Države i poslodavci paničnim se rezovima natječu u utrci prema dnu

ZAGREB - Smanjivanje plaća i fleksibilizacija tržišta rada, koje provode mnoge razvijene zemlje kako bi povećale konkurentnost gospodarstva, ne samo da neće pomoći ekonomskom oporavku, nego će krizu dodatno produbiti, upozorava Konferencija UN-a za trgovinu i razvoj (UNCTAD).

Rezanje plaća i smanjivanje državne potrošnje samo će rezultirati rastom nezaposlenosti i općim osiromašenjem, a ne konkurentnijom ekonomijom koja će potaknuti privatnike da više zapošljavaju.

Sve niže plaće uz gubitak radnih mjesta dovode do smanjene osobne potrošnje, što cjelokupnu ekonomiju može baciti na koljena privatni proizvođači neće imati kome prodati svoje proizvode, zbog čega će mnogi od njih propadati, a ljudi će ostajati bez posla.

Kratkoročna strategija

“Kućanstva koje žive od rada najvažniji su potrošači u modernoj ekonomiji. Ako im se nametne život pod pritiskom nezaposlenosti i smanjivanja plaća, neće moći trošiti više i tako podržati ekonomski rast”, navodi se u UNCTAD-ovu istraživanju.

Pobornici strategije fiskalnog stezanja i smanjivanja troškova rada, koju su nedavno uvele mnoge vlade, među kojima i hrvatska, brane svoje pozicije činjenicom da će ona donijeti dugoročne koristi, a samo će kratkoročno imati negativne rezultate.

Negativni udar

No, UNCTAD upozorava će mračnije kratkoročno razdoblje donijeti samo veće negativne udare u daljoj budućnosti za male i velike zemlje.

U Hrvatskoj su plaće u prvih devet mjeseci 2012. u prosjeku smanjene 1,9 posto, no u isto je vrijeme nezaposlenost snažno rasla, a BDP nastavio padati po jednoj od najvećih stopa u Europi.

Osobna potrošnja zbog toga kontinuirano bilježi snažne stope pada pa je u trećem tromjesječju prošle godine smanjena 3,4 posto, što je najveći pad od 2010. godine.

I u susjednoj Sloveniji su primijetili da im smanjenjem mase plaća pada i BDP, i to po jednoj od većih stopa u Europskoj Uniji, iako su jedina zemlja zajednice u kojoj dohoci nisu rasli. Primijetili su da im plaće padaju po manjoj stopi od gospodarstva, zbog čega pojedini tamošnji ekonomisti predlažu da rast plaća zaostaje za rastom produktivnosti za jedan posto.

Aktivne politike

U UNCTAD-u kažu da je to krivi put te da je raširena mantra o “većoj fleksibilizaciji tržišta rada” po svojim rezultatima potpuno diskreditirana. Stoga smatraju da bi Vlade trebale preuzeti aktivne politike dohotka.

Podaci koje je iznio UNCTAD pokazuju da su plaće u razvijenim zemljama nakon izbijanja globalne krize 2008. i 2009. godine pale na najniže razine u posljednjih 60, pa i više godina. Zemlje su nakon Drugog svjetskog rata jačale svoje ekonomije povećanjem dohodaka stanovnika kako bi potaknule osobnu potrošnju, a to bi trebale ponovno učiniti, poručuju iz UNCTAD-a.

“Pokušaj svih zemalja da rezanjem dohodaka povećaju konkurentnost zapravo je utrka prema dnu”, navode u UNCTAD-u i dodaju da se u stvarnom svijetu izvan dominantnih ekonomskih teorija rad i kapital nadopunjuju, a ne mogu se zamijeniti jedan drugim.

Tako navode da je dokazano kako kompanije ulažu i u rad i kapital u vrijeme visoke potražnje, a režu ulaganja u obje kategorije kada potražnja pada.

Ključ rasta

- Dokazi jasno odbijaju konvencionalni argument da se zaposlenost može povećati ako se tržište rada dovoljno fleksibilizira. Vlade bi trebale uvesti progresivnije oporezivanje, ravnomjernije raspodijeliti nacionalni dohodak te se aktivnije posvetiti monetarnoj i ekonomskoj politici koje će poticati potražnju. Ni snižavanje poreza poduzetnicima samo po sebi ne pridonosi većim investicijama, kao što pokazuje iskustvo u razdoblju od 1985. do 2005. godine, kada kapital i investicije ne samo da nisu rasle nakon smanjenja poreza, nego su čak i padali.

“Gospodarski rast koji se temelji na visokim nagradama nekolicine sretnika te niskim nagradama za mnoge ne može biti održiv u dugoročnom roku. Kućanstva zaposlenih obitelji najvažniji su potrošači i temelj su svakog gospodarskog rasta”, zaključuju u UNCTAD-u.