ISPOVIJEST PODUZETNIKA 'Hidroavioni mi ne mogu slijetati na more zbog birokracije'

Klaus Dieter Martin vlasnik je European Coastal Airlinesa, male aviokompanije koja namjerava hidroavionom povezati jadranske otoke s kopnom. Krajem ljeta otvorio je nekoliko linija, prema Rabu i Jelsi na Hvaru, a namjerava proširiti mrežu letova prema svim turistički atraktivnim otocima. Oduševljen je uspjehom i prihvaćanjem svoje aviokompanije tamo gdje su otvorene linije, no prilično je depresivan kad govori o trudu i razumijevanju lokalnih vlasti za njegovu kompaniju.

Koliko ste putnika prevezli svojim avionima?

- U posljednjih mjesec dana nešto više od 2000, od kojih je 67 posto domaćih putnika. Mogli bismo i više, ali još, nažalost, nemamo sve željene uvjete. Birokracija nas stopira.

Kako to mislite?

- Posljednje četiri godine zaista vodimo bitku s birokracijom. Administracija je ta koja nas ne razumije iako se trudimo odgovoriti na svako postavljeno pitanje, naći rješenje za svaki problem, ali se još susrećemo s nerazumijevanjem i problemima koji izgleda da se ne žele riješiti. To je veliko obeshrabrenje za svakog poduzetnika i investitora.

Zašto ne odustanete i ne odete negdje gdje je jednostavnije?

- Moj kolega iz tvrtke zna reći - nismo ovdje zato što smo tvrdoglavi, niti zbog novca. Ovdje smo zato što vjerujemo u projekt, u ljude, u ovu prekrasnu zemlju, i nećemo odustati.

Kako stojite danas?

- Imamo 55 zaposlenih, tri hidroaviona, jedan smo naručili, sljedeće ćemo godine imati četiri nova, a godinu kasnije, 2016., imat ćemo ih još pet. Za sada nećemo ići s investicijama dok ne dobijemo nove koncesije. Za sada imamo koncesiju za Resnik, Rab i Pulu. Moramo vidjeti napredak.

Gdje je problem?

- Dati ću vam primjer. U Splitu smo razgovarali s bivšim gradonačelnikom, bivšim županom, cijelom administracijom. Rekli su nam da apliciramo za lokaciju. Napisali su nam to kada su mijenjali urbanistički plan, ušli smo u to, a onda se pojavio novi gradonačelnik, Baldasar, i rekao - nije nas briga. To nas ne zanima. Nakon što smo dobili podršku lokalnih vlasti, investirali smo više od 50 tisuća eura u studiju i dizajn. Sada radimo na drugoj lokaciji.

Je li gradonačelnik Baldasar ponudio bilo kakvo obrazloženje?

- Ne, ništa. Nakon što smo potrošili 15 milijuna eura, dobijemo ovakav odgovor. To nije način kako se posluje u EU, ni i u Hrvatskoj, to nije poruka koju investitori žele čuti. Tražimo mali prostor za naše avione u luci, želimo im prodavati karte, nudimo im toalet i želimo im ponuditi ugodan prostor u kojem mogu popiti kavu prije nego što krenu na 15-minutno putovanje do nekog od otoka. To je najbolja veza koju je Hrvatska imala, jedinstveni proizvod u cijeloj Europi, i to želimo ponuditi. Naša tvrtka stvara revoluciju prometa, turizma, a, uvjeren sam, i gospodarstva u cjelini. Cijela Europa, cijeli svijet gleda u nas.

Kako mislite cijela Europa?

- Do sada smo uložili 15 milijuna eura, uložit ćemo još 20 milijuna sljedeće godine, a potom dodatnih 20 milijuna eura 2016. Trajno smo zaposlili 55 osoba, sljedeće godine namjeravamo imati 200, a godinu kasnije 400 zaposlenika. Za sve to teško je pronaći lokaciju za tri mobilna pontonska pristaništa? Tu nešto ne valja. Legalno je sve u redu, ali kada pitamo zašto ne možemo dobiti lokaciju, onda nam kažu - zato što to nitko do sada nije radio. To stvarno nije odgovor. Kako ne vide potencijale, radna mjesta koja otvaramo u kompaniji gdje su samo mladi ljudi? Prije nekoliko dana imali smo goste iz Dubaija koji namjeravaju investirati u hotele. Rekli su nam da nas prate već nekoliko godina i čekaju da krenemo s cijelom mrežom kako bi oni investirali u otoke. Dakle, svi gledaju kada će biti uspostavljena brza, efikasna veza s otocima kroz hrvatsku kompaniju, jer mi smo kompanija registrirana u Hrvatskoj. I da se onda vratimo na problem s kontejnerima?

