BIT ĆE NAPETO Kako će mirovinski fondovi ulagati u 2018. i ostvariti prinose nakon dekade u kojoj su primarno zarađivali na domaćem dugu?

Silno su se ekonomisti trudili protumačiti zašto su se burze prošlih tjedana žarile i zašto su izbrisane milijarde dolara vrijednosti dionica dok svjetsko gospodarstvo istodobno raste. Zajedničko im je da nitko (zasad) nije ozbiljno zabrinut, nismo pred smakom svijeta. Burze su hirovite. Nobelovac Paul Krugman bio je najjasniji: “Kad govorimo o tržištima dionica, postoje tri pravila koja trebate imati na umu. Prvo, burza nije gospodarstvo. Drugo, burza nije gospodarstvo. Treće, burza nije gospodarstvo. Stoga, pad tržišta zadnjih dana ne mora značiti baš ništa.”

Unatoč tome, val uznemirenosti se razlio, a osjetio se i na Zagrebačkoj burzi, upravo kad su menadžeri domaćih obveznih mirovinskih fondova (OMF) koji upravljaju s čak 92 milijarde kuna imovine (debela većina je u hrvatskim državnim obveznicama, a tek manji u domaćim i stranim dionicama te fondovima) izvijestili o “zadovoljavajućim pozitivnim prinosima, posebno u kontekstu tržišnih uvjeta” u 2017. godini. Čitaj: u kontekstu krize Agrokora i pada Crobexa. Grafikon koji govori o svim OMF-ovima B kategorije pokazuje nominalni prinos od samo 3,06 posto u 2017., u usporedbi sa 6,94 posto u 2016. godini.

Kad smo ih kontaktirali da nam prokomentiraju aktualne padove svjetskih burzovnih indeksa, djelovali su mirno, neugroženo. Tržišta su, kažu, fundamentalno zdrava, a ovo je jedna od korekcija nakon dugog razdoblja snažnog rasta cijena dionica koje su i dalje na vrlo visokim razinama. “Zvuči ludo, ali tržišta su se uplašila dobrih brojki u američkom gospodarstvu”, istaknuo je Damir Grbavac (Raiffeisen OMF), što je i zaključak većine analitičara. Ukratko, očekuju se skup­lji troškovi financiranja kompanija, pa je uslijedila burzovna reakcija i seljenje u obveznice. “Može biti još korekcija, ali nastavit će se stabilan rast svjetskog gospodarstva”, siguran je.

Uvjerivši nas da oko toga nema razloga za brigu, razgovarali smo o portfeljima četiriju obveznih mirovinskih fondova i ulagačkim planovima i očekivanjima prinosa za ovu godinu. Generalni zaključak? Menadžeri fondova ne pršte entuzijazmom unatoč očekivanom gospodarskom rastu u svijetu i Hrvatskoj. Uz uobičajenu ogradu kako ulaganja mirovinaca treba promatrati u višegodišnjim ciklusima te tako procjenjivati i njihove prinose (realni prosječni godišnji prinos od 2002. godine je 3,76 posto, a nominalni 5,76 posto, čime su zadovoljni), oni daju do znanja da će im 2018. godina biti “napeta”, kako je to opisao Dubravko Štimac (PBZ CO). Dodaje, ipak, kako ne očekuje negativne prinose. “Ova će godina”, priznaje i Petar Vlaić (Erste Plavi), “oko prinosa biti teška zbog stanja na tržištu kapitala.”

Dio domaćih analitičara i investitora vrlo je kritičan prema dosadašnjoj ulagačkoj politici menadžera mirovinskih fondova, posebno prevelikoj usredotočenosti na domaće državne obveznice koje su debelo ispod investicijskog rejtinga. To je bio rizik, ali na hrvatskom su dugu mirovinci zato dobro zaradili. Tako je bilo i u prošloj godini, a osim domaćih (i stranih) obveznica, glavne komponente prinosa su im strane dionice. Vremena se, međutim, mijenjaju. Državne potrebe za financiranjem bit će manje, Hrvatska očekuje dizanje rejtinga, mirovinci će morati tražiti nove mete... Što će s kapitalom (našom štednjom), u što će zaroniti i s kakvim uspjehom, kako će disperzirati rizik, niz je pitanja, a kod kuće je prilika malo, žale se.

