U Strategiji poljoprivrede za razdoblje do 2030. godine, naslovljenoj “Više od farme”, a nastaloj u suradnji Ministarstva poljoprivrede i Svjetske banke, predviđeno je najmanje 7,5 milijardi eura za hrvatske poljoprivrednike, a planira se i otvaranje novih radnih mjesta u ruralnom gospodarstvu te transformacija šireg poljoprivredno-prehrambenog sektora. Ukratko, cilj i vizija je “proizvoditi veću količinu visokokvalitetne hrane po konkurentnim cijenama, održivo upravljati prirodnim resursima u promjenjivim klimatskim uvjetima te doprinijeti poboljšanju kvalitete života i povećanju zaposlenosti u ruralnim područjima”. Strategija na kojoj su radili domaći i inozemni stručnjaci izrađena je u suradnji s predstavnicima hrvatskog poljoprivredno-prehrambenog sektora, a napravljena je kroz proces planiranja koji uključuje ekonomsku analizu i najavljuje povećanje produktivnosti rada za čak 60 posto. Prema Strategiji povećana produktivnost povećat će i poljoprivrednu proizvodnju s današnjih gotovo 19 na čak 30 milijardi kuna.
“U procesu izrade nacrte programa koji se tiču poboljšanja produktivnosti proizvodnje znali smo što budućnost od nas zahtijeva. Živimo u vremenu gospodarskih izazova koje je donijela covid-pandemija. Istodobno, ne možemo zanemariti pitanje klimatskih promjena; proizvodnja, upotreba sirovina i potrošnja hrane neosporno utječe na prirodu. Imajući na umu bolje ciljanje okolišnih potreba, više održivosti u poljoprivredi i dobrobit ruralnih područja smatram kako ćemo, u godinama koje dolaze, kroz ovaj program postići pravi balans socijalnih, klimatskih i tržišnih potreba. Ovim programima uspjeli smo na jednom mjestu definirati srž problema s kojima se danas susreće naša poljoprivreda, a kroz analize javnih mišljenja i najnovijih znanstvenih saznanja doći do rješenja koja će biti, kao i do sada, subvencionirana iz EU fondova”, kaže ministrica poljoprivrede Marija Vučković.
Svi su strateški ciljevi usmjereni na unapređenje ruralnog gospodarstva, a njihovo ispunjenje doprinijet će cjelokupnom gospodarskom razvoju Hrvatske. Četiri su osnovna strateška cilja koji trebaju riješiti glavne potrebe hrvatske poljoprivrede. Prvi, povećanje produktivnosti i otpornosti poljoprivredne proizvodnje na klimatske promjene. Drugi, jačanje konkurentnosti poljoprivredno-prehrambenog sektora. Treći, obnova ruralnog gospodarstva i unapređenje uvjeta života u ruralnim područjima. Četvrti, poticanje inovacija u poljoprivredno-prehrambenom sektoru. Planiran je porast stočarske proizvodnje, povećanje površina pod trajnim nasadima i pod staklenicima, a najavljeno je i smanjenje uporabe pesticida te povećanje udjela proizvodnje energije iz obnovljivih izvora u poljoprivredi. Povećanje površina pod navodnjavanjem bit će među najvažnijim čimbenicima za povećanje prinosa u biljnoj proizvodnji. Sve navedeno dovest će do značajnog povećanja vrijednosti poljoprivredne proizvodnje u razdoblju do 2030. godine te pretvoriti poljoprivredni sektor u pokretač gospodarskog rasta.
