Švicarski franak uvijek je bio tvrda valuta. Skupa i tvrda. To je valuta za štednju, ne za dizanje kredita, rekao mi je iskusni stari bankar 2004., kada su, prvo samo dvije ili tri austrijske banke krenule u akciju mamljenja građana kreditima u švicarcu. Upravo zato dvije najveće hrvatske banke, Zagrebačka i Privredna, u početku se nisu bile uključile u ponudu. “Tek kada smo vidjeli da regulator to neće zabraniti te da možemo izgubiti klijente, i sami smo, nažalost, stavili tu ponudu na police”, rekao mi je šef Zagrebačke banke Franjo Luković 2011. u razgovoru za Magazin. Tada je odgovornost jasno usmjerio prema Hrvatskoj narodnoj banci i njezinoj nevoljkosti da se suprotstavi bankarskoj struji koja je zaigrala neodgovornu i, pokazalo se kasnije, za cijeli sustav vrlo opasnu igru.
Za današnje dužnike danas je, nažalost, od male važnosti pronalaženje točke najviše odgovornosti regulatora. Priča o švicarskom franku ulazi u sferu visokog moralnog hazarda, ali kako se u ovom trenutku čini, odigrana je u potpunosti u skladu s hrvatskim zakonima, počevši od Ustava pa naniže.
Ustav Republike Hrvatske ne regulira hrvatsku kunu. Razlog je jednostavan - napisan je četiri godine prije njezina uvođenja. Ustavom je, međutim, sva monetarna i bankarska vlast predana u ruke Hrvatskoj narodnoj banci koja je ”središnja banka Republike Hrvatske”. U Ustavu piše i da se “položaj, prava i dužnosti Hrvatske narodne banke uređuju zakonom”, a da je HNB u svojem radu samostalan i odgovoran Hrvatskom saboru. Jesu li, dakle, u pravu oni koji odgovornost za krizu švicarca traže prije svega u HNB-u? Je li Željko Rohatinski, koji je bio guverner u vrijeme prvih kredita u franku, ili bilo koji drugi guverner HNB-a prije njega, mogao poslovanje s valutnom klauzulom suzbiti u korijenu? Vjerojatno jest, ali to bi u ranim godinama kune, u zemlji u kojoj je postojalo svježe sjećanje na hiperinflaciju, značilo i znatan odljev deviza iz zemlje i daleko sporiju kreditnu aktivnost banaka.
Zakon o HNB-u prilično je mekan u definiranju legalne domaće valute. U članku 21. tog zakona, doduše, piše kako je ”kuna zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj“, ali redak iza toga odmah stoji “za plaćanja u zemlji zakonom se može dopustiti i korištenje druge valute”.
Ovakvu, za izuzetno važan zakon prilično fleksibilnu odredbu lakše je shvatiti kada se zna da je Hrvatska ulaskom u EU prihvatila i obavezu uvođena eura kao domaće valute u trenutku kada se ispune kriteriji koje diktira eurozona.
I tu dolazimo do Zakona o obveznim odnosima, gdje u članku 22. piše: “Dopuštena je odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti.
U tom slučaju, ako strane nisu ugovorile drugi tečaj, obveza se ispunjava u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi devizna burza, odnosno Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan dospjelosti, odnosno, po zahtjevu vjerovnika, na dan plaćanja.“
Dalje je priča jasnija i odnosi se prije svega na proceduru. Za Zakon o obveznim odnosima, kao i za druge zakone na kojima se temelji pravni sustav države odgovorni su Sabor, koji ih donosi, i Vlada, koja ih provodi.
Guverneri Hrvatske narodne banke u pravu su kada tvrde da kao dio Zakona o obveznim odnosima valutna klauzula nije pod izravnom upravom HNB-a. To, međutim, ne znači da nisu mogli reagirati da su vezanje dugoročnih kunskih kredita za švicarski franak smatrali posebno rizičnim za bankarski sustav i njegove korisnike.
Pravo pitanje, međutim, nije kada i kako srušiti valutnu klauzulu, nego zašto hrvatski građani, a tek onda banke koje posluju u Hrvatskoj, nikada nisu u potpunosti prihvatili kunu kao jedinu pravu radnu valutu u državi.
