U Europi bez posla 5,7 milijuna mlađih od 25 godina: Za izgubljenu generaciju ne brinu čak ni sindikati

Za mnoge mlade ljude koji su završili školovanje pronalzak posla postao je ravan dobitku na lotu. Svijet je suočen s najvećom krizom zaposlenosti mladih od Drugog svjetskog rata: gotovo 5,7 milijuna Europljana mlađih od 25 godina trenutačno traži posao. U ovaj recesijskoj godini njihov je broj porastao za oko 280 tisuća, a s obzirom na stanje ekonomije, sve je izglednije da će rasti i iduće godine.

Prema podacima Eurostata, prosječna nezaposlenost mladih u EU je 23,4 posto, najteže je na jugu i istoku Europe, a u nekim zemljama dosegnula je dramatične razmjere. U Grčkoj je čak 57 posto mladih bez posla, a u Španjolskoj 55,9 posto.

Dvojni sustav

U grupi problematičnih zemalja je i Hrvatska, u kojoj je problem nezaposlenosti mladih najveći u Slavoniji. U prvom kvartalu ove godine, kako pokazuje anketna metodologija, prosječna nezaposlenost mladih dosegnula je 45,2 posto, a onda se u drugom tromjesečju spustila na 37 posto.

Mnogi ekonomisti već govore o “izgubljenoj generaciji” koja je suočena s opasnim trendovima: visokom nezaposlenosti, sve većom neaktivnošću, rastućom nesigurnosti, kao i rizikom od siromaštva.

“Mladi Europljani najveće su žrtve ekonomske krize i moramo učiniti više kako bismo spriječili da postanu ‘izgubljena generacija’”, piše Katinka Barysch, zamjenica direktora Centra za europske reforme, think-tanka koji se posebno bavi krizom zaposlenosti mladih u Europi. Što bi europske zemlje mogle učiniti da mladima pomognu naći posao?

Ekonomski rast očito je važan: one zemlje koje su imale najveću recesiju - Grčka, Irska, Portugal i Španjolska - iskusile su najveći rast nezaposlenosti mladih. Njemačka, Austrija i Nizozemska ekonomski su stajale bolje, pa su izbjegle i krizu nezaposlenosti mladih. Štoviše, uspjele su smanjiti stopu nezaposlenosti mladih i u tim je zemljama ona od 8 do 9 posto. No, sam rast ekonomije, smatra Barysch, ne može riješiti problem, potrebne su dublje reforme.

Dobro obrazovanje u mnogim je slučajevima najbolje osiguranje protiv nezaposlenosti. U Francuskoj, primjerice, više od 80 posto onih s fakultetskom diplomom ima posao, a te je sreće samo 55 posto onih s osnovnim obrazovanjem. U Španjolskoj, međutim, ni fakultetska diploma ne pomaže, zato vlade moraju osigurati da “sveučilišta podučavaju studente vještinama koje poslodavci traže”. Oni ponekad radije uzimaju dobro uvježbane naučnike nego one s diplomom koja malo vrijedi.

Škola i praksa

Iskustvo pokazuje da zemlje koje imaju dobar obrazovni sustav, koji kombinira školovanje i praksu, imaju manje mladih bez posla. Takve su zemlje Njemača, Austrija i Nizozemska. Taj dvojni sustav olakšava mladima da lakše prijeđu iz obrazovnog u svijet rada. Pojedine zemlje pokušale su kopirati taj sustav, primjerice Velika Britanija, ali to ne ide lako.

Rezultati su mješoviti. Danas oko 8 posto tvrtki u Velikoj Britaniji obučava naučnike, dok je u Njemačkoj takvih tvrtki 30 posto. Prosječno šegrtovanje u Velikoj Britaniji traje godinu dana, a teorijski dio oko jedan sat tjedno. U Njemačkoj, s druge strane, naukovanje traje tri godine, a teorijski dio najmanje jedan dan tjedno. Stoga strukovne kvalifikacije u Velikoj Britaniji nisu osobito zanimljive poslodavcima.

Fleksibilnije mjere

Zašto se njemački sustav ne da jednostavno kopirati? Oko 300 zanimanja u Njemačkoj uvjetovano je formalnim kvalifikacijama, što znači da bez naukovanja nema ni posla. Zmljama uvijek ostaju na raspolaganju mjere aktivne politike zapošljavanja. Nordi-jske su zemlje još 80-ih godina smislile personalizirani plan za svakog mladog čovjeka kojemu prijeti nezaposlenost. No, te mjere iziskuju mnogo novca, što si mnoge zemlje ne mogu priuštiti.

Ostaje im treći, smatra Barysch, a to je učiniti tržište rada fleksibilnijim. Prema podacima Eurofounda, striktna regulacija, poput zaštite radnog mjesta, najviše pogađa mlade ljude. Kompanija neće zaposliti on bez iskustva ako ih se ne može riješiti u slučaju da se pokažu beskorisnima ili ako se pogoršaju ekonomske okolnosti.

Među mjerama koje bi mogle biti od koristi su jača prava za privremeno zaposlene ili one koji rade skraćeno radno vrijeme. Sve te reforme, međutim, teško prolaze zbog velikog otpora. Sindikati zastupaju starije radnike koji imaju stalni posao, a mnogo se manje brinu o onima koji rade povremeno ili onima koji nemaju posao. Ipak, političari i sindikati pomalo uviđaju da nema mnogo izbora i da nešto moraju činiti. I u Hrvatskoj su zasad aktivni sindikati, dok resorni ministri Mirando Mrsić i Željko Jovanović uglavnom vode javne debate.