Dr. sc. Doris Peručić (40), direktorica ACI-ja, govori o potezu premijera Tihomira Oreškovića koji je na telefonskoj sjednici Vlade skinuo osam velikih tvrtki - među kojima je i sustav nautičkog turizma s lancem od 22 marine kojemu je na čelu - s liste od posebnog interesa za državu, što se tumači kao uvod u privatizaciju
Iznenadna odluka donesena na telefonskoj sjednici Vlade održanoj 11. svibnja na kojoj je osam velikih hrvatskih tvrtki skinuto s liste od posebnog interesa za državu, uzburkala je mnoge duhove s najčešćom konstatacijom da je opet na djelu rasprodaja Hrvatske. Najviše komentara, negodovanja pa i revolta izazvalo je to što se među tim ‘nevažnim’ državnim tvrtkama našao i sustav nautičkog turizma ACI, koji je sve do tog trenutka bio na popisu neospornih tvrtki od strateškog interesa za državu.
Odluka aktualne Vlade o skidanju ACI-ja s liste strateški važnih tvrtki donesena je neočekivano, nakon niza izjava kako se ACI neće prodavati. S druge strane na Zagrebačkoj burzi to je doživljeno kao pozitivna vijest - vrijednost dionica ACI-ja nakon Vladine najave privatizacije porasla je. Je li to znak nepoznavanja stanja ili odraz prave istine? Je li ACI doista teret državi? Što donosi privatizacija i što neki drugi gazda može napraviti bolje od onoga što se već radi? Smije li se država uopće odreći tvrtke koja joj drži nacionalni nautički turizam na njenom jedinom moru? Kolika je cijena hrvatske obale koju praktički cijelu pokrivaju ACI marine? Može li ipak država biti dobar gospodar i gospodarstvenik, tj. može li ACI prosperirati kao državna tvrtka?
O tim i drugim usputnim pitanjima razgovarali smo s trenutno najkompetentnijom osobom u državi za pitanja ACI-ja i njegove uloge u hrvatskom nautičkom turizmu – sa dr. sc. Doris Peručić, članicom Uprave, direktoricom ACI-ja od 1. studenog 2013. Rođena je u Dubrovniku 24. prosinca 1975. Diplomirala je u Zagrebu na Filozofskom fakultetu, francuski i španjolski jezik i književnost. Postdiplomski studij turističkog menadžmenta pohađala je na španjolskom sveučilištu Universidad de las Islas Baleares u Palma de Mallorci. U listopadu 2008. obranila je na Ekonomskom fakultetu u Osijeku doktorsku disertaciju ‘Marketing pomorskih krstarenja i turizam na Mediteranu’ te je stekla znanstveni stupanj doktora društvenih znanosti iz znanstvenog polja ekonomije. Izabrana je 2014. u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora. Autorica je brojnih znanstvenih i stručnih članaka te udžbenika ‘Cruising-turizam, razvoj, strategije i ključni nositelji’.
Je li vas jako iznenadilo kad ste vidjeli da je i ACI na popisu državnih tvrtki koje Vlada Tihomira Oreškovića razmatra privatizirati?
- Teško da me danas išta može iznenaditi. Ali ipak jeste, zatekla me ta brzina i način objave. Mislim da je to malo loše iskomunicirano. Bila je to udarna vijest, i svatko ju je doživio na svoj način. Ljudi su tražili više informacija, pitali su što se to odjednom događa. Trebalo je objasniti o čemu se zapravo radi. Činjenica je da odluka o privatizaciji još nije donesena i drugo – ako bi i došlo do privatizacije, privatizacija je jedan složen i dugotrajan proces. Ima dosta faktora koji bi utjecali na odluke o načinu i obliku privatizacije. No, sa mjesta nekoga tko je duboko upućen u problematiku poslovanja tvrtke istaknula bih da ključno pitanje ne bi uopće trebalo biti da li se ACI treba privatizirati ili ne, već kakvi su zapravo današnji uvjeti poslovanja u hrvatskom nautičkom turizmu, bez obzira radi li se o ‘državnom’ ACI-ju ili privatnom kapitalu i što učiniti kako bi se omogućilo normalno poslovanje svim subjektima nautičkog turizma neovisno o strukturi vlasništva. Jer, iskreno, neovisno o tome da li smo državni ili privatni, svi se susrećemo s istom problematikom u poslovanju koja nas koči u mogućnostima poslovnog razvoja. Konačno, odluka o privatizaciji je u rukama dioničara, ali bi svakako pri donošenju odluke o budućnosti ACI-ja trebalo voditi računa o njegovu položaju i značenju za cjelokupan razvoj hrvatskog nautičkog turizma budući da je ACI bio pokretač razvoja nautičkog turizma a i danas je glasni promotor i nositelj nautičkog turizma RH.