Kuna je od samog početka bila zamišljena kao prijelazna novčanica - financijski “bon” za razdoblje dok i Hrvatska ne uvede euro. Danas, kada je datum ulaska u eurozonu neizvjestan, a sigurno nije blizu, i sama valutna klauzula (koja zapravo znači da “bon” od jedne kune vrijedi određeni iznos eura ili neke druge, dogovorene valute) više ne ispunjava funkciju. Štoviše, bila je opasna sve do trenutka kada osiguranje od rizika promjene tečaja nije uključeno i u ponudu kredita koji se nude građanima, a to je napravljeno tek nedavno i još uvijek ne u svim bankama.
Problem je u tome što je na našem području - zbog loše domaće politike, ali i očito naivnog vjerovanja da ćemo u Hrvatskoj skoro imati euro - svaka druga čvrsta valuta uvijek imala povlašten položaj.
Ukratko, problem je lako identificirati, nije teško promaći ni krivce, jer ponuda je krenula iz austrijskih banaka, lakovjerni građani poveli su se za mogućnošću povoljnijeg kreditiranja, a HNB nije upotrijebio sve raspoložive mehanizme da zaustavi potencijalno opasan proces.
Zato je sve što se radi danas vraćanje sata unatrag. Privremeno zamrzavanje tečaja nije rješenje, ali jednogodišnji time out dovoljno je dugo razdoblje da se pronađe najbolji mogući izlaz iz dosad najteže dužničke krize u Hrvatskoj. Jedino što je danas jasno - ni banke ni građani neće proći bez dubokih ožiljaka.
Kronologija sudskih bitki od kolektivne tužbe protiv banaka, preko Trgovačkog i Visokog trgovačkog suda, do Luksemburga
srpanj 2011.
U jeku jačanja švicarske valute u odnosu na euro osnovana je Udruga Franak, koja okuplja korisnike kredita vezanih uz franak.
lipanj 2012.
Udruge Franak i Potrošač podigle su kolektivnu tužbu protiv osam banaka zbog nezakonite primjene valutne klauzule i jednostrane promjene kamatne stope. Tužene su Zaba, PBZ, Erste banka, Raiffeisen bank, Hypo banka, OTP, Splitska banka te Sberbank (kupila Volksbank).
1srpanj 2013.
Trgovački sud u Zagrebu presuđuje u korist Udruga Franak i Potrošač. Sud obrazlaže kako je kombinacija neograničene promjenjive kamatne stope i glavnice u vrijeme fluktuacije tečaja na dugoročne kredite potpuno neprihvatljiva te da su banke povrijedile prava potrošača jer ih nisu u cijelosti informirale o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje odluke. Presudom je bankama dan nalog da u roku od 60 dana od njezine pravomoćnosti ponude klijentima izmjenu ugovora i glavnicu odrede u kunama uz fiksnu kamatnu stopu na dan sklapanja ugovora. To pravo građani mogu ostvarivati privatnim parnicama. (Presuda se odnosi na sedam banaka, sve osim Sberbanka.) Banke su se žalile Visokom trgovačkom sudu.
prosinac 2013.
Sabor mijenja Zakon o potrošačkom kreditiranju i ograničava visinu kamatne stope, na što se banke nisu bunile jer su prethodno o tome usuglašavale stajališta s Ministarstvom financija. Kamatna stopa na kredite u švicarskom franku sada iznosi 3,23 posto, a na kredite u euru u prosjeku je 5,7 posto i promjenjiva je.
srpanj 2014.
Visoki trgovački sud u Zagrebu potvrđuje dio presude nižeg suda iz srpnja 2013. koji se odnosi na ništetnost promjenjive kamatne stope za kredite u švicarskom franku, ali odbacuje dio koji se odnosi na valutnu klauzulu. Smatra da način određivanja promjenjive kamatne stope nije razumljiv nikome te da odredbe o kamati nisu bile poštene zato što korisnici kredita nikako nisu mogli razumjeti način na koji se kamata mijenja. Visoki trgovački sud zauzima stav da je valutna klauzula o kreditima u franku bila jasna i lako razumljiva svakom prosječnom potrošaču, korisniku kredita, i time poništava odredbu presude nižeg suda koji je bankama naložio konverziju kredita u kunske. Obje strane u sporu traže reviziju presude pri Vrhovnom sudu, od kojeg se tijekom proljeća očekuje presuda.
siječanj 2015.
