ZAGREB - Od ukupno 7,5 milijardi kuna vrijedne proizvodnje poljoprivrede, gotovo polovicu ostvari oko 700 poljoprivrednih poduzeća, dok druga polovica pripada seljačkim poljoprivrednim gospodarstvima. Iako poduzeća obrađuju tek oko 20 posto obradivih površina, imaju daleko bolju efikasnost, bolje prinose, racionalnije posluju, a uz bok njima može stati samo nekoliko tisuća jakih poljoprivrednika s velikim površinama, a takvih je u Hrvatskoj jako malo.
Podaci Ministarstva poljoprivrede pokazuju da od 180.000 registriranih gospodarstava njih čak 120.230 obrađuje ispod tri hektra.
Socijalna kategorija
U uređenim zemljama ova kategorija obiteljskih gospodarstava ne bi smjela biti pod okriljem ministarstva poljoprivrede, već bi trebala pripasti ministarstvu regionalnog ili ruralnog razvoja te bi im država trebala pomoći na drugi način, a ne kroz poticaje, smatra većina poljoprivrednih stručnjaka. No, većina njih kaže kako je to u Hrvatskoj danas nezahvalno govoriti zbog siline seljačkih prosvjeda čiji su akteri upravo ti sitni proizvođači koji su svjesni da u EU neće moći opstati sa sadašnjom proizvodnjom. Svako prozivanje može ih samo naljutiti.
Odvajanje dominantnih sitnih proizvođača od pravih poljoprivrednika, investiranje države u 300.000 do 350.000 ha državne zemlje koja će se staviti u funkciju jakih poljoprivrednika te pronalaženje načina da se preko HBOR-a ili komecijalnih banaka pomogne seljacima - velikim proizvođačima da prevladaju trenutne financijske probleme, tri su ključna poteza koje bi Vlada trebala potaknuti svojim mjerama. Ove tri stvari ističu svi koji u poljoprivredi nešto znače, a od ovakvog razmišljanja nisu daleko ni seljaci koji obrađuju 50 ili više hektara zemlje. I njima je dosta prosvjeda kojima se udovoljava upravo nefikasnima.
Minimalno 150.000 kuna
Stipan Bilić, poljoprivredni stručnjak koji svojim stavovima često uzburka javnost kada je riječ o efikasnosti sela, kaže kako bi granica da bi netko mogao biti poljoprivredni prozvođač 150.000 kuna minimalnog dohotka od prodaje. - Sve ispod toga nije poljoprivredni proizvođač - kaže Bilić.
Nekomercijalnim seljacima treba otvoreno reći da će našim članstvom u EU dobivati pomoć, ali na drugačiji način - kroz ruralni razvoj, a ne kroz poticaje poljoprivrednog proračuna. Država bi već sada trebala početi odvajati ove dvije kategorije seljaka te pripremati projekte za privlačenje novca za selo. U te bi projekte trebalo uklopiti sitne proizvođače. S druge strane, jakim poljoprivrednicima treba dati financijsku injekciju kako bi postali konkuretni. To je sva filozofija, kaže jedan virovitički poljoprivrednik koji proizvodi na 300 ha.
Dominira pšenica
Kada se pročešljaju podaci o hrvatskom agraru, vidi se kako je vrijednost proizvodnje dominantnih kultura pšenice i kukuruza nešto više od 1,2 milijardi kuna. Iako vrijednost nije velika, seljaci u žetvi svake godine izvrše pritisak na Vladu za višu cijenu.
- Mit o proizvodnji pšenice i kukuruza na dva, tri ili pet ha treba srušiti jer ćemo uvijek imati pritiske i političke odluke koje konkuretnost pravih proizvođača samo dodatno urušavaju - kaže Bilić.
Pad cijena sirovine, rast inputa u proizvodnji te rast cijena kapitala većinu je velikih poljoprivrednika dovela pred bankrot.
Pomoć kroz HBOR
Vlada sada ima mogućnost da kroz HBOR pokrene program kredita koji bi pomogao poljoprivrednicima koji imaju skupe kredite i za koje je ključno da ne odustanu od daljnjeg investiranja. I Bilić smatra kako su banke premalo angažirane u kreditiranju poljoprivrede, ali pod dobrim uvjetima, a ne da plasiraju preskupa sredstva.
Poticaji u EU iznose do 15 posto prihoda
ZAGREB - U europskoj poljoprivredi poticaji koji se dobiju od države čine najviše 15 posto prihoda nekog poljoprivrednika ili poljoprivredne tvrtke. Najave da bi se poljoprivrednim tvrtkama moglo smanjiti dobivanje poticaja izazvalo je negativnu reakciju jer, kako kaže predsjednik sindikata PPDV-a, u poljoprivrednim tvrtkama radi oko 9000 ljudi. Poticaj u prihodima pojednih tvrtki čini tri do četiri bruto plaće, a oduzimanje tog prihoda bilo bi pogubno, dodaje Pavić. EU ima mehanizme regresivnog smanjivanja poticaja za velike tvrtke, no poticaji im se nikako ne smiju oduzeti jer tvrtke zapošljavaju ljude i proizvode po tržišnim cijenama, odnosno većina ih već sada ima europsku konkuretnost.
Ključne mjere za spas poljoprivrede:
- odvojiti prave proizvođače od neefikasnih koji proizvode na malim površinama i prete-žno neprofitabilne kulture poput pšenice
- osmisliti projekte za ruralni razvoj u koje će se uklopiti oni koji nisu konkurentni za poljoprivrednu proizvodnju
- pokrenuti investicije u 300.000 hektara državne zemlje koju treba staviti u funkciju velikih farmera koji se moraju razvijati
- u sklopu HBOR osmisliti program za selo - skupe kredite reprogramirati s jeftinima uz kamatu od najviše tri posto kao što je u EU
- ukinuti monopol državnih poduzeća poput Petrokemije koja visokim cijenama gnojiva diže cijenu proizvodnje