NEĆU NIMALO POPUSTITI!

ČELIČNI STISAK RUSKOG VLADARA VLADIMIRA PUTINA: Počinje lov na "petokolonaše"

Dok Putin najavljuje politiku još čvršće ruke prema domaćim prozapadnim liberalima, nova proputinovska stranka Tigar, koja sebe naziva patriotskom, otvoreno im prijeti: Obračunat ćemo se s unutarnjim neprijateljima i izdajicama Rusije!








Na ukrajinskom bojištu varljivo primirje. I Kijev i Donjeck cijelo ljeto sumnjiče i optužuju jedni druge da pripremaju nove ratne operacije. No, stanje je i dalje napeto. Ukrajinski predsjednik Petro Porošenko optužuje Moskvu da “ubacuje” svoje vojnike na bojište, a Rusija govori o milijun ukrajinskih prognanika od kojih je 600 tisuća izrazilo želju da ostanu u Rusiji te ih je oko 120 tisuća već dobilo i rusko državljanstvo. (Ostali bi trebali dobiti do kraje godine.) Ukrajinska kriza još pritišće Rusiju i svi problemi, zapravo, vezani su uz to krizno žarište, a na to se nadovezao još jedan pad cijena nafte na svjetskom tržištu koji tečaj rublje čini histeričnim, Ruse nervoznima, a ako se nastavi klizanje, zloguki proroci Rusiji predviđaju, u najmanju ruku, diskutabilnu ekonomsku jesen i velike probleme oko slaganja proračuna za 2016. godinu. (Naime, Rusija radi proračun na projekcijama cijena i prodaje nafte). Službeni podaci govore da će do kraja ove godine “ odljev sredstava” iz Rusije biti na razini 100 milijardi dolara, a proizvodnja će jedva opstati na “pozitivnoj nuli”. Rusija je još pod ekonomskim i političkim sankcijama i funkcionira poput otpadnika. Zapad ratuje protiv Putina na natruhama hladnoratovske atmosfere. Estonija najavljuje izgradnju “redizajniranog berlinskog zida” prema Rusiji.

No, Kremlj ne namjerava odustati. Putin je neupitni vladar Rusije, koji nema nikakvu političku konkurenciju ni u Kremlju ni u oporbu izvan njegovih zidina. Oporbenog prvaka Alekseja Navaljnog na životu održavaju još samo povremeni intervjui zapadnim medijima (mada u očima prosječnog Rusa koji su posljednjih godina izloženi svakodnevnom utjecaju anti­zapadne prokremaljske propagande time samo “potvrđuje” režimske optužbe da se radi o neprijatelju Rusije).

On je još uvijek nerealizirani talent i pitanje je hoće li se uspjeti razviti u pravog i respektabilnog igrača ili će zauvijek ostati samo “dečko koji obećava”. A vrijeme curi.

S druge strane Putin se etablirao kao političar koji “prkosi svjetskoj dominaciji SAD-a” i postao je ikona konzervativne i tradicionalističke Europe kojoj se dive europski radikali - i lijevi i desni. Vladimir Putin ne samo da ne popušta nego ide i dalje utabanom tvrdoglavom stazom, mada nitko (ni apokaliptični američki analitičari koji mu predviđaju krah, kao ni njegovi domaći apologeti) ne mogu predvidjeti kamo staza vodi – prema autoputu ili u slijepu ulicu. Putin ne namjerava popustiti. Niti može.

Kako je kazao oporbeni političar Vladimir Rižkov, koji je imao prilike razgovarati s Putinom, na njegovo pitanje –zašto ne popusti, nego stalno steže – Putin je, tvrdi Rižkov, iskreno odgovorio (a to je suština njegove trenutačne politike i pozicije) “ako popustim imalo, to će destabilizirati Rusiju”. Kako kaže poznati ruski kremljolog Stanislav Belkovski, Putin smatra da se ovako velikom zemljom može upravljati samo kad imaš potpunu kontrolu nad svim njenim segmentima. Pogotovo sada kad je Putin stisnut sa svih strana, kada se njime plaše “europska djeca”, kad je rusofobija, pogotovo na sjeveru Europe poprimila kadšto i bizarne razmjere - norveški kultni pisac Jo Nesbø napisao je scenarij za seriju o tome kako Rusi okupiraju tu naftom bogatu zemlju, a traje i akcija da se Rusima oduzme Svjetsko nogometno prvenstvo 2018.

Putinu je bitna stabilnost i kontinuitet zemlje i vlasti, a kako kaže Belkovski, u toj situaciji ne može biti ni govora o reformama i “ kadrovskoj fluktuaciji”, pogotovo u trenucima - “ukrajinskog” pritiska, sankcija, ograničavanja Rusije na međunarodnoj sceni te pretvaranja Rusije u “glavnu opasnost po mir”.

Ruska politička scena radikalizirana je do krajnosti, a ruski patriotizam i ljubav prema domovini mjeri se isključivo lojalnošću prema trenutačnoj vlasti, a liberalni i prozapadni Rusi s nevjerojatnom lakoćom postojanja proglašavaju se izdajicama i pribijaju na stup srama.

Tako je ovih dana u Moskvi, na simboličnoj poziciji, u negdašnjem elitnom atomskom skloništu za najviše sovjetske rukovodioce, 65 metara pod zemljom u četvrti Taganka (kako bi se naglasila nekadašnja politička i vojna moć države), osnovana politička stranka TIGR (Tigar), a akronim znači - tradicija, imperij, gosudarstvo (država), rodina (domovina). A tako su se nazvali po Putinovim ljubimcima - amurskim tigrovima. Neki ruski analitičari govore kako bi stranka mogla čak otkinuti koji postotak glasova i vladajućoj Putinovoj stranci Ujedinjena Rusija. Iza Tigra stoji glavni kremaljski jastreb potpredsjednik Vlade zadužen za obranu i sigurnost Dmitrij Rogožin.

