ČUDO KOJE BI MOGLA PLATITI EU Pelješki most s luksuznim hotelom u utrobi. Cijena: 7 milijardi kuna...

Bilo bi to čudo neviđeno. Drveni most dugačak 2,4 kilometra, naš drveni Pelješki most.

Most sav odjeven u module od stakla i drva, u formi pčelinjeg saća, koji bi osim prometnice bio i zgrada, jer bi pojedini njegovi dijelovi bili useljivi i imali bi razne sadržaje – elitni hotel, apartmane, izložbeni prostor, Muzej Mediterana, sportski sadržaj, kongresni centar, trgovine...

Dijelovima mosta koji su poput zgrade cestovni trak prolazio bi kao kroz tunel, jedan pravac na jednoj etaži, a drugi na drugoj, a vozila bi imala pogled na krajolik kroz fasadu. Iznad njih prolazili bi pješački i biciklistički promet. Takav Pelješki most bio bi megastruktura, no u moru bi se oslanjao samo na tri mjesta, s time da bi počinjao i završavao kao mol. Njegova konstrukcija sastavljena od šesterokutnih modula postaje kruto tijelo, stabilna je struktura. Pored mosta nalazila bi se i velika marina, dostupna za sidrenje kruzera koji više ne bi prilazili tako blizu Dubrovniku. Sam drveni most imao bi veliki luk do 50 metara pa bi ispod njega mogli proći i viši brodovi. U svom najvišem dijelu, onom za hotel, bio bi vrlo visok, kao zgrada od 20 etaža.

Sve je to zamisao, vizija koju predlaže poznati arhitekt Ivica Plavec, docent na predmetu Arhitektonske kontrukcije na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu. Ivica Plavec s kolegama Žanet Zdenković Gold i Ivanom Zdenkovićem autor je Adrisove upravne zgrade u Jagićevoj ulici u Zagrebu, kao i projekta za novi Hrvatski povijesni muzej (oko kojeg se ovih dana među muzealcima lome koplja). Njegova trajna okupacija su moduli, odnosno njegov sistem Klik dom koji omogućuje brzu gradnju montažnih i modularnih kuća, te drvo kao materijal za gradnju.

“To je samo uvjetno rečeno most, on je zapravo megastruktura”, kaže Ivica Plavec.

“Osmislio sam njegov vanjski dio, konstrukciju. Nisam se bavio detaljima mogućih unutarnjih sadržaja useljivih dijelova, ali ondje bi se moglo smjestiti doista sve što zamislimo”, dodaje Plavec.

Objašnjava mi kako je uopće došao na ideju da samoinicijativno nacrta tako ambiciozan projekt.

“Na arhitektima je da ponude projekt u dobroj namjeri”, kaže mi Ivica Plavec dok sjedimo u kafiću prekoputa njegova fakulteta. “Ne želim nekome popovati, interesantno je valjda vidjeti drukčije mišljenje i čuti drukčiju ideju. Dakle, to individualna arhitektonska inicijativa koja se predlaže javnosti na razmatranje. A je li takav most nešto što bi se moglo provesti s obzirom na ekonomsku ili političku situaciju, to nije u domeni arhitekure...”, objašnjava Ivica Plavec.

Naravno za revolucionarne inicijative treba prvo usuditi se.

“Projekt drvenog Pelješkog mosta spada i u domenu hrabrosti”, smije se Plavec.

Međutim nije sve u toj priči baš utopijski. Upravo je Plavec prošli tjedan bio sudionik arhitektonskog kongresa “Wood. Building the future”, održanog u Zagrebu u organizaciji udruge ProHolz iz Austrije u suradnji s Oris - kućom arhitekture, s tezom o drvenoj arhitekturi kao arhitekturi budućnosti u Europi. Drveni Palješki most koji je projektirao Plavec predstavlja ekskluzivno u Globusu.

Dobro, u čemu je štos s drvom, zašto je toliko “in” materijal, pitam Plaveca.