Jedan od argumenata zagovornika prodaje ACI-ja jest i taj da je riječ o poslovno zaostaloj tvrtki pa bi privatizacija potaknula razvoj ACI-ja, a time i nautičkog turizma u Hrvatskoj. Je li to točno?
- Nažalost u medijima se često iznose paušalne ocjene poslovanja naše tvrtke bez da se provjere činjenice. No činjenice govore u prilog suprotnome. U posljednje dvije godine ACI je ostvario rekordnu dobit. Ta rekordna dobit rezultat je sređivanja poslovanja, smanjenja rashoda i pokretanja značajnog investicijskog ciklusa a koji će posljedično dovesti i do daljnjeg povećanja prihoda. Činjenice koje treba zaista posebno naglasiti i uvijek ponovno isticati su da ACI nije na državnom proračunu, da ne dobiva nikakve državne subvencije, nikada nije niti tražio državne subvencije, da se sva ulaganja vrše iz vlastitih sredstava, bez kreditnog zaduživanja, protekle godine ta ulaganja iznosila su 70 milijuna kuna dok se u ovoj godini planira investirati 90 milijuna kuna! Dodatno, ACI je u državni proračun po raznim osnovama samo u 2015. uplatio cca. 24 milijuna kuna. Upravo taj već pokrenuti ciklus investicija garantira i daljnji rast prihoda ACI-ja te mogućnost daljnjeg unaprjeđenja poslovanja. U zadnje vrijeme se u medijima plasira teza da država nema novac za razvoj ACI-ja što je apsolutno netočno. ACI ne treba novac od države! Niti je ikada trebao! ACI stvara prihode jedino od svog poslovanja na tržištu i po pravilima tržišta i jedinu vezu koju ima s državnim proračunom je ta da ga redovito i na vrijeme puni.
Što kažete na interes koji su iskazali Dogus grupa i Adris grupa?
- Dogus grupa je i prije iskazala interes za preuzimanje ACI-ja pa njihova izjava prilikom posjeta turskog predsjednika Erdogana nije ništa novo. Dogus je naš dioničar sa gotovo 11 posto udjela. Poštujemo ih kao sve naše dioničare i s njima smo uvijek imali korektan poslovan odnos. Suradnja s Dogus grupom je uvijek bila korektna i na visini. Uostalom skupa sjedimo u Udruženju marina pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, imamo iste probleme i zajedno ih rješavamo. Što se tiče ADRIS grupe koja je iskazala interes, s njima surađujemo u Rovinju, a budući da se naša tamošnja marina u Rovinju koja ide u rekonstrukciju, nalazi odmah ispod njihovog hotela Park u Rovinju, koji također ide u temeljitu rekonstrukciju. I tu intenzivno surađujemo kao dobri susjedi.
Još i za vrijeme prethodne Vlade, otprije dvije godine, šuškalo se o mogućoj prodaji državnog udjela u ACI-ju. Koji su bili razlozi da tadašnja Vlada nije pokrenula prodaju?
- Ovako važne odluke kao što je donošenje odluke o privatizaciji tvrtke mogu se jedino donositi na temelju kvalitetnih analiza i dokumenata. S obzirom da se i prijašnjih godina provlačilo pitanje eventualne privatizacije, 2014. proveli smo dubinsko snimanje tvrtke u pravnom i tehničkom dijelu. Najzahtjevniji i najopširniji dio predstavljala je tehnička dubinska analiza sa stanovišta arhitektonske, građevinske, strojarske i elektro struke i izvodljivosti proširenja marina. Ovaj segment je podrazumijevao analizu i procjenu postojeće građevno-pravne i projektno-pravne dokumentacije, analizu stanja u prostoru i analizu mogućnosti i isplativosti proširenja postojećih marina. Ovom analizom dobili smo uvid u stanje kompletne infrastrukture po marinama i danas imamo valjanu podlogu za donošenje daljnjih odluka o potrebnim ulaganjima. Navedene analize predstavljaju jedinu relevantnu osnovu prema aktivnostima koje je potrebno poduzeti za unaprjeđenje stanja, za potrebne korake u reorganizaciji društva, ostvarenje dodatnih ušteda te reorganizaciju vezova u pojedinim marinama. Treba naglasiti da društvo dijeli sudbinu mnogih drugih poslovnih subjekata zbog nesređenih i neusklađenosti zemljišnih knjiga. Režim pomorskog dobra bio je različit u vrijeme kada su marine izgrađene odnosno kada su koncesije dodijeljene, pri čemu su promjene zakonskog okvira i režima pomorskog dobra dodatno otežale imovinsko-pravne odnose. To je još jedna od prepreka investicijama. I to su postojeći problemi o kojima treba voditi računa prilikom donošenja odluke o privatizaciji.