Neprijatelje ćemo tražiti prije svega unutar Rusije, otvoreno su kazali mladi tigrovi, a “petokolonaše” vide u “prozapadnoj liberalnoj oporbi”. Toj patriotskoj stranci mnoge novine i portali sličnog svjetonazora predviđaju blistavu budućnost te kažu kako je to snaga koja se ne boji imena - Rus. Ta stranka je još jedna od mnogih koje ulaze u tzv. Antimajdan, uvjetnu političku “instituciju” koja želi onemogućiti “nasilnu promijenu vlasti u Rusiji”, na način kako je to učinjeno u Ukrajini, pa je i nazvana prema simbolu kijevskog prosvjeda Majdanu nezaležnosti (Trg neovisnosti). Iako ne postoji “ruski Majdan” ni ikakva ozbiljna izvaninstitucionalna prevratnička prijetnja Putinovoj vlasti. No, stvara se atmosfera ugroženosti te se poziva na “okupljanje i ujedinjenje oko vlasti” kako bi se spasila Rusija i njeno pravo da bude al pari Washingtonu, Berlinu i Londonu.

Putinova je politika da se treba spriječiti “da jedna zemlja vlada svijetom” te da ne može biti “jedan svjetski policajac”. Naime, trenutačno je Putin jedini igrač na ruskom polju, a stalno se nameće fama da bi bez Putina u državi zavladao kaos. A upravo ta situacija je fobija mnogih Rusa, koji se zbog još relativno svježeg sjećanja na kaos raspada SSSR-a, te onog koji je vladao u prvim godinama vlasti Borisa Jeljcina, boje ponavljanja te situacije i radije biraju sadašnje stanje. Pogotovo zato što Rusi i dalje imaju solidan standard, nikad nisu živjeli bolje, a uvjerili su ih da im “drugi rade o glavi”, a da Rusija samo želi “pravedne odnose”.

Kako kaže poznati ruski oporbeni političar Gari Kasparov, trenutačno za sankcije Rusi krivcem smatraju Baracka Obamu i Angelu Merkel, a ne okupaciju Krima i pogotovo kremljsku elitu. No, što će biti kad se stvari promijene, odnosno zamijene u ruskoj glavi!? No, nitko ne zna odgovor kada bi se to moglo dogoditi. Kada, kako, zašto i pod kojim uvjetima?

No, da politika sankcija i stješnjavanja Rusije i Putina zbog Ukrajine za sada ne daje neke opipljive rezultate pokazuje i nedavna presuda ukrajinskom režiseru Olegu Sencovu, kojeg je ruski sud u Rostovu osudio na “staljinskih” 20 godina zatvora strogog režima, zbog terorizma. Drakonska presuda ukrajinskom režiseru s Krima koji snima filmove na ruskom jeziku (njegov film “Gamer” na festivalu u sibirskom gradu Hanti Mansijsku – mračna poveznica sa suđenjem – dobio je nagradu ruskih filmskih kritičara) pokazuje da nema nikakvih ograda ni popuštanja. Mnogi svjetski i ruski režiseri digli su glas protiv takve nerazumne presude, ali Kremlj na sve to ostaje hladan i gluh. Može im se. Sencova su osudili zbog navodnog paleža sjedišta Ujedinjene Rusije u Semfiropolju, glavnom gradu Krima, te zbog namjere da u istom gradu sruši spomenik Vladimira Iljiča Lenjina!? Sencovu su kao stanovniku Krima sudili kao ruskom državljaninu prema onoj: “Krim je Rusija pa su svi njegovi stanovnici ruski državljani.” Na suđenju se isticalo kako su isljednici FSB-a tukli Sencova, ali se to nije odrazilo na tok suđenja. Isto tako, već dulje vrijeme u zatvoru drže i ukrajinsku pilotkinju, Nadeždu Savčenko, koja je postala simbolom rata u Ukrajini, imenovana je zastupnicom u Vrhovnoj radi, a dodijeljena joj je i titula Heroj Ukrajine. Iako je pokrenuta akcijada se Savčenko pusti ili razmijeni, ona je još u ruskom zatvoru.

Kako bi pozicionirali sebe u izmijenjenim, gotovo hladnoratovskim odnosima, Rusija želi biti i dalje “velika sila”. U Moskvi naprosto smatraju, a prema istraživanjima javnog mišljenja, to misli dvije trećine Rusa, “imaju pravo na utjecaj na susjedne, postsovjetske države”. Upravo zato je i buknula “ukrajinska kriza”. Rusija smatra da ima pravo na Ukrajinu te da Zapad sve ovo radi kako bi onemogućio Rusiju da bude konkurencija – alternativa Zapadu.Trenutačno Putin očekuje da će u EU doći do prijepora, pa i raskola u vezi s Ukrajinom te da će Bruxelles morati popustiti jer će mnoge zemlje ipak zaključiti da su im odnosi s Moskvom važniji od onih s Kijevom. Prema najnovijoj europskoj energetskoj strategiji treba samo “ograničiti ovisnost o ruskoj nafti i plinu” ali ne i sasvim isključiti Rusiju iz energetskog kruga.U svakom slučaju, stiže jesen, a to je uvijek bilo – rusko-ukrajinsko vrijeme.

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA:

Globus_naslovna_1291

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 00:39