'UVOZ RADNIKA SADA JE NUŽNOST, ALI NIJE DUGOROČNO RJEŠENJE' Kako se hrvatska brodogradilišta bore s nedostatkom radne snage

Prije početka procesa restrukturiranja brodogradilišta nedostatak radnika specijaliziranih zanimanja rješavao se preko brojne kooperacije, a dio radnika bio je iz Bosne i Hercegovine. Proces odljeva takvih radnika u razvijene zemlje EU je pojačan, a nekad brojna kooperacija svedena na minimum.

Radnici koji su u inozemstvu, uglavnom su otišli zbog većih plaća, ali jedno vrijeme i zbog nedostatka posla u Hrvatskoj, prouzročenog zabranom ugovaranja novih poslova, dok je dio radnika otišao u mirovinu prirodnim odljevom, a novi se nisu školovali.

Interventni uvoz

Problem nedostatka takvih radnika u brodogradnji pokušava se riješiti uvozom. Tako je za 2018. godinu od 31.000 radnih dozvola za zapošljavanje stranaca, za brodogradnju odvojeno 1408 dozvola. Za zanimanje zavarivač odobreno je 400 dozvola, za brodomontera i elektrozavarivača po 200, za brusača i čistača kovina 158, za brodocjevara, AKZ radnika i brodoskelara po 100, za bravara 60, za brodoelektričara 35, za ravnača 20, za brodostolara 15, a za brodomehaničara i izolatera po deset dozvola.

“Iako velik, navedeni broj dozvola neće moći zadovoljiti potrebe u brodogradnji za ovim izuzetno deficitarnim proizvodnim zanimanjima”, ističe Slaven Štrković, viši stručni suradnik Sektora za industriju i IT pri HGK.

Iz Uljanik grupe dulje vrijeme upozoravaju na taj problem, a rješenje, kao i većina poslodavca, vide u uvođenju dualnog strukovnog obrazovanja. Zbog složene situacije u kojoj se nalaze ne zapošljavaju, osim specijalizirane radnike koji su im nužni kako bi završili ugovorene projekte i počeli nove. Kako sustav obrazovanja ne prati impulse s tržišta rada, oslanjaju se na vlastita doškolovanja i prekvalifikacije. Uljanik grupa partner je Visokoj tehničko-poslovnoj školi Politehnika Pula u projektu implementacije dualnog sustava obrazovanja. “Projekt dualnog obrazovanja Dynamic je pilot-projekt koji financira Europska unija. Takvo studiranje, uz stjecanje teorijskih znanja na visokoškolskim ustanovama i usporedo praktičkih znanja i vještina u tvrtkama, već postoji u Austriji i Njemačkoj”, kaže Hrvoje Markulinčić, direktor korporativnih komunikacija. Dodaje da je u prosincu u Wismaru održan sastanak u sklopu pilot-projekta “Dynamic - Towards responsive engineering curricula through europeanisation of dual higher education in sectors of Innovation&Smart Specialisation” na kojem su bili i i predstavnici Uljanika.

Tvornica radnika

“Međutim, kada projekt završi, nije definiran način na koji će se tako koncipiran sustav rada odvijati u praksi bez europskog novca, na koji će se način financirati mentori koji se brinu o učenicima, u kojem će se prostoru obavljati, tko će platiti troškove potrošenog materijala, energenata i opreme”, napominje Markulinčić. Ključ rješenja problema on vidi u konceptualnom povezivanju strukovnog obrazovanja i tržišta rada, motiviranju upisa strukovnih smjerova i radu u radnom odijelu jer postoje stručnjaci zanata koji mogu itekako dobro zarađivati.

Uljanik grupa stipendira inženjere brodogradnje i brodostrojarstva te sufinancira i osposobljavanja za osnovna brodograđevna zanimanja.