Je li dubinsko snimanje stanja umjesto poticaja na prodaju pokrenulo ACI-jev zamah investicija?
- Da. Taj tehnički segment dubinskog snimanja tvrtke koji se radio na način da se svaka marina posebno analizira u odnosu na cijeli sustav - od postojeće dokumentacije do infrastrukture i mogućnosti daljnjeg razvoja – predstavlja bazu za planiranje investicija kroz duže vremensko razdoblja odnosno bila je i baza temeljem koje smo i pokrenuli ove projekte koji su sada u realizaciji. Za neke marine predviđena je rekonstrukcija, za neke dogradnja, za neke održavanje, uglavnom sve ACI marine su u nekom procesu ili projektiranja ili rekonstrukcije ili nadogradnje. Primjerice, u Pomeru je sada pri kraju rekonstrukcija kopnenog dijela marine, vrijednost investicije 30 milijuna kuna, u Cresu je posve obnovljen pomorski dio marine, vrijednost investicije 12 milijuna kuna, Rovinj je u fazi projektiranja za kompletnu rekonstrukciju marine i u morskom i u kopnenom dijelu, vrijednost investicije preko 100 milijuna kuna za rekonstrukciju marine u Ičićima imamo gotovo idejno rješenje, renoviraju se restorani, projektira se gastro edukacijski centar u ACI marini u Puli, renoviraju se sanitarije za nautičare u drugim aci marinama... Dok mi intenzivno radimo, u medijima se spominje da nam je potreban strateški partner kako bi se potakle investicije. Međutim, mi smo investicijski ciklus već započeli i to intenzivno... U planu su već i nove investicije za koje je naravno potrebno dobiti i odobrenja, no vrijeme trajanja koncesija do 2030. nam je već sada ograničavajući faktor za isplativost bilo koje značajnije investicije. Relativno kratak rok do isteka koncesijskog razdoblja, kao i neizvjestan status nakon isteka koncesijskog razdoblja znatno utječe na poslovanje. Naime, najveća ulaganja u marine u sustavu izvršena su tijekom 80-tih i ranih 90-tih. Razina uređenosti marina i razina usluga neće moći pratiti konkurenciju, ukoliko se ne nastavi sa započetim ulaganjima u rekonstrukciju marina, modernizaciju infrastrukture i u podizanje kvalitete usluge. Ključ dugoročnog, održivog razvoja je iznalaženje načina za valoriziranje realiziranih ulaganja, a izostanak svježih ulaganja imati će značajne posljedice kako na profitabilnost, tako i na razvoj ACI-ja. To su ključni problemi koje treba rješavati bez obzira na vlasničku strukturu. Neizvjesnost je ograničavajući faktor razvoja, kako ACI-ja tako i nautičkog turizma u cjelini. Osim na daljnji razvoj ACI-ja, neizvjesnost destimulirajuće djeluje i na sve potencijalne investitore, bez obzira kakvu će odluku o budućnosti ACI-ja donijeti dioničari. Umjesto strateškog partnera, ACI-ju (kao i svima koji se bave nautičkim turizmom) treba uređeno tržište na kojem svi sudionici rade pod jednakim uvjetima, izvjesnim i predvidivim na dulje vremensko razdoblje, te u skladu sa zakonom, tržište na kojem su svi sudionici dužni zadovoljiti iste uvjete te platiti koncesijsku naknadu i poreze. U zajedničkom je interesu državnih tijela kao i svih koji rade na pomorskom dobru ili od njega žive urediti uvjete poslovanja na pomorskom dobru na dulje vremensko razdoblje, te na taj način stvoriti izvjesne i predvidive uvjete poslovanja koji su preduvjet kako za unapređenje sadašnjeg poslovanja tako i za nove investicije.
