I work. I focus. I fuck up. (Radim. Fokusiram se. Zajebem.)
I work. I focus. I succeed. (Radim. Fokusiram se. Uspijem.)
I use my head. I focus. I create. (Upotrebljavam glavu. Fokusiram se. Stvaram.)
I use research to try to explain. (Istražujem kako bih pokušala objasniti.)
Ritmički, skoro hipnotički, te riječi izgovara profesorica robotike na švedskom Kraljevskom institutu za tehnologiju u video snimci pod nazivom “I am Danica Kragić” (Ja sam Danica Kragić). Ona dočarava, glasom koji imitira robota, kako dolazi do napretka. Ona to zna. Školovana u Rijeci, usavršavana u Švedskoj i Sjedinjenim Državama, znanstvenica je koja se bavi istraživanjem o tome kako robote učiti kao što učimo djecu - pokazivanjem, ponavljanjem, gestama, intuitivno, ne programiranjem. Želi stvoriti multifunkcionalne robote koji mogu surađivati s ljudima.
U međuvremenu, kao da to samo po sebi nije dovoljno, surađuje na projektima s hrvatskim fakultetima, a u Švedskoj je dobila i novi izazovan zadatak. Od početka godine vodi nacionalni projekt za razvoj znanstvenog istraživanja u području umjetne inteligencije, koji financira zaklada Knut i Alice Wallenberg, jedne od najmoćnijih poslovnih obitelji u Švedskoj. (Ujedno je i najveći tamošnji privatni ulagač u znanost. Lani je ta zaklada proslavila 100. godišnjicu te su objavili kako je ukupno za temeljna znanstvena istraživanja i obrazovanje donirala 2,4 milijarde eura).
Novi projekt protegnut će se, kaže nam Danica Kragić za prošlotjednog boravka u Zagrebu, na deset godina i težak je oko 100 milijuna eura, a dio je šireg programa pod nazivom WASP (Wallenberg Artificial Intelligence, Autonomous Systems and Software Program), pokrenutog 2015. godine. Ukupno se radi o gotovo 300 milijuna eura, a financijski su u manjim iznosima uključena i sveučilišta te proizvodne kompanije. Svi oni smatraju da će umjetna inteligencija i autonomni sustavi dovesti do radikalnih promjena kao i industrijska revolucija u 19. stoljeću i žele biti spremni.
Zapravo, žele ih predvoditi. Ambicija im je da Švedsku dovedu među vodeće u svijetu, iako su, naglašavaju, mala država s deset milijuna stanovnika. Žele i da se zaustavi trend odljeva mozgova. Dodatno ih motivira bojazan, ili pitanje koje je je naša sugovornica ovako formulirala: Kako će svijet izgledati ako Facebook, Amazon i Google zavladaju svime u području umjetne inteligencije? A moglo bi se to dogoditi jer oni danas kupuju cijele istraživačke timove na sveučilištima koji se bave tim područjem ili pak zamamnim ponudama odvode najbolje od njih ravno u svoje kompanije.
Ako je do Danice Kragić i tima koji ona okuplja i koordinira iz Stockholma, takav svijet nećemo gledati (priznaje, malo je pod stresom od težine tereta), a u tu bi se zahtjevnu misiju onemogućavanja opasnog monopola na AI mogla na svoj način uključiti i Hrvatska. Istina, Švedska godišnje ulaže 3,26 posto BDP-a u istraživanje i razvoj, a Hrvatska jedva 0,9 posto, ali prilike postoje i sasvim su realne. Pitanje je samo hoćemo li ih znati iskoristiti.
Pred nama su dva konkretna izazova koji uključuju suradnju sa Švedskom, od kojih jedan računa i na europske izvore novca, a drugi uglavnom na one iz švedske obrambene i sigurnosne kompanije Saab. Mogli bi se, naravno, i kombinirati. Analizirali smo što je u igri ili, možda bolje - što je na kocki.