“Bitan je kod drva i ekološki i energetski moment. Ekološki zato što je prirodni materijal, a energetski jer ima dobre toplinske karakteristike”, odgovara on.

Smatra da je njegov drveni Peljški most - most za novo vrijeme.

“Most je, jednostavno gledano, cesta na stupovima. No, mi smo u 2015. godini i možemo dobiti mnogo više. Veću gospodarsku i ekonomsku vrijednost samog projekta, kao i veću estetsku vrijednost i želju da se pokaže posebnost”, objašnjava Plavec.

U ovom projektu, za razliku od ostalih za Pelješki most, fokusa nije samo na prometu, nego je riječ o spektru sadržaja. “Živimo u vrijeme hibrida. Što još prolazi jednofunkcionalno? Ni mobitel nije jednofunkcionalan. Svijet današnjice je svijet složenih stvari”, objašnjava Ivica Plavec.

No tu je i uvijek otvoreno pitanje isplativosti. Zbog upotrebe prirodnih materijala sigurno bi se dobila pomoć iz fondova Europske unije. Plavec na to kaže: “Mi u Hrvatskoj ne trebamo nužno raditi jeftine projekte pa tražiti novac od Europske unije i ponašati se uplašeno, jer mogli bismo i skuplje i hrabrije, i tako zainteresirati ozbiljne investitore. Pripremiti projekt i staviti ga na tržište. Sa stavom – dobit ćemo besplatno cestu i most, kulturne sadržaje, možda čak i još nešto uz to, a investitor ostalo... Krajnjim računom trebali bi se baviti ekonomisti”, kaže arhitekt Plavec.

Naravno, riječ je o skupom projektu, prvenstveno jer daje puno mogućnosti, nudi brojne sadržaje i više je gradnje nego kod običnog mosta. Gradnja ovakvog Pelješkog mosta stajala bi 900 milijuna eura, što je dva puta više od Pelješkog mosta Jure Radića, međutim “drveni” most i nudi mnogo više.

Modularna gradnja tog mosta barem bi pojednostavila način gradnje i brzinu njegove gradnje. Jer dijelovi – moduli za most - izradili bi se u radionicama i samo sastavljali kao saće. Brzina je, dodaje Ivica Plavec, u današnjem vremenu izrazito bitna, jer se projekti vrednuju i po brzini izvedivosti. “Izlazimo iz industrijskog društva gdje je bila dominantna proizvodnja i ulazimo u društvo znanja, u kojem je važan intelektualni kapital, znači važno je znati kako nešto raditi. Smisliti nove metode. U tom je smislu brzina također atraktivan faktor”, smatra on.

Takvi ambiciozni i neobični projekti izazivaju “Bilbao efekt”, a začudnost i oduševljenje donose i zaradu.

“Ideja je da most postane mjesto koje treba vidjeti. A nije nebitno da je Bilbao čitavu svoju investiciju vratio za dvije godine!”, dodaje Ivica Plavec.

Plavec se u razgovoru često poziva i na knjigu “Funky Business” švedskih gurua biznisa Kjella Nordströma i Jonasa Ridderstrålea.

“Govorimo o efektu pauna koji se spominje u knjizi Funky Business. Počiva na tome da je sam Darwin pred kraj života želio revidirati svoju teoriju opstanka. S mišlju da ne opstaju samo oni koji su najsposobniji za borbu nego da opstaju i privlačni i zavodljivi”, kaže Ivica Plavec.

Njegov drveni Pelješki most, kako kaže, počiva zapravo na “izvrnutoj” priči. Prvo, ne nudi jednu, nego više funkcija. Drugo, nije jeftiniji, nego je čak skup, i privlačan je.

“Nije jeftin pa da se nikad ne vrati investicija, nego je skup i brzo vraća uloženo. I treće, nije most koji se gradi, nije od betona, nego je od montažnih konstrukcija, slaže se od puno elemenata. Od drvenih šesterokuta u staklu koji stižu već dovršeni i koji se slažu jedan na drugi, čime se omogućuje vrlo brza gradnja”, objašnjava Ivica Plavec.

