GLE ČUDA Kako su zapravo hrvatski službenici izračunali da će poduzetnicima ove godine uštedjeti 626 milijuna kuna

Oni činovnike uče kako da iz kafkijanskog dođu u suvremeno doba. Radili su to već u 17 zemalja, od naše regije preko Kir­gistana i Iraka sve do Vijetnama i Nigerije, a zvali su ih čak i propisima posve omađijani eurokrati u Bruxellesu. Kažu da su u tom poslu među dvije ili tri najbolje tvrtke na svijetu; sada Sense Consulting, nakon 11 godina stjecanja iskustva po svijetu, obučava i hrvatske činovnike.

Ako ste se zapitali kako su to državni i javni službenici iznenada precizno izračunali da će poduzetnicima ove godine uštedjeti 625,985.831,66 kuna, što je objavljeno prošloga tjedna i usvojeno kao Akcijski plan za administrativno rasterećenje gospodarstva 2018., tu leži odgovor. Računica je rezultat posebne obuke koju provode konzultanti, za što su plaćeni oko dva milijuna kuna na godišnjoj razini, kako nam je rekao Vedran Antoljak, vodeći partner u zagrebačkom Sense Consultingu. Posao su, naravno, dobili na natječaju, a na tome puno radno vrijeme rade četiri vrijedna konzultanta.

Čarobna formula kojom se služe glasi: trošak vremena za administrativnu obvezu x bruto trošak satnice x fiksni materijalni trošak (30%) x nak­nade x učestalost u godini = administrativni trošak subjekta x broj subjekata na koje se obveza odnosi = administrativni trošak gospodarstva.

U pitanju je tzv. standard cost model (SCM) metodologija, a zahvaljujući njoj sada, primjerice, znamo da je detektirano 98 mjera rasterećenja gospodarstva za administrativne obveze čiji ukupno izmjereni trošak iznosi oko pet milijardi kuna (u tablici stoji iznos izražen do u lipu, od 5.103,291.403,37 kuna). Provedbom 98 mjera procijenjena je spomenuta ušteda od 625,9 milijuna kuna za gospodarstvo, odnosno “administrativno opterećenje smanjit će se za oko 12 posto”, izviještena je javnost.

Kako kaže Antoljak, konzultanti ne nameću rješenja; država određuje u koja područja se “ulazi” i češlja stare propise, a oni daju metodologiju i dobre primjere iz međunarodne prakse. Recimo, da se po isti papir ne mora ići u neku državnu instituciju nekoliko puta godišnje, dovoljno je samo jednom. Ili da se uopće ne mora ići, nego se sve, gle čuda, može obaviti online. U detekciju su uključeni i poduzetnici, pitalo ih se za iskustva. No nisu baš svi pristali sudjelovati u intervjuima i radnim skupinama. Dražen Oreščanin, partner u uspješnoj IT tvrtki Poslovna inteligencija, aktivan i u udruzi izvoznika softvera CISEx, to je, recimo, odbio. Smatra da je sve što Vlada treba učiniti odavno poznato, i odavno je to trebalo učiniti. Ističe i da mu ne pada na pamet raditi posao javne uprave besplatno, a da za to vrijeme stoji posao od kojeg živi i od kojeg generira prihode od kojih uplaćuje desetke milijuna kuna u državni proračun.

Hoće li, pitamo pak Antoljaka, naši službenici na kraju edukacije biti u stanju i samostalno proizvoditi propise koji će u startu biti obazrivi prema korisnicima? “Prenosimo naše znanje na javnu upravu kako bi se uspostavio održiv model, da ubuduće bude bolje”, odgovara. Dakle, konzultantski bi posao trebao biti privremene naravi; oni naše birokrate uče “kako da love ribu”.

