Iva Tomić: 'Zašto raditi za minimalac kad se bolje živi od socijalne pomoći'

Iva Tomić 29-godišnja je znanstvenica u Ekonomskom institutu u Zagrebu , gdje radi u odjelu za tržište rada.

U Institutu je pet godina, prije toga radila je u banci, a sada na Ekonomskom fakultetu u Ljubljani priprema doktorat o tržištu rada na slučaju Hrvatske.

Efekt s pomakom

Slažete li se sa strahom analitičara da će oporavak od krize početi bez otvaranja radnih mjesta?

- To je jedna od izglednih mogućnosti. Tri su moguća uzroka oporavka gospodarstva bez rasta zaposlenosti. Prvo je ono što se naglašava i u izvješću Svjetske banke, a to je da je rast gospodarstva moguć bez rasta zaposlenosti jer se oslanja na sektore u kojima rad nije presudan. Drugi je razlog to što tržište rada na kretanja u gospodarstvu reagira s pomakom i otprilike šest mjeseci kasni u odnosu na kretanja u ostatku gospodarstva. I posljednje, ne i najmanje važno, psihološki je efekt, koji će, vjerujem, u Hrvatskoj biti posebno izražen.

Što znači psihološki efekt?

- Kao što potrošači na krizu reagiraju smanjenom potrošnjom i štednjom, što se zadržava i nakon recesije, tako i poduzeća nakon iskustva s padom proizvodnje, prihoda i vala otpuštanja neće lako zapošljavati.

U Hrvatskoj svaki dan bez posla ostaje 473 ljudi. Jesmo li dotaknuli dno?

- Ne želim biti zloguki prorok, ali jesen je tek počela i učinak sezonskog zapošljavanja tek postaje vidljiv. Najavljena su restrukturiranja i otpuštanja, tako da do kraja godine i u prvom dijelu iduće možemo očekivati još veću nezaposlenost.

Kada možemo očekivati oporavak?

- Vidljivije pomake ne očekujem prije 2014. godine. Čak i ako gospodarstvo krene naprijed u drugoj polovici 2013., potrebno je vrijeme da tržište rada reagira kroz osjetnije povećanje zapošljavanja. Studija Svjetske banke naglašava da je značajnije stvaranje radnih mjesta nemoguće bez privatnog sektora, što znači da ni u Hrvatskoj neće biti bolje dok se ne pokrenu privatnici.

Povezivanje sustava

Hrvatski je problem niska zaposlenost. Tko je sve u toj brojci od dva milijuna neaktivnih Hrvata?

- Dva milijuna neaktivnih osoba spominje Anketa o radnoj snazi, ali prije klasificiranja Hrvata kao neradnika, tu brojku treba objasniti. U tu skupinu pripada sve stanovništvo u dobi iznad 15 godina i tih je osoba u Hrvatskoj neaktivno 2,1 milijun, dakle 55 posto ukupnog stanovništva. Od tih dva milijuna je 978 tisuća ili 47 posto osoba starijih od 65 godina koje bi trebale biti u mirovini. Nadalje, u dobi između 15 i 24 godine je 364 tisuće osoba ili 18 posto. Znatan broj njih još je u obrazovanju. Oko 20 posto ili 414 tisuća je malo starijih radnika, dobne skupine između 55 i 64 godine. I onda dolazimo do skupine koju nazivamo ‘prime age workers’ - jer je riječ o radnicima u najproduktivnijoj dobi, između 24 i 55 godina - kojih je 314 tisuća i čine 15 posto neaktivnog stanovništva.

Dakle, 314 tisuća osoba u najproduktivnijoj dobi ispalo je s tržišta rada?

- Riječ je o skupini koja je doista zabrinjavajuća jer su to ljudi koji još ne bi trebali biti u mirovini i o mladima koji bi trebali izaći iz obrazovnog sustava. Oni nisu nezaposleni, nego potpuno neaktivni. Među njima je 191 tisuća žena, među kojima je znatan broj kućanica, što je trend i u drugim zemljama. Međutim, onda dolazimo do ‘prime age male workers’, muškaraca u dobi između 25 i 55 godina, koji se uzimaju kao glavni pokazatelj aktivnosti u nekoj zemlji, a njih je više od 120 tisuća. Ta je brojka, smatram, glavni indikator koji ukazuje na probleme na tržištu rada.

Kako njih uopće vratiti na tržište rada?

- Teško je reći jer je grupa prilično heterogena. Tu su, primjerice, obeshrabreni radnici, što je i sociološki problem jer je riječ o ljudima koji su izgubili vezu s tržištem rada i koji će teško opet naći posao. Koliko god to okrutno zvučalo, odgovor na pitanje kada će oni doći na red glasi ne skoro.

Možemo li pretpostaviti da dio njih radi na crno?

- Dakako, međutim, podaci su iz Ankete o radnoj snazi, koja u zaposlene ubraja sve koji su išta radili u referentnom razdoblju bez obzira na način zaposlenja. U toj brojci je i znatan broj umirovljenih. U 2010. godini samo je 11,7 posto umirovljenika imalo mirovinski staž od 40 ili više godina. Čak 40 posto umirovljenika bilo je mlađe od 65 godina. Uz 27 posto invalidskih mirovina, jasno je da je riječ o ogromnim problemima u sustavu.

Dio neaktivnih misli da im se ne isplati raditi jer mogu isto toliko ‘zaraditi’ socijalnim transferima.

- Postoji mogućnost dobivanja raznih socijalnih naknada i dio obitelji, posebno s više djece, sigurno može dobiti više od socijalnih transfera nego od slabije plaćenog posla. Zato je nužno povezati sustav, u kojem bi se vidjelo sve - od imovine do svih primitaka pojedinaca - da bi se moglo ocijeniti tko zaslužuje pomoć.