Korona, biti ili ne biti: Nakon pandemije dolazi nova ekonomija za koju Hrvatska nije pripremljena

Na vrhuncu pandemije u veliku raspravu o svijetu nakon covida MMF je uključio niz renomiranih stručnjaka iz ekonomski osjetljivih područja. Izabrali smo nekoliko ključnih točaka iz te rasprave, objavljene u MMF-ovoj publikaciji Finance and Development, i pokušali ih prevesti u domaći kontekst. Rezultat nijeohrabrujući.

Osnovni okvir rasprave postavili su oksfordski profesor Daniel Susskind i Ian Bremmer, predsjednik i osnivač tvrtke za političko i krizno savjetovanje Eurasia Group. Ukratko, brojni problemi s kojima ćemo se suočiti u sljedećem desetljeću bit će ekstremnije verzije onih s kojima se već danas suočavamo. Svijet će ipak izgledati bitno drugačije ako se, izlazeći iz krize, odlučimo poduzeti mjere za rješavanje tih problema i donošenje temeljnih promjena. Velika promjena globalnog poretka započela je znatno prije krize covid-19. Koronavirus je ubrzao tri ključna geopolitička trenda koji će oblikovati sljedeći svjetski poredak, a koji će nas dočekati s druge strane ove pandemije - deglobalizaciju, jačanje nacionalističkih politika i nezaustavljivi rast Kine.

Zabavljena sobom i, eventualno, hrvatskom pozicijom unutar donjeg, siromašnijeg i manje razvijenog ešalona Europske unije, hrvatska je politika u velikoj mjeri previdjela promjene koje se događaju na svjetskoj razini. Pandemija je, gurajući nas sve u zajedničke rovove obrane, primorala i domaće lidere na buđenje. Dobili smo novu priliku da se priključimo velikom valu promjene. O čemu se, dakle, raspravljalo.

James Manyika, predsjednik i direktor McKinsey Global Institutea:

Budućnost rada stigla je brže od očekivanja, zajedno sa svojim izazovima. Mnogi od njih potencijalno su se umnožili - poput polarizacije dohotka, ranjivosti radnika, većeg opsega rada i potrebe da se radnici prilagode profesionalnim promjenama. Ovo ubrzanje rezultat je ne samo tehnološkog napretka nego i novih promišljanja zdravlja i sigurnosti, a gospodarstvima i tržištima rada trebat će vremena da se oporave i vjerojatno će se pojaviti promijenjeni.

- I u Hrvatskoj McKinsey je konzultantska tvrtka s najviše citata u javnosti. Malo tih citata dosad se iz medijske i akademske rasprave preselilo u zonu tvrdog biznisa. Ipak, velike uspješne kompanije poput Atlantica, Tesle Ericssona, Plive, pa i Podravke ozbiljno su shvatile raspravu o promjenama. Najviše, međutim, ohrabruje niz mladih, visokoj tehnologiji okrenutih kompanija, koje su novi model prihvatile u prvim koracima. Uspjesi su opipljivi.

Tijekom posljednja dva desetljeća u naprednim se gospodarstvima odgovornost općenito prebacila s institucija na pojedince. Ipak, zdravstveni sustavi su svagdje pod pojačanim nadzorom javnosti i često se utvrdi da im nedostaje ili ekspertize ili stručnjaka, dok beneficije od plaćenih bolovanja do univerzalnog (u stvarnosti ipak utopijskog) osnovnog dohotka redovito odlaze na ponovnu analizu održivosti. Postoji potencijal za dugoročni pomak u načinu na koji institucije podupiru ljude, putem sigurnosnih mreža i sveobuhvatnijeg socijalnog ugovora.

- Hrvatska nikada nije čvrsto odlučila kakva želi biti država i od početka samostalnosti balansira između predatorskog laissez-faire modela kapitalizma po azijskom modelu, omiljenog u prvim danima tranzicije, i socijalno osviještenog ”skandinavskog” modela. Zdravstveni sustav sa svojim današnjim problemima, od podfinanciranosti do kaosa u upravljanju, vjerojatno je najopipljiviji rezultat takve nedefinirane politike.

Jean Saldanha, direktorica European Network on Debt and Development, mreže građanskih udruga usmjerenih prema humanom globalnom ekonomskom sustavu:

Ključnu ulogu će igrati novi multilateralizam - u kojem će reforma institucija iz Bretton Woodsa igrati ključnu ulogu - i mora se temeljiti na viziji razvoja koja u središte stavlja ljudska prava, ravnopravnost spolova i klimu.