Reakcije poduzetnika su, načelno, vrlo pozitivne jer o svojim frustracijama zbog zastarjelih, skupih, nepotrebnih, smiješno kompliciranih… propisa govore godinama. No često su ironične, što ne čudi kada se kao rasterećenje, osim pojeftinjenja ili ukidanja naknada (sada se tako najavljuje ukidanje turističke članarine za IT sektor), ozbiljno računa smanjivanje broja administrativnih postupaka ili ispunjavanja formulara, pa i to da će se provoditi zakonska mogućnost da se od poduzetnika opetovano ne traže podaci koje tijela javne vlasti već imaju, ili da se pristojbe mogu platiti i elektronički, bez obveze kupnje državnih biljega...

S rasterećenjem i micanjem nekih parafiskalnih nameta Vlada se bavila i lani (primjer: ukidanje obveze izrade pečata), kada je objavila da će provesti 104 mjere za uštedu poslovnom sektoru 1,5 milijardi kuna u osam regulatornih područja, gdje je izmjereno administrativno opterećenje gospodarstva od pet milijardi kuna. Sada su nas izvijestili kako je od tog posla dosad obavljeno 60 posto, a ostatak će biti do sredine godine. Između ostaloga, cilj je nevjerojatni pomak, da pokretanje poslovanja bude moguće u dva dana kroz dva do tri postupka uz minimalni trošak. Na servisu e-Tvrtka sada, u ožujku 2018. godine, kažu da je omogućeno elektroničko osnivanje društva s ograničenom odgovornošću i jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću iz bilo kojeg javnobilježničkog ili Hitro.hr ureda, na bilo koji od trgovačkih sudova, u roku od 24 sata. Superbrzo, čini se. No kad krenete čitati detalje, vidite niz zam­ki. Prethodni korak je rezervacija imena ili naziva tvrtke (nije obavezno, ali to većina osnivača ipak radi da se stvar ne zakomplicira kasnije), što je također moguće obaviti elektronički preko bilo kojeg od trgovačkih sudova i iz bilo kojeg javnobilježničkog ili Hitro.hr ureda, ali rok za izdavanje potvrde odnosno obavijesti je TRI dana od dana podnošenja prijave s prilozima, a prilozi su… itd. (Samo usputna napomena: U Estoniji je tvrtku moguće osnovati online u roku od doslovce 18 minuta, kako je u intervjuu u prošlom broju Globusa rekla Anna Piperal, direktorica e-Estonia Showrooma.)

Kao u onim sugestivnim reklamama za tv-prodaju kuhinjskog pribora i aparata, sada moramo reći: “No to nije sve!” Još 2016. godine provedene su, naime, 34 mjere administrativnog rasterećenja gospodarstva koje su u području javne nabave, zaštite na radu, otvaranja obrta, trgovine, posredovanja u prometu nekretninama, poreznog savjetništva i računovodstva, a trebale su donijeti uštede u gospodarstvu veće od 116 milijuna kuna... Tim mjerama kao da nema kraja.

Iako su očito nužne, Oreščanin kaže kako samu prezentaciju smatra čistim PR-om te da bi ispravan stav, koji bi on poštovao, trebao zvučati ovako: “Poštovani poduzetnici i građani, primite naše duboke isprike zbog nepotrebnih birokratskih opterećenja i parafiskalnih nameta.” Što se pak tiče najavljenog ukidanja plaćanja članarine Hrvatskoj turističkoj zajednici za informatičke tvrtke, on kaže: “Vladi treba šest godina inzistiranja industrije, nebrojeni sastanci i dopisi od strane stručnih udruga, konzultanti za implementaciju SCM metodologije da bi ukidanje jednog ovakvog besmislenog nameta ušlo u akcijski plan, za koji je pitanje hoće li i kada će biti realiziran. Po meni je to poražavajuće.” Njegova tvrtka godišnje za članarinu HTZ-u izdvaja oko 36 tisuća kuna, nije dobivala apsolutno ništa za taj iznos, a pritom je on tri puta veći od članarine koju plaća Hrvatskoj gospodarskoj komori.