Konkretno, u svrhu unapređenja uvjeta života u ruralnim područjima planirano je udvostručenje prosječnog dohotka poljoprivrednika i smanjenje stope siromaštva u ruralnim područjima za 25 posto, čemu će, između ostaloga, doprinijeti bolja ruralna infrastruktura i usluge, veći udio zaposlenih u bioekonomiji i prerađivačkoj industriji te povećanje financiranja istraživanja i inovacija. Sve planirane aktivnosti bit će u skladu s novim smjerovima EU-a u okvirima Zelenog plana i strategije “Od polja do stola” te Strategije bioraznolikosti. Studiozno izrađen dokument na više od 60 stranica precizno otkriva potencijale sektora: povoljne agroekološke uvjete, neograničen pristup tržištu EU, raznolike mogućnosti financiranja, uključujući i sredstva iz fondova EU, dobru cestovnu infrastrukturu i usku povezanost poljoprivrede s brojnim drugim sektorima. Strategija sustavno navodi načine i planira otklanjanje problema koji su dosad ograničavali razvoj poljoprivrede, a koji su prepoznati kao niska produktivnost i konkurentnost i niska razina dosadašnjeg ulaganja u poljoprivredu.
Za jačanje konkurentskog položaja poljoprivredno-prehrambenog sektora ključno je ubrzavanje njegove strukturne transformacije, proces - svjedoči niska razina produktivnosti i razlike u dohotku između ruralnih i urbanih područja - koji još nije dovršen. U stočarstvu se planiraju ulaganja u povećane proizvodne kapacitete malih i srednjih govedarskih i svinjogojskih farmi i potpore namijenjene djelatnostima kojima se povećava vrijednost proizvodnje. Taj sektor očekuju ulaganja u klimatski pametne i ekološki održive resurse, tehnologije i nova rješenja koja uključuju poboljšanje energetske učinkovitosti, nadzor otpada životinjskog podrijetla i onečišćenja, ali i poboljšane uvjete smještaja i selekciju životinja, uporabu obnovljivih izvora energije (primjerice solarni paneli), sadnja stabala na pašnjacima i travnjacima, te ulaganja u digitalne tehnologije. Predviđena su plaćanja proizvođačima koji usvajaju bolje prakse upravljanja, osobito one kojima se poboljšava gospodarenje pašnjacima, smanjuje uporaba antibiotika i poboljšava zdravlje i dobrobit životinja. Najavljeno je i olakšanje pristupa javnom poljoprivrednom zemljištu za mala i srednja poljoprivredna gospodarstva, posebno ona koja sudjeluju u ekološkim i/ili agroekološkim proizvodnim sustavima. Slični su strateški odabiri predviđeni i u ostalim sektorima (žitarica, povrća, voća, grožđa i vina te industrijskih usjeva): uvijek je naglasak na različitosti proizvoda, ekološki održivoj infrastrukturi proizvodnje, podržavanju autohtonih sorti i prepoznatljivih tradicionalnih proizvoda veće vrijednosti te plaćanja onima koji usvajaju bolje proizvodne prakse.
Strategija prepoznaje važnost kratkih lanaca opskrbe kojima se skraćuje put hrane od proizvođača i potrošača i time ostvaruju višestruki pozitivni učinci u smislu jačanja lokalnog gospodarstva, isporuke svježih i kvalitetnih proizvoda izravno potrošačima i znatno povoljnijeg učinka na okoliš. Nadalje, Strategija iskazuje jasnu namjeru revidiranja postojećeg sustava izravnih plaćanja u poljoprivredi u korist malih i srednjih proizvođača. “Osim proizvođača, koje ćemo nastaviti poticati u ostvarenju veće produktivnosti i unapređenju proizvodnih procesa, veliku smo pozornost obratili i na potrošače i sigurnost hrane te dobrobit životinja. U strategiji smo definirali poticaje onima koji usvajaju bolje proizvodne prakse”, naglašava ministrica Vučković. Između ostalog, u planu je promicati veće udruživanje proizvođača i podizanje novih nasada, uz poseban naglasak na smanjenje uporabe mineralnih gnojiva i pesticida kroz biološko suzbijanje nametnika i korova te financijsko stimuliranje prijelaza na ekološke sustave proizvodnje. Strategija ukazuje na koristi od uključivanja poljoprivrede u sustav biogospodarstva i s time povezanu proizvodnju i korištenje obnovljive energije, naprednih biogoriva i ostalih proizvode biološkog podrijetla. Strategija jasno prepoznaje kako poljoprivredno-prehrambeni sektor treba više proizvoda koji će biti namijenjeni specifičnim segmentima; odnosno svježe proizvode kraćeg roka trajanja, proizvode namijenjene potrošačima praktičnih ili luksuznih proizvoda te za posebna tržišta (kružna bioekonomija).
