Banke u regiji prodaju loše kredite uz diskont do 95%

Broj onih koji ne mogu vraćati kredite i dalje raste pa ozbiljnu zabrinutost izražavaju i pojedini političari poput saborskog zastupnika Damira Kajina, koji je nedavno izjavio da je situacija “naprosto alarmantna”. On smatra da nije dovoljno očekivati mjere samo od Vlade, banaka, gospodarstva i poreznih uprava, nego da treba učiniti nešto više, i to na tragu “jednoga zajedništva”.

Prema procjeni Unicredita, udjel loših kredita u Hrvatskoj porast će s prošlogodišnjih 16,9 na 18 posto u 2016. i dosegnuti oko 50 milijardi kuna. U nekim zemljama regije taj je trend zaustavljen, a kao posebno uspješan primjer izdvaja se Rumunjska, koja će problematične kredite banaka uspjeti smanjiti sa 13,9 na 8,5 posto. U tome nisu uspjeli zahvajujući “jednom zajedništvu”, nego tržištu duga.

Predvodi Rumunjska

Austrijske banke Erste i Volksbank lani su prodale velik dio lošeg porfelja na tržištu kapitala i time otvorile “sezonu”, a analitičari procjenjuju da bi Rumunji mogli prodati polovicu ukupnih loših kredita koji iznose oko 13 milijardi eura. Kao kupci su se pojavili, primjerice, Deutsche Bank te brojni investicijski fondovi, poput AnaCap Fiscal Partners LLP, H.I.G. Capital Global Advisorsa i APS Holdinga.

Udjel loših kredita 2014. (izvor: analitičari Unicredita)

U suradnji s lokalnim monetarnim vlastima, ECB potiče poslovne banke u regiji da otpišu dio vrijednosti loših kredita i prodaju ih kako bi mogle početi odobravati nove kredite i potaknuti rast ekonomije. No, preduvjet je da banke otpišu toliku vrijednost loših kredita da cijena bude atraktivna ulagačima.

Prema izjavi analitičara konzultantske tvrtke PricewaterhouseCoopers, ona ovisi o kvaliteti porfelja. Neosigurani potrošački krediti, primjerice, prodaju se po cijeni od pet do 15 posto knjigovodstvene vrijednosti, ovisno o tome koliko se dugo ne plaćaju. Stambeni krediti prodaju se po cijeni od 15 do 25 posto, a krediti odobreni poduzećima, kao i oni nekretninski, razmatraju se od slučaja do slučaja.

Konkurencija u regiji

Bankama u Rumunjskoj dugo je trebalo da smanje cijenu problematične imovine u tolikoj mjeri da privuku ulagače, a to su učinile pod pritiskom ECB-ova stres-testa. Kad su one postale spremne za velik diskont, pojavili su se i konzultanti koji su organizirali roadshow s ulagačima, počeli razgovore s bankarskim grupacijama, kao i pružanje drugih usluga, poput otklanjanja različitih pravnih teškoća.

Prepreke su različiti zakoni, poput pravila bankarske tajne ili zakona o zaštiti potrošača. No, u trenutku kad su kamatne stope niske, mnogi ulagači, uglavnom rizični fondovi, ali i domaći skupljači dugova, spremni su kupiti imovinu lošije kvalitete na kojoj ostvaruju prinose i do 25 posto.

Tako se u regiji pojavljuje sve veća konkurencija među onima koji zarađuju kupnjom loših kredita uz veliki diskont.

Mađarska je sljedeća

Kao sljedeća važnija meta ulagača spominje se Mađarska, koja ima oko 10 milijardi eura loših kredita. To je projekt koji potiče EBRD, a uključuje i pristanak premijera Viktora Orbana da smanji porez na banke. No, tržište loših kredita oživjelo je i u drugim zemljama, osobito Poljskoj i baltičkim zemljama.

Procjena udjela loših kredita za 2015. i 2016. (izvor: analitičari Unicredita)

Taj je proces zahvatio i Hrvatsku, a među poznatijim transkacijama izdvaja se ona austrijske loše banke Heta, koja je lani norveškom B2 Holdingu prodala portfelj od 169 milijuna eura loših kredita u Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji i Crnoj Gori. Tako su se mnogi dužnici u Hrvatskoj već susreli sa službenicima iz B2 Holdinga s kojima su morali pregovarati o svom dugu. Hrvatska podružnica norveške tvrtke, B2 Kapital, ovih dana putem natječaja traži tri savjetnika u području otkupa dugova zbog širenja posla.

Interes banaka

Prema podacima HNB-a, lani je ukupan iznos tih transakcija u Hrvatskoj dosegnuo oko milijardu kuna, što je tek mali dio iznosa od gotovo 50 milijardi kuna. No, hrvatske banke u ovom trenutku očito nisu osobito zainteresirane prodavati loše kredite uz veliki diskont.

Kada bi slijedile primjer drugih zemalja, stambeni kredit koji vrijedi, primjerice, 100.000 eura prodale bi za najviše 15.000 do 25.000. Potom bi novi vlasnik stanova nastavio pregovarati s dužnicima i na kraju bi mu ga prodao za 20.000 do 30.000 eura. Zašto hrvatske banke nisu spremne u većoj mjeri prodavati loše kredite? Prema mišljenju ekonomske analitičarke Maruške Vizek, dva su razloga toga: ocjenjuju da im dio porfelja još nije za otpisivanje i nadaju se da je nadoknadiv, a moguće je i to “da su pravi gubici toliki da se s time još ne žele suočiti”.