U Brodosplitu imaju stalnu potrebu za cjevarima, brusačima, izolaterima, zavarivačima, tokarima i električarima. Problem dijelom rješavaju zapošljavanjem stranaca, ali jedino kada ne mogu naći domaće radnike. Za 2018. su zatražili produljenje kvote za postojećih 106 stranih radnika te novih 385 dozvola. Bez toga se, kažu, ne može očekivati da će poslodavci preuzimati rizike da ne mogu izvršiti ugovorene obveze prema kupcima. “Uvijek ćemo prije zaposliti domaćeg radnika, nego stranca. Manji su troškovi, nema problema s dozvolama i administracijom. I dosad smo za neke veće projekte radnike tražili na međunarodnom tržištu. Posao je dobila jedna poljska tvrtka čiji su radnici specijalizirani na drvodjelskim radovima i kod ugradnje kabina i javnih prostora za putnike i posadu”, ističe Tomislav Debeljak, predsjednik Uprave Brodosplita, koji za početak predlaže rasterećenje svih oblika tereta koji smanjuju konkurentnost, a što će za efekt imati povećanje zapošljavanja i ostvarivanje pozitivnih utjecaja kroz izvoz i potrošnju. Kako je kroz redovno obrazovanje teško naći dovoljno radnika, tvrtke će morati same organizirati potrebno obrazovanje za svoje potrebe. U Brodosplitu su prije tri godine pokrenuli inovativan koncept zapošljavanja, koji su nazvali Mala tvornica radnika. Kroz nju je prošao 61 polaznik, a 35 ih je zaposleno u Brodosplitu. Registrirali su DIV učilište - ustanovu za obrazovanje odraslih te dobili odobrenje za rad.

Plivajuće kvote

Član Uprave Brodotrogira, Mateo Tramontana, kaže da zbog sinusoidalnih potreba za dodatnim radnicima za izvršenje ugovorenih poslova brodogradilišta ne mogu imati stalno zaposlene radnike za koje ne mogu osigurati dovoljno posla 365 dana u godini. Zato se u brodogradilištu može imati onoliko stalno zaposlenih radnika kojima se u svim uvjetima podzaposlenosti može osigurati dovoljno posla. Sve potrebe za dodatnim radnicima koje se javljaju prilikom izvršenja većih ugovorenih poslova, u brodogradnji se rješavaju angažiranjem kooperanata.

“Radnici deficitarnih zanimanja u brodogradnji koji rade u inozemstvu, tamo provode određeno razdoblje i nakon toga se vraćaju kući, zato to nije velik problem. Nedostatak radnika nekih zanimanja treba rješavati uvozom, i to iz zemalja gdje nema jezične barijere. Proceduru za te zemlje treba pojednostaviti. Ona je sada složena jer zahtijeva posebnu organizaciju i nepotrebne troškove. Kvote se dodjeljuju po imenu i prezimenu radnika, a ne temeljem stvarnih potreba brodogradilišta. Kada se angažira radnika iz inozemstva, nikad niste sigurni je li on dobar radnik ili nije. Ako lošeg uvezenog radnika otpustite, kvotu ste za jednog radnika iskoristili i ne možete ga zamijeniti drugim. Zato uvozne kvote treba vezati za određenu tvrtku”, pojašnjava Tramontana.

U Brodogradilištu Viktor Lenac su uspješni jer, kako kažu, još uvijek ima dovoljno kvalitetnih radnika. Zabrinuti su zbog rastućeg nedostatka mlađih radnika.

“Nedostatak kvalitetne radne snage strukturni je problem hrvatskog društva koji ozbiljno nagriza nacionalnu konkurentnost. Među nezaposlenima je velik broj njih takvog zdravstvenog stanja da ne mogu obavljati poslove s posebnim uvjetima rada kakvi su proizvodni poslovi u brodogradnji, a nezaposlenost u našoj županiji je prepolovljena u odnosu na 2017. godinu, čime je baza radnika za prekvalifikaciju i zapošljavanje smanjena. Kod srednjoškolaca gotovo ne postoji interes za bazična brodograđevna zanimanja pa je većina takvih smjerova ugašena”, kaže Aleksandar Jurčević, direktor ljudskih potencijala, koji smatra da je izlaz jedino osposobljavanje odraslih i uvoz radnika, uz kontinuirano podizanje produktivnosti postojećih kapaciteta. Kvote za uvoz radnika su, prema njegovim riječima, vrlo osjetljivo i složeno pitanje jer, primjerice, rad četiri cjevara prati jedan zavarivač. Ako on nedostaje, to izravno vodi gubitku posla i za četiri domaća cjevara. Treba pojednostaviti i ubrzati postupak ishođenja dozvola zbog brže reakcije na zahtjeve klijenata, što je kritično u remontnoj brodogradnji.