Navedeni segmenti uključuju proizvode za koje potrošači smatraju da su superiorne kvalitete u odnosu na konkurentske te nerijetko ostvaruju više cijene, što će omogućiti odmak od proizvodnje niske vrijednosti. Strategija poljoprivrede ima i svoje zahtjeve, a to su prije svega učinkovitije korištenje javnih sredstava, kroz bolje usmjeravanje poljoprivrednih potpora. Kroz cijeli dokument bitan je dio, osim inovacijama, posvećen klimatskim promjenama, s obzirom na prijetnje, ali i prilike, koje one donose i prilagodbi na njih. Jer toplije i suše vrijeme i smanjena količina oborina mogu dovesti do negativnih promjena u nekim poljoprivrednim područjima, ali i stvoriti dodatna pogodna područja za voćnjake, vinograde i maslinike. Područja koja trenutačno nisu pogodna za poljoprivredu zbog loših klimatskih uvjeta mogu s klimatskim promjenama postati atraktivnija. Strategijom je planirano povećanje udjela prehrambene industrije u BDP-u za čak 20 posto, a u tome bitnu ulogu igra inzistiranje na inovacijama i povećanje udjela mladih poljoprivrednika, čemu će pomoći veći broj projekata ruralnog razvoja namijenjenih upravo mladima i malim poljoprivrednicima. Važan segment je i predviđen razvoj instrumenata za financijsko upravljanje i upravljanje rizikom kojima se olakšava pristup poslovnim kreditima i osiguranju za mala i srednja gospodarstva.
Ministrica poljoprivrede tako ističe kako je “Strategijom planirano povećanje udjela prehrambene industrije u BDP-u za čak 20 posto, a u tome će važnu ulogu imati inovacije i povećanje udjela mladih poljoprivrednika, čemu će pomoći veći broj mjera namijenjenih upravo mladima i malim poljoprivrednicima”. U svim se ciljevima vizije strateškog razvoja akvakulture, tj. budućeg Nacionalnog strateškog plana razvoja akvakulture ističe unaprjeđenje obalnih gospodarstava i doprinos cjelokupnom gospodarstvu putem unapređenja proizvodnosti akvakulture na klimatski održiv način, a osobito će se raditi na jačanju konkurentnosti, stvaranju više radnih mjesta u ruralnom i obalnom gospodarstvu u vrijednosnom lancu u akvakulturi, a ne samo u primarnim proizvodnim djelatnostima. Svi podsektori akvakulture uvelike ovise o razvoju modernih tehnologija i njihovoj primjeni kod proizvođača, koje je potrebno neprestano unaprjeđivati pa su u tom smislu planirana sredstva za uvođenje novih tehnologija i proizvoda i inovativnih rješenja proizvođača i prerađivača u akvakulturi.
Bitno je spomenuti i potpore za inovativne poduzetnike za pokretanje novih poduzeća u akvakulturi, intervencija kojom će se dati financijska potpora poduzetnicima za pokretanje novih poduzeća u akvakulturi. Posebice će se osigurati bespovratna sredstva za novopokrenuta poduzeća (startupove) u akvakulturi koja žele ulagati u nove proizvode, tehnologije i usluge. Kada je u pitanju uzgoj bijele ribe, proizvođači će se podupirati u okolišno održivoj, ekološkoj infrastrukturi, a planiran je sustav poticaja za ulaganja s ciljem uvođenja novih vrsta dostupnih za razvoj marikulture. K tomu, podupirat će se uvođenje novih raznolikih proizvoda na tržište prerađevina (filetiranje ribe, polugotova i gotova jela), posebice za komarču, lubina i hamu, koji su trenutačno u početnim fazama razvoja. Potrebno je povećati djelatnosti manjih proizvođača koji u turističkoj sezoni restoranima i hotelima nude čišćenje i filetiranje ribe kroz poticanje ulaganja u veći zajednički prerađivački objekt, kao i odgovarajuću logistiku za transport proizvoda do ljetovališta, hotela, ali i tržnica u velikim gradovima. Industrija školjkaša oslanja se na model ekstenzivne proizvodnje, a kontinuirana se proizvodnja u potpunosti temelji na hvatanju divlje mlađi.
