturu s švicarskim frankom odavno se pokazao upravo takvim rizikom.

7 Austrija vrši pritisak: no to je samo obično zastrašivanje

Postupanje Hrvatske i Poljske pri prisilnoj zamjeni kredita u švicarskim francima u kredite u eurima je “skoro protueuropsko”, rekao je u subotu austrijski ministar financija Hans Jörg Schelling i upozorio da je Europska središnja banka (ECB) formirala radnu skupinu koja ispituje oba slučaja.

– Austrijski ministar radi svoj posao, i on je pritom vrlo oprezan kada kaže da je hrvatsko ponašanje “skoro” protueuropsko. Jest ili nije? Radna skupina mogla bi se pokazati uspješnom grupom za pritisak pristane li Hrvatska popustiti od prve. Uspijemo li se nametnuti kao ravnopravni partneri, a to de iure jesmo, upravo zato jer Hrvatska još nije službeno u eurozoni ne postoji nikakav obavezni odnos prema ECB-u. To ne znači da svaki prijedlog ECB-a trebamo prihvatiti kao neprijateljski, ali današnju poziciju možemo iskoristiti kao polazište za permanentan dijalog koji će nas voditi prema razumnim i najprihvatljivijim rješenjima sve do dana kada i mi preuzmemo euro, na što smo se obavezali pristupnim ugovorom s EU.

8 Europska banka ne može ništa jer nije iznad Sabora: pa Hrvatska još nije uvela euro

Hans Jörg Schelling smatra da sada kada je hrvatska Vlada uputila prijedlog zakona u parlament “treba poduzeti potrebne korake kako se ne bi stvorio presedan”.

– Ni austrijski ministar ni Europska centralna banka nisu iznad Hrvatskog sabora. Njegova poruka ipak jasan je signal da su europske banke majke odlučile preuzeti inicijativu i spasiti kćeri od za njih neprijateljske politike. Domaće banke u stranom vlasništvu u ovoj su priči izgubile donedavno velik dio autonomije.

9 Prijetnje stranih banaka bile su očekivane: ipak one ponajprije štite svoje dioničare

I doista – Plan Hrvatske o konverziji kredita u švicarskim francima krši propise Europske unije i bilateralne sporazume o ulaganjima, ustvrdila je u pismu skupina osam inozemnih banaka koje su vlasnice najvećih banaka u Hrvatskoj. “Prisilna konverzija bez razmatranja situacije s dohotkom ili sposobnosti klijenta za servisiranje duga predstavlja ozbiljnu retroaktivnu intervenciju u postojeće ugovore”, kažu.

– U pravu su kad upozoravaju da je riječ o retrogradnoj intervenciji u davno potpisane ugovore. Nisu u pravu kad prijete već i zato što upravo u Austriji, gdje su sjedišta većina banaka majki, krediti u švicarcima nisu imali dug život, dok su ih druge zemlje rješavale pojedinačno, po dolasku krize, s većim ili manjim uspjehom, na veće ili manje zadovoljstvo banaka majki. Prijetnje međunarodnim pravosuđem, tuženjem države, čak i ubrzanim deložacijama dužnika, loši su potezi donedavno nedodirljivog lobija koji se našao pod neočekivanim pritiskom. Najavljenu arbitražu washingtonskog Međunarodnog centra za rješavanje investicijskih sporova treba shvatiti kao pokušaj banaka da minimiziraju štetu svojim dioničarima. To je njihova obaveza od koje ne mogu pobjeći, jednako kao što je našoj vladi obaveza zaštita svih građana.

10 Što još hoće udruga Franak? Pa što god uspiju izvući, jer koriste skore izbore

Što kažu dužnici? Kao pravi iskusni političari i članovi udruge Franak sada koriste blizinu izbora kako bi se izborili za maksimum mogućega. Pritom, za razliku od države, oni nisu obavezni brinuti se za dobrobiti svih građana. Njihova je akcija usmjerena na zaštitu vlastitih interesa, pri čemu se oni neće ustezati ni ako im se na tom putu ukaže prilika za zaradu. Legitimno, ali i podložno preispitivanju šire javnosti.

– Ukratko, udruga se već oglasila sugestijom da bi, kad se krediti već ne mogu pretvoriti u kunske, na konvertirane kredite trebalo primijeniti fiksnu kamatu. Time bi se, kad se već ne mogu zaštititi od rizika tečaja kune prema euru, zaštitili od mogućeg divljanja za euribor vezanih kamata.

11 Vladina rezervna varijanta: mekši plan za banke koje odbiju sporazum

Ima li Vlada alternativu ne uspije li progurati konverziju u euro? U Vladi danas kažu da o tome i ne razmišljaju, što nije potpuno točno.

– Iako je sigurno da će u sabornici nastupiti čvrsto, jer pobjeda nad bankarima donosi značajan paket bodova u kampanji (zato se i HDZ početkom tjedna ipak priklonio Lalovčevu rješenju s konverzijom u euro), u pozadini već dugo živi i plan da se bankama koje odbijaju sporazum nametne porez na aktivu u francima od čije bi se naplate punio fond iz kojega bi se, ovaj put prema socijalnim kriterijima, subvencionirali najugroženiji dužnici. Danas međutim nitko nije procijenio kolika je aktiva banaka u švicarcima, pa je i prihod od tog poreza zato prilično zamagljen. Riječ je o ponudi koju su, navodno, bankari spremni prihvatiti, ali i o rješenju koje bi stranci koja se bori za izbornu pobjedu donijelo minimalan broj bodova potrebnih za pobjedu, a i to samo u slučaju da se ne ocijeni kao uzmicanje.

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA: