Lideri eurozone sve su bliže trenutku kada će morati “razbiti staklo na alarmu” jer banke u eurozoni plešu po rubu propasti, upozorio je šef Svjetske banke Robert Zoellick. “Ljeto 2012. zloslutno podsjeća na 2008. godinu. Ovaj put državne obveznice eurozone zamijenile su hipoteke kao riskantne investicije. Banke su pod stresom. Štediše još nisu počeli bježati sa svojim ulozima iz banaka, ali počinju džogirati”, piše Zoellick u komentaru za Financial Times.
Sigurnije obveznice
Među europskim liderima već je zavladala panika - jer španjolska je središnja banka objavila da je u prva tri mjeseca ove godine, i prije nego što je država bila prisiljena nacionalizirati banku Bankia, iz Španjolske povučeno 97 milijardi eura kapitala, oko desetine BDP-a - od čega 66 milijardi samo u ožujku, a analitičari pretpostavljaju da se situacija otad još pogoršala. U te su podatke uključeni strani investitori koji prodaju španjolske državne obveznice i kupuju sigurnije njemačke, austrijske, finske, švicarske i američke papire, ali i obični štediše koji se boje da im španjolska država više ne može garantirati za ušteđevine pohranjene u bankama ili da bi im, u slučaju raspada eurozone, ulozi preko noći mogli biti konvertirani u, primjerice, već zaboravljene pesete. Sličan trend zabilježen je i u Grčkoj, Irskoj i Portugalu.
Dio problema trebala bi spriječiti “bankarska unija”, koju je prošli tjedan predložio talijanski premijer Mario Monti, a otada su se kao njezini zagovornici javili i Europska komisija, i Europska središnja banka (ECB), Međunarodni monetarni fond (MMF) i Zoellickova Svjetska banka - no Njemačka za to zasad ne želi ni čuti.
Prema tom prijedlogu, eurozona bi uvela zajednička pravila o visini garantiranih depozita u bankama i osnovala fond koji bi ih garantirao - kako se ne bi događalo da se novac seli tamo gdje je garancija najviša i gdje se procjenjuje da su banke najsigurnije.
Rupa u financijama
Osnovalo bi se i centralizirano regulatorno tijelo koje bi nadgledalo 25 velikih, sistemskih banaka koje predstavljaju potencijalnu opasnost za cijelu eurozonu. “Ako pogledate unatrag, reakcija nacionalnih supervizora je da podcijene problem, a potom izađu s prvom procjenom, drugom, trećom, četvrtom” o tome koliko će novca trebati za dokapitalizaciju, a svaka je viša od prethodne, rekao je predsjednik ECB-a Mario Draghi. - To je najgori način jer svi na kraju ipak naprave ono što moraju, ali uz najviše moguće troškove i cijenu - smatra Draghi. Centralizirana agencija odlučivala bi i o tome koja bi se banka i u kojem iznosu morala dokapitalizirati, a novac bi banke dobivale izravno iz Europskog fonda za stabilnost, a ne kao do sada, kada je novac prvo posuđivan državama, koje su ga potom davale bankama - pri čemu je nastajala golema rupa u javnim financijama.
Dosta je posuđivanja!
Kombinacija tih dvaju elementa - dokapitalizacije iz Fonda i centralnog nadzora - po mišljenju analitičara, možda bi mogla dovesti Njemačku do toga da pristane na prijedlog jer, kako piše Economist, Berlin se boji da bi, ako bi se banke spašavale iz zajedničkog fonda, pojedine države mogle poticati svoje banke da daju što više kredita i tako pokreću ekonomiju, jer će u slučaju kraha to ionako platiti netko drugi.
No, kako piše Wall Street Journal, upitno je koliko je eurozona sposobna uvesti takvu centraliziranu politiku, jer članice već neko vrijeme pokušavaju spriječiti “zarazu” svojih bankarskih sustava podizanjem “zidova”. Tako je Njemačka prošle jeseni naredila talijanskom UniCreditu da prestane posuđivati milijarde iz svoje njemačke podružnice, a potom su se slični sporovi proširili i na Austriju, Nizozemsku, Španjolsku, Britaniju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....