Za uspješnost proizvodnje u tom segmentu akvakulture će biti potrebno povećati ulaganja u modernu infrastrukturu, proizvodne sustave i tehnologije, uz učinkovitu upotrebu obnovljivih izvora energije, unapređenje praksi gospodarenja otpadom te poticanje udruživanja malih proizvođača i okrupnjavanje njihove ponude na tržištu. U cilju je povećanje potpora za proizvođače koji primjenjuju učinkovite mjere sprječavanja bolesti i ograničenu upotrebu antibiotika i veterinarskih lijekova. Razvit će se prikladni mehanizmi odgovora na hitne situacije u slučaju izbijanja bolesti ili pojave invazivnih vrsta na uzgajalištima i olakšavanje pristupa poslovnim kreditima i osiguranjima za male i srednje uzgajivače. Podupirat će se i ulaganja u sinergijsko djelovanje akvakulture i poljoprivrednih operacija iskorištavanjem otpada od poljoprivrede i akvakulture i smanjenjem količine otpadne vode te proizvodnjom bioplina i iskorištavanja otpada. Pred proizvođačima u akvakulturi značajni su okolišni i upravljački izazovi, koji nameću potrebu za uvođenjem integriranog upravljanja i planiranja. U strateškoj viziji koja je osnova za donošenje Nacionalnog strateškog plana razvoja akvakulture, sadržane su smjernice i mjere za provedbu procesa transformacije i pretvaranje sektora akvakulture u pokretača rasta.
Postojeće tehnologije u podsektoru marikulture dosta su djelotvorne dok situacija u sektoru slatkovodne akvakulture nije nimalo slična; nedovoljno su iskorišteni postojeći resursi, a proizvodni sustavi zastarjeli. Proizvođači u slatkovodnoj akvakulturi neće biti zanemareni – brojna ulaganja usmjerena su na osiguranje proizvodnje u slučaju suše ili poplave kao i prilagodbe sve primjetnijim klimatskim promjenama. Na području promidžbe i pozitivnog imidža hrvatskog gastro-turizma u cilju je provedba marketinških aktivnosti za sve veći priljev turista koji vole gastro-iskustva te promoviranje tradicionalnih hrvatskih jela od šarana. Ovom se intervencijom turistički proizvodi koji se temelje na izvornim kulinarskim iskustvima uvrštavaju u strategije brendiranja i marketinga turističkih destinacija i njihovih turističkih partnera u cilju poticanja duljih ostanaka, češćih posjeta i veće prosječne potrošnje turista.
Realizacija aktivnosti strateških dokumenata financirat će se iz Državnog proračuna Republike Hrvatske i sredstava proračuna Europske unije, a u skladu a u skladu s budućim strateškim planom EU za Zajedničku poljoprivrednu politiku i novim operativnim planom za ribarstvo. Navedene Strategije precizno lociraju loše strane aktualnog stanja u poljoprivredi i akvakulturi kao i načine na koje se ono može prevladati, neosporno najavljujući bolje dane za hrvatsku poljoprivredu.
“Poljoprivrednici trebaju usvojiti nove načine proizvodnje i inkorporirati stručne smjernice, međutim, odgovornost je i na svima nama da pospješimo domaću proizvodnju kupovinom hrvatskih proizvoda od naših poljoprivrednika koji se toliko trude da je proizvode i isporuče. Ministarstvo poljoprivrede će stvarati preduvjete, no samo zajednički možemo ostvariti potrebnu poljoprivrednu transformaciju”, zaključuje ministrica Vučković.