Prvo je projekt ACROSS, stvaranja centra izvrsnosti za autonomne i kooperativne robotske sustave u Hrvatskoj, koji je procijenjen na 35 milijuna eura, a za koji će se u sedmogodišnjem razdoblju tražiti europsko sufinanciranje od 15 milijuna eura. To je kapitalni projekt koji priprema zagrebački Fakultet elektrotehnike i računarstva (FER) sa strateškim partnerom iz Švedske, Kraljevskim institutom za tehnologiju (KHT), vodećom svjetskom znanstvenom i inovacijskom institucijom, te sa zagrebačkim Inovacijskim centrom Nikola Tesla (ICENT). Na projektu je angažirana i Danica Kragić, a hoće li on dobiti zeleno svjetlo na natječaju europskog programa Obzor 2020., znat će se nagodinu.
Suradnja s KHT je bitna jer je Hrvatska “država sa slabom istraživačkom i inovacijskom izvedbom”, kaže koordinator projekta i stručnjak za robotiku s FER-a Ivan Petrović. Zasad su prošli prvu, pripremnu fazu, a aplikacija za drugu mora biti spremna najkasnije do studenog ove godine. Država još nije osigurala sufinanciranje za opremu i zgradu.
“Dugoročni je cilj da ACROSS postane samoodrživa istraživačka institucija koja provodi svjetski relevantna temeljna i primijenjena istraživanja te stvara inovacije u području robotskih sustava”, naglašava Petrović. Tu bi se moglo zaposliti 50-ak domaćih stručnjaka za robotiku, a iz projekta nastati niz inovativnih tvrtki, u njemu bi se kao suvlasnici mogli/trebali pojaviti država, FER, Grad Zagreb, domaće kompanije (pa i švedski Saab, s kojim su lani potpisali memorandum o razumijevanju), ali konstrukcija projekta i prijava još je nedovršena. Ukazuje Petrović da bi ACROSS trebao pomoći Hrvatskoj i Europi da bude konkurentnija u globalnim lancima vrijednosti i sposobnija da se bavi budućim društvenim izazovima... ali malo tko ga sluša, a vrijeme curi.
Druga priča koja je upravo lansirana, i koja bi mogla imati veze s ACROSS-om, inicijativa je Saaba da se u Hrvatskoj pokrene znanstveni park ili hub nalik onima što podižu inovativnost i konkurentnost Švedske u globalnim razmjerima. Već ju je prihvatio Ericsson Nikola Tesla (u većinskom je vlasništvu Ericssona) i FER, a predstudija će pokazati je li izvediv i gdje točno.
Obitelj Wallenberg koja preko svojih zaklada i holdinga drži značajne vlasničke udjele u Saabu i Ericssonu (i nizu drugih vodećih švedskih i paneuropskih kompanija) u to je spremna u idućih deset godina uložiti 50 milijuna eura, objavili su prošloga tjedna, a prvi je cilj osnivanje softverskog centra Saaba i ENT-a. To će, kažu, pokrenuti odmah, a očekuje se da bi se moglo angažirati 200-300 softveraša koji Saabu u njegovu razvoju nedostaju.
Danica Kragić i Ivan Petrović napominju da bi i projekt ACROSS mogao postati dio priče o novom znanstvenom parku i softverskom centru. To je, među ostalim, razlog zašto je prošloga tjedna ona bila u Zagrebu. Pridružila se izaslanstvu Marcusa Wallenberga, predsjednika Nadzornog odbora Saaba, koji je drugi put u samo nekoliko mjeseci došao u Hrvatsku. Zapravo je i ona, kao profesorica, istraživačica i članica Švedske kraljevske akademije znanosti, ušla u NO Saaba te još jedne Wallenbergove kompanije, FAB. Spajanje biznisa i znanosti za Švedsku je prirodna stvar.