Sabor zamrzava tečaj franka na 6,39 kuna, koliko je iznosio 15. siječnja, prije iznenadne odluke švicarske narodne banke o prestanku obuzdavanja jačanja franka prema euru. Korisnici kredita anuitete će sada plaćati preračunate po fiksnom, a ne tržišnom tečaju, a trošak koji za godinu dana iznosi 400 mil. kuna snosit će banke. Komunicirajući preko HUB-a, one najavljuju podnošenje zahtjeva za ocjenu ustavnosti takve odluke, traženje naknade štete od države te obraćanje Europskom sudu pravde u Luksemburgu. Ovisno o raspletu na Vrhovnom sudu, udruge Franak i Potrošač također će se žaliti istom sudu ne budu li zadovoljni konačnom presudom o ovom slučaju u Hrvatskoj.
Što rade drugi?
Italija - Povukli presedan i pogodili tajming
Mađarska se u koštac s problemima zbog rasta švicarskog franka upustila još 2011. godine kada je, po nekim podacima, čak četiri petine stambenih kredita bilo vezano uz tu valutu. Mađarske banke su u to vrijeme kroz stambene kredite plasirale oko 26,6 milijardi švicarskih franaka. Borba je išla u nekoliko faza, a najpoznatija je sama završnica (treća faza), koja je popularno nazvana ‘mađarski model'’. Viktor Orban, premijer te zemlje, na temelju presude Vrhovnog suda u kojoj je stajalo da su banke nepravedno određivale kamate za kredite u švicarcima donio je nekoliko zakona i prisilo banke na konverziju kredita u švicarskim francima i eurima u domaću valutu te plaćanje odšteta za preplaćene kamate. Zakonom o konverziji definirani su tečajevi po kojima se ona provodi : 256,6 forinti za švicarski franak i 309 forinti za euro. U cijelu operaciju bila je uključena i centralna banka. Trošak konverzije procjenjuje se na 10-12 milijardi eura. Boris Vujčić, guverner HNB-a, pojasnio je da se Mađarska mogla upustiti u to jer su njene međunarodne rezerve oko 36 milijardi eura. No, nije se stalo na tome: zabranjeni su novi krediti s deviznom klauzulom i uveden je porez na banke.
Austrija - Zabrana kredita u CHF od 2008.
Austrijska centralna banka objavila je 2006. godine brošuru kojom je upozorila građane na opasnosti koje se kriju u primamljivim kreditima u švicarskim francima, premda su se krediti u švicarcima počeli odobravati još sredinom devedesetih godina. Oni koji su se unatoč upozorenjima odlučili na dizanje kredita u francima morali su potpisati izjavu da prihvaćaju visok valutni rizik. Ipak, banke nisu smjele odobravati kredite u švicarcima Austrijancima s niskom kreditnom sposobnošću. Dvije godine kasnije donesena je zabrana davanja kredita u francima ljudima koji nemaju prihode u toj valuti.
Poljska - Istražuju uvjete davanja kredita
Poljska još nije odlučila kako će pomoći građanima koji imaju kredite u švicarskim francima, premda je u toj zemlji oko 40 posto svih kredita denominirano u francima, odnosno oko 36 milijardi dolara. Guverner Centralne banke Poljske Marek Belka i ministar financija Mateusz Szczurek izjavili su prošli tjedan da neće zamrzavati tečaj franka , a kao moguće rješenje spominje se svođenje kamate na te kredite na nulu. No, otvorene su istrage pod kojim su okolnostima odobreni takvi krediti. Jednu je naredila premijerka Ewa Kopacz, koja bi trebala istražiti praksu odobravanja takvih kredita, a drugu bi trebala provesti Agencija za zaštitu tržišog natjecanja o tome jesu li ti krediti uzimali u obzir uvođenje negativnih kamatnih stopa u Švicarskoj te pokušavaju li poljske banke uvesti zajmoprimcima dodatne troškove osiguranja. Prije sedam godina Poljska središnja banka ograničila je rast kredita u stranoj valuti i tada je postavljena letvica da kredite u švicarcima mogu podizati samo građani veće kreditne sposobnosti.