S obzirom na to da docent Ivica Plavec stalno mašta, projektira i pršti od ideja, ali rijetki za to imaju sluha i male su mogućnosti za ljude s vizijama u Hrvatskoj danas, pitam da li ga sve to frustrira.

“Prilično me frustrira”, kaže. “Moje je temeljno mišljenje da se društvo razvija kroz inovativne projekte, domenu koja se kod nas često zanemaruje, a cijene se politika i menadžement. Intelektualni kapital također je ključan. Zaboravlja se da se svijet mijenja s inovacijama, da je Francuska revolucija povezana s tiskarskim strojem, a feudalno društvo nestaje s pronalaskom parnog stroja. Novo društvo prema kojem idemo je društvo inovacija i znanja, s naglaskom na idejama”, smatra Plavec.

Inače, on se niz godina bavi drvom u graditeljstvu. Poznat je po drvenim obiteljskim modularnim kućama i klik-sistemu gradnje. Potpisao je i natječajni projekt za atletsko-nogometni centar HNS-a na Sveticama u kojem je zamislio drveni stadion (projekt se referirao i na djelo arhitekta A. Dryaka Sokolski drveni stadion koji je bio na tom mjestu sredinom tridesetih godina). Upravo se prema njegovu projektu priprema dogradnja od drva vrtića u Kloštar Ivaniću u skladu s europskim trendovima koji preporučuju da se drvena građa rabi za gradnju javnih objekata, vrtića, škola, domova za umirovljenike... Prije nekoliko godina Plavec je konkurirao i na natječaju za novi dio zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti, dogradnju na Ilici također sa zgradom od drva.

U hrvatskoj povijesti gradnja drvom nije nepoznata.

“Od tradicionalne gradnje obiteljskih kuća i posavske kuće, preko znamenitih građevina iz razdoblja prije i poslije Drugog svjetskog rata kao što je bio Sokolski stadion na Sveticama, Veslački dom i Tehnički muzej”, nabraja Plavec.

No u jednom trenutku kod nas drvo kao materijal gotovo nestaje.

“S pojavom moderne forsirao se armirani beton”, objašnjava.

“U drugim zemljama”, kaže Plavec, “drvo je zadnjih godina doživjelo renesansu. Recimo, na natječaj za muzej Guggenheim u Helsinkiju od 1200 prijavljenih radova gotovo polovica bili su projekti s drvenim konstrukcijama. Poznata skandinavska škola arhitekture gradi drvene nebodere. Arhitektonska zvijezda Renzo Piano radi sve više projekata od drvene konstrukcije. I japanski arhitekt Shigeru Ban nudio je projekt drvenog zagrebačkog aerodroma na natječaju za Pleso prije nekoliko godina”, nabraja Ivica Plavec.

Novitet je još nešto – drvo se sad rabi za goleme projekte.

“Projekt drveni Pelješki most je megastruktura, most dužine 2,4 kilometra sa 400 tisuća kvadrata korisne površine”, objašnjava Plavec.

“Intrigiralo me da ponudim nešto drugačije, malo inovativnije. I nadam se da će on nekoga privući, da će netko prepoznati svoj interes pa se priključiti, da tako nastane tim... Svi mi tragamo za ljudima koji će prepoznati naše interese. Također, radeći ovakve projekte testiram sam sebe, stvaram si kondiciju. Treniram kao Janica Kostelić i ne razmišljam na način - nije mi to sad profitabilno”, objašnjava Ivica Plavec.

Ne želi rušiti tuđe djelo, kako kaže, ako već postoji projekt za Pelješki most. “Samo dajem svoje arhitektonsko viđenje... A projekt drveni Pelješki most, kad bi bio prihvaćen, ne bi bio samo moj. Na ovakvom bi megaprojektu moglo raditi desetak mojih kolega, također i poznati arhitekti. Recimo, hotel unutar strukture mogla bi projektirati Zaha Hadid...”, zaključuje Ivica Plavec.