- Hrvatska je premala da bi utjecala na smjer reformi međunarodnih financijskih institucija. Ipak, s dolaskom bugarske ekonomistice Kristaline Georgieve na čelo Međunarodnog monetarnog fonda mlade europske demokracije dobile su nikad veću mogućnost sudjelovanja u raspravi. MMF je s Georgievom već pokazao značajan iskorak prema socijalno osviještenom upravljanju krizom.

Sharan Burrow, glavni tajnik Međunarodne konfederacije radničkih sindikata:

Naš cilj oporavka trebao bi biti puna zaposlenost i novi društveni ugovor. Javna ulaganja u ekonomiju skrbi, obrazovanje i infrastrukturu s niskim udjelom ugljika mogu činiti okosnicu poticaja koji smanjuje nejednakost. Politika plaća, kolektivno pregovaranje i regulacija tržišta rada mogu oživiti potražnju i prihode, istodobno okončavajući poslovni model koji omogućava tvrtkama da ne preuzimaju odgovornost za svoje radnike.

- Sindikati su oduvijek najizravniji, a ponekad i najopasniji sugovornici države biznisa. U Hrvatskoj doduše od njih danas još ne slušamo o nužnosti novog društvenog ugovora, pa ni o problemima visokih emisija ugljika, ali nakon najavljene generacijske promjene na vrhu najvećih i najutjecajnijih sindikata vjerojatno slijedi i njihov iskorak prema suvremenom svijetu rada.

Sergio Rebelo, profesor međunarodnih financija na Kellogg School of Management:

Mnoge su ekonomije tijekom pandemije usvojile verzije njemačke subvencije “Kurzarbeit”. Ovom se politikom radnici zapošljavaju po smanjenom radnom vremenu i plaćaju, a vlada nadoknađuje dio manjka u plaćama. Držeći odnose između tvrtki i radnika netaknutima, gospodarstvo je bolje pripremljeno za brzi oporavak.

- Riječ je o kriznom modelu koji na dulji rok mogu izdržati samo najjače i najbogatije ekonomije. Ipak, istraživanja rezultata dosadašnjih rezova u radno vrijeme pokazala su da s kvalitetnim menadžmentom koji je sposoban prilagoditi se novim uvjetima, ne dolazi do pada produktivnosti i kvalitete proizvoda. U prijevodu to znači i da država dobro organiziranim tvrtkama ne mora priskakati u pomoć novcem poreznih obveznika. Hrvatsku muči endemski problem kvalitete upravljanja i u kompanijama i u politici. Uspije li ga riješiti, a ključ za to rješenje je u rukama birača i poslodavaca, značajno veći dio poteškoća u poslovanju kompanije će znati i moći riješiti bez pomoći države.

Rad na daljinu vjerojatno će postati češći. Imali smo neke dokaze da je rad od kuće barem jednako produktivan kao i rad u uredu. Možda će daljinska ekonomija preživjeti pandemiju.

- To gotovo da više nije upitno. Poslovi na kojima osobni kontakt nije presudan i koji ne zahtijevaju složenu i skupu mehanizaciju radit će se na daljinu. I za to, međutim, treba nova generacija prilagodljivih menadžera.

Kriza pandemije ubrzala je tempo digitalne transformacije, daljnjim širenjem e-trgovine i povećanjem brzine usvajanja telemedicine, videokonferencija, internetskog podučavanja i fintecha.

- U Hrvatskoj je ključno da je država pritisnuta pandemijom ubrzala proces digitalizacije svojih usluga. I dalje je to i sporo i često nespretno, ali pomak nabolje se osjeća.

Tvrtke koje ovise o međunarodnim lancima opskrbe u vrijeme lockdowna ratovale su s nestašicama repromaterijala. Vjerojatno će mnoge od njih htjeti ponovno pokrenuti dio svoje proizvodnje.

- To je velika prilika za rast i zapošljavanje, ali i poteškoća za one hrvatske kompanije i poduzetnike koji konkuriraju samo cijenom. Proizvođači koji su se tržištu nametnuli kvalitetom proizvoda moći će uvjeriti tržište da su i uz razuman rast cijena, koji je neizbježan preseli li se proizvodnja repromaterijala iz zemalja gdje je rad jeftiniji u Hrvatsku, njihovi proizvodi dobar izbor za kupca.