“Bila je ovo dekada domaćih državnih obveznica, ali ona završava”, konstatira Štimac. “Jačat ćemo ubuduće ulaganja u druge klase imovine, pa s vremenom i u strane dionice, ali sada su još skupe i predstoji im razdoblje volatilnosti”, dodaje. “S obzirom na svoju veličinu i ograničene investicijske mogućnosti na domaćem tržištu, nove prilike potražit ćemo i u inozemstvu”, odgovaraju nam iz najvećeg, AZ fonda. Napominju, komentirajući potres na burzama, kako su po svojoj investicijskoj prirodi, a i zakonskim ograničenjima, mirovinci u većoj mjeri orijentirani sigurnijim instrumentima od dionica, s fiksnim prinosima.

Na domaćem bi ih terenu zanimali infrastrukturni projekti, projekti u području energetike, od LNG-a do obnovljivih izvora, kao i drugi dugoročni projekti kad ih bude. Već godinama mirovinci zazivaju da se na burzi pojavi HEP, a imaju i drugih želja. “Rado bih vidio inicijalnu ponudu tehnološke kompanije orijentirane na izvoz i spremne na skok. Nažalost, nema konkretnih najava, ali potencijala ima”, kaže Grbavac. U portfelju Raiffeisen OMF-a kojim on upravlja vidi se interes za tehnološkim kompanijama s NYSE i Nasdaqa; sa sitnim udjelima drže Cisco, InterActive Corp, Square, Micron Technology, VM Ware, Activision Blizzard… Općenito, međutim, u tom fondu kategorije B sve dionice, kako domaće perjanice tako i strane, čine tek 14,4 posto imovine (zakonski bi mogli ići do 35 posto) dok je 75,36 posto u dužničkim vrijednosnim papirima država ili središnjih banka.
S malim pomacima u korist dionica, to je ugrubo struktura portfelja u OMF-ovima, pri čemu PBZ CO malo odskače. Među stranim dionicama u portfeljima vidljivije su one farmaceutske (na Tevi su se lani opekli, posebno AZ fond, a slovensku Krku, primjerice, drže tri fonda), trgovačke (Mercator, Wall-Mart), osiguravateljske i neke tehnološke/telekomunikacijske, ali nema američkih uzdanica poput Applea, Amazona, Facebooka ili Alphabeta.

“Mi smo imali dionice Applea, ali smo ih prije pola godine prodali”, kaže Vlaić iz Erste Plavog. Cijena im je lani prilično narasla, pa su to ukeširali. Sada, primjerice, od divova drže Microsoft, ali Vlaić napominje kako u američke kompanije uglavnom ulaze preko fondova. Najveće pojedinačno dioničko ulaganje im je slovenski Petrol i, kaže Vlaić, “jako je dobro odradio”, te im donio dividendu. Njegov je fond lani imao najveći prinos u B kategoriji, slijedi Raiffeisen, PBZ CO te kao najslabiji AZ fond.

Mirovinci su općenito u zadnje vrijeme kod kuće ozbiljno ulazili u turizam kao najživlji sektor, a upravo su zagrizli i u dvije privatizacijske priče - većinsko vlasništvo Hotela Makarska (AZ fond s Valamarom) i Jadrana iz Crikvenice (PBZ CO i Erste Plavi). Što dalje? Bit će ovo godina za domišljate.

“Iskoristit ćemo sve domaće prilike, ali velikog obilja neće biti. Ni za privatizaciju nije preostalo ništa dovoljno veliko. U pitanju su mali udjeli”, komentira Grbavac. Tu su još i moguće dokapitalizacije, a vruće su one u većinski državnoj Hrvatskoj poštanskoj banci i problematičnoj Petrokemiji, ali zasad karte nisu otkrivene nikome, pa ni fondovima kao potencijalnim ulagačima.