Pa zar je tako svagdje?

- Da. U jednom smo gradu dobili koncesiju, ali već šest mjeseci nisu u stanju očistiti prostor za naše kontejnere. A imamo dozvolu, potrošili smo 150 tisuća eura na ponton i ne možemo ga postaviti jer nam nije očišćen prostor. Što je to? Premijer Milanović se pohvalio nama u SAD-u, ali zbog lokalnih gradonačelnika i drugih predstavnika vlasti, mi ne možemo poslovati. Mogli bismo spojiti Vis s obalom 15-minutnim letom.

Kakav prostor, ustvari, tražite na otocima?

- Komercijalni, operabilan, siguran prostor za hidroavione. Nikad ne tražimo određeni prostor, uvijek pitamo što nam se može ponuditi te prema ponuđenome izrađujemo daljnje studije.

Kada ćete početi zarađivati?

- Za tri, možda četiri godine. Još tražimo lokacije. Želimo biti u Splitu i Dubrovniku. Imamo ponton u Resniku, vezu s aerodromom, ali to nije poveznica sa Splitom. Želimo biti u splitskoj luci kroz koju prođe više od 5 milijuna ljudi godišnje. Mi trebamo ‘prime locations’, trebamo biti dio ponude glavnog javnog prometa jer to i jesmo. Mi ih nećemo preuzeti i oteti, tržište je dovoljno veliko za sve vrste transporta i zašto putnik ne bi mogao izabrati željeno prijevozno sredstvo? Ne razumijem zašto je toliki problem imati kafić u sklopu hidroavionskog pristaništa.

Zašto vam treba kafić?

- U zemlji u kojoj postoje kafići na svakom uglu, netko vjeruje da kafić na pontonu može donositi ogromnu zaradu? A zašto bismo ulagali u avione kad svaki od njih košta 5 milijuna eura. To nisu automobili korišteni u taksi kompaniji koji se mogu prodati ako tvrtki ne ide. Dodatno, naš posao zahtijeva osposobljene ljude u tri smjene. Kafić je tu samo kao dodatna usluga. To je naš proizvod koji je potreban za kreiranje posebno ugodnog ambijenta za sve naše putnike. Trebaju nam natječaji, nove koncesije da sljedeće godine možemo raditi.

Koliko vam treba vremena?

- Trebalo bi sve završiti do kraja ove godine, kako bi se naručili novi avioni i sve pripremilo za sljedeću.

Što je s Dubrovnikom?

- Na području Dubrovnika ponuđene su nam četiri lokacije - Korčula, Vela Luka, Dubrovnik i Lastovo. Za svaku smo izradili elaborat i svaki je koštao po 15 tisuća eura. Sve su bile odbijene bez objašnjenja.

Kako je to moguće?

- Evo primjera Korčule. Gradonačelnik je predložio jednu lokaciju, potom smo razgovarali sa svakim tko je mogao utjecati na odabir lokacije, od vatrogasaca do mnogih drugih. Svi su se složili s lokacijom. Onda se pojavila gospođa Sanja Baća i dala svoje prijedloge. Prema njezinim sugestijama napravili smo elaborat da bi ga ona - odbila. Šest mjeseci nismo dobili objašnjenje. Potom smo prebačeni u Zagreb, u nadležnost Ministarstva kulture. Tu nas je odbila Sanja Šaban. Još smo jednom bili odbijeni. Naravno da o takvim situacijama obavijestite svoju zemlju, Njemačku, upozorite ju kako posluje nova članica EU. Jedino što je bilo dobro su Resnik, Jelsa, Rab i Zagreb.