Sve to zvuči kao sjajan potencijal, ali postoji jedno “ali”: širi kontekst u kojem se zbiva naglašeni interes Saaba za ulaganje u znanstveni park u Hrvatskoj. Wallenbergov posjet je ipak i dio lobiranja da Hrvatska još jednom, malo pomnije, razmisli o onome što joj Saab dodatno nudi dok nastoji prodati eskadrilu 12 borbenih zrakoplova Gripen. To je švedski biznismen objašnjavao i premijeru, ministrima te menadžerima hrvatskih kompanija, a njegovi su suradnici bili i u Hrvatskoj udruzi poslodavaca te na FER-u.
Vlada je, dakle, pred skupom odlukom. Natječaj za borbene avione otvoren je prošle godine, ponude su dale četiri zemlje (tu su još SAD, Izrael i Grčka), a u pitanju su stotine milijuna eura. Najviša među njima navodno seže do 800 milijuna eura. Službene brojke nisu poznate, ni što sve te ponude uključuju, ali, prema dosad objavljenome, Saabova je među skupljima. O tome, međutim, Wallenberg u Zagrebu nije htio razgovarati; nije htio ostaviti dojam trgovca, nego investitora u R&D. “Inovacije i istraživanja ključ su za konkurentnost, posebno ako ste mala nacija. Nemate političku silu, ali možete imati inovativnu”, poručio je tako na novinarskom brifingu u zagrebačkom hotelu Westin.
Spomenuvši potom kako je njegov djed bio jedan od osnivača Saaba, Wallenberg je naglasio da kompanija ima dugoročne poslovne i razvojne planove u Hrvatskoj, kao što oni postoje i u nekim drugim zemljama, te da će najavljeno ulaganje realizirati neovisno o ishodu vojnog natječaja. Za potrebe ovoga teksta, usvojit ćemo tu tezu i pokušati zamisliti što nam Šveđani nude, odnosno što bismo mogli učiniti mi sami da repliciramo njihov dobitni model “trostrukog heliksa” o kojem stalno govore, što podrazumijeva suradnju znanosti, biznisa i vlasti, koji je od Švedske napravio ekonomsku silu. Hrvatska je taj model ubacila u razne strategije, ali školski poslušno, u sklopu pristupanja Europskoj uniji i otvaranja europskih fondova, i nije još dospjela daleko; sve je apstraktno ili su učinjeni tek prvi koraci koji, vidimo i na primjeru ACROSS-a, zapinju u birokratskom labirintu.
O tom je modelu trostrukog heliksa, došavši sa Saabovim izaslanstvom, u Zagrebu entuzijastično govorio i državni tajnik u švedskom Ministarstvu poduzetništva i inovacija Niklas Johansson, tumačeći kako je to način da “istraživači uđu u društvo”. Jedna od bitnih karika su znanstveni parkovi. Oni su u Švedskoj osnivani još od 80-ih godina, a danas ih funkcionira 33, plus 44 poslovna inkubatora. U parkove je uključeno skoro 5000 kompanija, najvećim dijelom malih i srednjih, ali i velike globalne korporacije. Izrasli su u različitim uvjetima i iz različitih interesa, u blizini i u suradnji sa sveučilištima, a u Zagrebu je sada prezentiran model na kojem se od 2000. godine razvio Znanstveni park Lindholmen u Göteborgu. Nude nam svoj know-how.
Potpredsjednica tog parka Maria Holden kaže da je park Lindholmen nastao na inicijativu gradonačelnika, nakon propasti lokalne brodograđevne industrije, odakle su, nakon radnika, odlazili i mladi jer nije bilo nikakve perspektive. Danas je to jedna od istraživačko-razvojnih švedskih meka, odakle se lansiraju i startupi, a značajnu ulogu odigrali su, uz sveučilišta, i Volvo i Ericsson koji su u okolici imali pogone i otvorili razvojne centre.