Rumunjska - Same banke nude rješenja
Rumunjska vlada još nije našla ‘generalno’ rješenje, već su banke uzele u svoje ruke spašavanje dužnika u francima. Klijentima nude refinanciranje duga, konverziju po njihovom tečaju, rezanje kamatnih stopa. U toj zemlji praksa uzimanja kredita u CHF za kupnju nekretnina nije bila tako raširena kao u nekim drugim zemljama središnje i istočne Europe, ali ipak ima oko 75.000 takvih korisnika. Udio kredita u švicarskim francima je oko pet posto. Jedna banka klijentima nudi smanjenje kamatne stope do 1,5 posto u iduća tri mjeseca, a druga će u idućih 90 dana imati fiksni tečaj od 3,80 leija za franak.
Srbija - Neće zamrzavati tečaj franka
Srbija također još traži rješenje kojim će pomoći ljudima s kreditima u franku, ali, kako sada stvari stoje, isključuje se mogućnost zamrzavanja tečaja. Prema neslužbenim informacijama, razmatra se produljenje roka otplate, djelomična konverzcija zajma te snižavanja kamatnih stopa. Narodna banka Srbije priopćila je da nastoji kroz dijalog s predstavnicima Vlade i banaka pronaći način da se pomogne korisnicima kredita u francima. Podsjetili su da je 2011. zabranjeno kreditiranje građana u stranoj valuti, osim u eurima. Isto tako, naglasili su kako je u svibnju 2013. bankama preporučeno da u iduće tri godine omoguće otplate nižih rata korisnicima kredita u francima. Za vrijeme takve ‘fiskalne konsolidacije’ građani plaćaju nižu kamatu, između 12 i 20 posto. Plaćanje razlike između realne i umanjene rate odgađa se na razdoblje od tri godine i na to se ne obračunava kamata. NBS tvrdi da su korisnici koji su to iskoristili u manjoj mjeri pogođeni jačanjem franka.
Kretanje tečaja švicarskog franka u zadnjih deset godina
2005.
Iako se rast kredita u francima bilježi već 2004. godine, tek je 2005. zabilježen prvi dramatičan skok - s manje od pet posto ukupnih kredita s valutnom klauzulom na više od 10 posto. Do kraja 2006. udjel kredita u švicarcima premašio je 20 posto.
srpanj 2007.
U ljeto 2007. počinje financijska kriza u SAD-u te se širi na ostatak svijeta. Nakon prvih poremećaja na tržištu rastu kamatne stope i banke počinju nuditi konverzije. No, tečaj kune prema franku doseže najniže razine još od 1997. godine pa nema puno poticaja građanima za konverziju kredita.
travanj 2009.
Švicarska narodna banka zbog jačanja tečaja franka prema euru - koji se vidi i na tečaju kuna/euro - u proljeće počinje intervencije na deviznom tržištu i tečaj se tijekom 2009. spušta ispod 1,5 franka za euro
travanj 2010.
Sve teža situacija u Grčkoj kulminira u travnju 2010., kada rejting agencije spuštaju ocjenu Grčke na razinu ‘smeća’. U svibnju Grčka dobiva 110 milijardi eura pomoći, ali kapital se sve intenzivnije prelijeva u franak kao sigurniju oazu i tečaj franka raste.
kolovoz 2011.
Iako franak jača prema euru od početka krize, nagli rast tečaja u ljeto 2011. godine (kada je za jedan euro trebalo dati i manje od 1,1 franak) potaknuo je Švicarsku narodnu banku da početkom rujna uvede ograničenje od 1,2 franka prema euru.
srpanj 2012.
Predsjednik Europske središnje banke Mario Draghi kaže da će učiniti sve što je potrebno kako bi spasio euro, tečaj eura prema franku jača, a kuna ovaj trend vrlo blago prati.
srpanj 2013.
Tečaj kune prema franku spušta se na najnižu razinu od 1997. godine, došavši nadomak granice od 6 kuna za franak, ali je ipak nije prešao. Kuna u posljednjih godinu i pol dana kontinuirano slabi prema franku.
15. siječnja 2015.
Švicarska
narodna banka ukida ograničenje na tečaj franka prema euru
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....