Gotovo svi ekonomski pokazatelji ukazuju da bi ovo bi trebala biti vrlo dobra godina za hrvatsko gospodarstvo. Ne bude li nekih većih nepredvidivih šokova, hrvatski BDP bi mogao porasti više od 3% na godišnjoj razini, a to bi značilo da bismo dvije godine zaredom rasli brže od prosjeka gospodarstava EU članica. Zbog niske baze, to bi nam zapravo i trebalo biti normalno, a zadaća nove administracije je da stvori uvjete da se tako u budućnosti i nastavi tj. da podigne stopu potencijalnog gospodarskog rasta ispravljajući naše strukturne slabosti.
U 2016. svjedočili smo vidljivom dinamiziranju hrvatske ekonomije. Sve sastavnice BDP-a značajnije su rasle: od potrošnje kućanstava, preko investicija, uvoza, izvoza, a u konačnici i državne potrošnje. Dinamiziranje gospodarskih aktivnosti je zapravo najbolje osjetio državni proračun: proračun se punio bolje od svih očekivanja te je tako, unatoč većoj potrošnji, zabilježeno osjetno smanjenje deficita proračuna.
Nezaposlenost je snažno pala i kroz čitavu godinu je, prema podacima HZZ-a, u prosjeku bilo 40-50 tisuća ljudi manje nezaposleno u odnosu na isti period prethodne godine. Ono što je možda i važnije je broj zaposlenih, a njih je, prema podacima HZMO-a, bilo između 20 i 30 tisuća više (ovisno o promatranom mjesecu). Iako je to lijep broj novostvorenih radnih mjesta, značajno veći pad broja nezaposlenih nam sugerira da se trend izrazitije negativne neto migracije nastavio i u 2016.
Determinirano procesima negativnih demografskih kretanja, iseljavanja i rasta zaposlenosti, zanimljivo je da smo u 3 godine prešli put od vrlo visokog broja nezaposlenih do rekordno niskog broja nezaposlenih zabilježenog u rujnu 2016. Ovo je vrlo bitna nova okolnost za sve radnike u Hrvatskoj.
Naime, snažnim padom nezaposlenosti i istovremenim ulaskom u fazu izrazitijeg gospodarskog oporavka (koje zahtijeva novo zapošljavanje), pregovaračka moć radnika znatno raste. Nikakvi zakoni i sindikati ne mogu štiti radnika bolje od konkurencije tj. kada radnici imaju široki izbor: poslodavci moraju uložiti znatno veći napor kako bi zadržali postojeće i privukli nove zaposlenike.
Ovi procesi se već događaju i to je bilo vidljivo prošle godine, naročito u gospodarskim granama koje najbrže rastu i kod kojih se već pojavljuje manjak radne snage (npr. sezonski radnici u turizmu mogu posvjedočiti kakva su “prava” imali do prije samo par godina, a kakvi uvjeti im se nude i mogu li pregovarati o plaći danas).
Dakle, u ovoj godini je za očekivati je da će se rast zaposlenosti nastaviti, nezaposlenost još jače smanjivati (nastavak emigracije, iako vjerojatno slabijim tempom), a to će nužno dovesti do rasta plaća: prvo u deficitarnim zanimanjima, a zatim je za očekivati prelijevanje ovog efekta i na sve ostale sektore.
U ovoj godini se također očekuje povratak inflacije tj. porast opće razine cijena. Izgledno je da će tome pridonijeti vanjski faktori, ali jednako tako i domaći (intenziviranje investicijske aktivnosti te rast osobne potrošnje kao posljedica rasta neto plaća, rasta zaposlenosti, potrošačkog optimizma i sl.). Nakon pune 3 godine deflacije u Hrvatskoj, HNB očekuje da će u 2017. inflacija iznositi 1,6%.
Ova nova okolnost će naročito biti zanimljiva štedišama u bankama. Naime, kamatne stope koje građani mogu dobiti na nova štedna oročenja, u slobodnom su padu već 4 godine. Danas su prosječne kamatne stope na nove kunske depozite oko 1,3% (ako se izdvoje samo kamatne stope na dugoročna oročenja, vidi se da ni one ne prelaze 1,9%), a prosjek na eurske depozite svega 0,7% (na dugoročna oročenja oko 1%)!
Drugim riječima, ako inflacija ubrza na očekivanih oko 1,5%, štediše će se u ovoj godini suočiti s negativnim realnim prinosom na štednju!
Ostaje vidjeti kako će štediše reagirati na ove nove okolnosti. Naime, kada se pogleda ročna struktura štednje, u posljednjih nekoliko godina vidljiv je trend relativnog porasta kratkoročnih oročenja i depozita po viđenju u ukupnoj štednji. To se vjerojatno može opisati time da štediše preferiraju likvidnija sredstva u uvjetima pada kamatnih stopa tj. dijelu štediša prinosi nisu bili toliko atraktivni da bi vezivali sredstva na dulji period.
Ipak, pad kamatnih stopa nije bio toliki problem za štediše dok smo posljednje 3 godine bili u deflaciji tj. dok smo svjedočili laganom padu opće razine cijena. No, sad se značajno mijenjaju okolnosti: iz deflacije prelazimo na osjetnu inflaciju, a kamatne stope na depozite će u najboljem slučaju ostati na sličnim niskim razinama na kojima su danas. Kad se ovome doda da bi prinose na štednju u hrvatskim bankama trebalo gledati i prilagođenu za rizik države, ekonomska opravdanost držanja štednje poprima dimenziju više.
Hoće li, kako i u kojoj mjeri štediše reagirati na negativne realne prinose, bit će zanimljivo pratiti u narednom periodu. Kako god, 2017. bi trebala biti dinamična, uzbudljiva i u globalu vrlo dobra godina za hrvatsko gospodarstvo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....