“Lindholmen služi kao katalizator i za velike i za male kompanije, služi suradnji s akademskim okružjem i institutima. Mislim da bi i Hrvatskoj trebao jedan takav model koji je ‘bottom up’ - mjesto gdje se različiti sudionici u razvoju društva susreću i sami dolaze do ideja kako na najbolji mogući način naći rješenja za različite probleme. Prvo da se rješenja demonstriraju u malom volumenu, a onda se dugoročno radi na primjeni rješenja globalno”, tumači nam Danica Kragić. Suvlasnici Znanstvenog parka Lindholmen su sveučilište, lokalna zajednica i niz kompanija, od Volva i Saaba preko Ericssona i Telenora na dalje.
Njoj se čini da bi se FER-ov i KHT-ov projekt uspostave znanstvenog centra izvrsnosti u robotici savršeno uklopio u takav park. I ona naglašava kako je jedan od preduvjeta za prolaz projekta na natječaju za sufinanciranje iz Obzora 2020 da postoji inicijalna investicija s hrvatske strane (primjerice zgrada u kojoj bi se centar za robotiku smjestio) i/ili biznisa. Utoliko smatra da i ulaganje koje je najavio Saab u Hrvatskoj povećava šanse za realizaciju ACROSS-a.
Svakako, Hrvatska će morati na neki način uložiti barem 20 milijuna eura ako želi taj robotski projekt. Preko ACROSS-a bi – a to je šira slika koju bi trebalo imati na umu – uhvatila priključak na razvoj istraživanja u području umjetne inteligencije kakav, recimo, sada priprema Švedska, iako je jasno da smo u odnosu na njihove planove tek udaljena, mala galaksija.
Potkrepljuje to i odgovor Danice Kragić na pitanje o tome kako je zamišljen AI projekt, odnosno što su joj konkretni zadaci.
“Moram mobilizirati sve što je potrebno, organizirati cijeli sustav i ljude za istraživanje na području umjetne inteligencije za Švedsku. Sedam sveučilišta uključeno je u taj program, a u idućih deset godina moramo dovesti nove istraživače. Aktivno ih tražimo po cijelom svijetu. Za veliki ‘head hunting’ je angažiran i bivši rektor singapurskog NTU-a (Nanyang Technological University) Šveđanin Bertil Andersson. Cilj nam je odmah u to uključiti i industriju, pa je veliki dio projekta namijenjen za industrijske doktorate. Upravo je raspisan natječaj, traže se ljudi u kompanijama koji će za vrijeme rada na doktoratu ostati zaposleni i primati iz našeg programa 60 tisuća eura godišnje da rade na svom istraživanju. Kompanije ih izabiru i nađu im mentora na sveučilištu. Tako će se dići kompetencija u industriji za robotiku i umjetnu inteligenciju. To je naš način da provedemo rekonstrukciju industrije, u stalnom kontaktu sa znanstvenom zajednicom, kako bismo postali vodeći u svijetu u tom području”, tumači Danica Kragić. Nakon Zagreba, dodala je, kreće put Kanade zajedno s Marcusom Wallenbergom, izvidjeti kako to tamo rade, a susrest će se i s premijerom Justinom Troudouom.
Suradnja, razmjena iskustava, istraživači, umjetna inteligencija, roboti, globalne i domaće kompanije, vlade, ministarstva, budućnost… Iz glave joj se maltene puši, iako djeluje posve staloženo. Pozdravljamo se, sada razgovara s glavnim tehničkim direktorom Saaba Pontusom de Lavalom, priprema sastanke za taj zagrebački dan.
Podsjetilo nas je to na njezine riječi citirane na početku. U pitanju je video koji je snimila zbog svoje druge strasti, mode i šivanja u kampanji švedske modne marke Rodebjer, u kojem Danica Kragić tumači kako nitko od nas nema samo jedno lice, ne izražava se na samo jedan način. Kaže kako nije samo robotičarka; kad se opušta, ona šiva. Život danas često izgleda kao da je zamišljen za robote, ali mi nismo roboti, poručuje. No ipak sanja o tome kako će jednom dizajnirati robota koji će moći šivati svilu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....