Može li država biti dobar gospodar i gospodarstvenik? Je li država u stanju stručno i kadrovski voditi ACI?
- Mislim da smo našim primjerom i pokazali da je to moguće. Naravno da je bitno da imate dobru i stručnu ekipu, naravno da je teško u državnoj firmi provesti reorganizaciju na način da nakon trideset godina uspijete na ključna radna mjesta zaposliti stručni kadar koji želi doprinijeti i ima entuzijazma a nemate mogućnost adekvatno platiti stručnost i rad, no i to smo dijelom uspjeli. No najvažnije bi trebalo biti da vam je državni aparat suradnik i pomoć pri realizaciji projekata a ne kočnica. To još nismo uspjeli postići nažalost.
Interesantno je da nam se često spominje da smo kao državna tvrtka u povlaštenom položaju što apsolutno nije točno. ACI ne može graditi novu marinu bez da država ili lokalna zajednica raspiše natječaj za dobivanje koncesije. Na natječajima konkuriramo pod istim uvjetima kao i bilo tko drugi. Naravno, ACI će je dobiti ako njegova ponuda bude ocijenjena najboljom, no ACI nema monopol i bori se na tržištu na kojemu je svakim danom sve veća konkurencija.
Ne bi li tu privatni vlasnik ipak mogao biti efikasniji?
- Svakako u dijelu donošenja odluka u samom poslovanju. Privatnik puno lakše i brže donosi odluke, može se puno fleksibilnije ponašati. Kod nas je sve pod višestrukim povećalom jer nosimo teret prošlosti - ‘državna firma u kojoj se namješta’. Pa kad raspišemo neki natječaj sa svih strana odmah insinuacije da je natječaj raspisan unaprijed za nekoga što nije točno. Osim toga privatnik se može puno slobodnije poslovno ponašati i u segmentu ulaganja ali i u segmentu prodaje odnosno formiranja cijena.
A što je s kadroviranjem? Na mjesto glavnog menadžera – direktora Uprave dolazili su uglavnom ljudi po stranačko-političkoj liniji a ne stručnjaci...
- ACI ima negativno naslijeđe i loš imidž državne firme gdje glavni interes nije poslovni, već tvrtke koja uhljebljuje ljude. Mi smo samim promjenama u poslovanju i odabiru kadra dosta napravili da promijenimo tu percepciju, ali i za to treba vremena. Cijena uspjeha je da se čovjek bavi isključivo poslom i napretkom i promišljanjem kako ostvariti što bolje rezultate. Ne možete pokrenuti poslovanje bez stručnih ljudi. ACI nije obveznik javnog natječaja, što znači da za zapošljavanje ne mora objavljivati natječaje. A mi smo posljednje dvije godine to činili upravo zato da bismo našli stručni kadar te smo njihovu evaluaciju radili prema europskim standardima. S druga strane, ni ja osobno nisam niti u jednoj stranci niti sam ikada imala političke ambicije, niti je ikada netko tražio da uđem u neku stranku. Kada sam preuzela funkciju direktora, neki nisu mogli shvatiti da nisam član stranke na vlasti. Uglavnom, često nas se pogrešno gleda kroz tu političku prizmu što onda postane opravdanje za sve pa i za nerad. Primjerice, neki od direktora ACI marina su politički aktivni. To je njihovo pravo i svakako da se mogu baviti čime god hoće u svoje slobodne vrijeme, ali ne u radno vrijeme. No kada se desi da ne obavljaju svoj posao kako treba i kad ih se opomene, onda to doživljavaju i interpretiraju kao pritisak zbog političkog angažmana. to je isto dio nasljeđa i upravo takav način razmišljanja želimo prevladati.
Mislim da država može biti dobar vlasnik, a osnovni preduvjet je da osigura dobre poslovne uvjete kako za ACI tako i za sve ostale koji žive od nautičkog turizma – od osiguravanja realnih uvjeta korištenja koncesija i ishođenja pojedinih dozvola, pa do reguliranja poslovanja komunalnih i sportskih lučica i privezišta koji trenutno bez da osiguravaju potpunu uslugu niskim cijenama konkuriraju marinama primajući na stalni vez strane jahte pod hrvatskom zastavom.
Je li prema vašem stručnom mišljenju ACI strateški važan za Hrvatsku?
- ACI je postavio standarde nautičkog turizma u Hrvatskoj još prije više od 30 godina. Bio je sinonim nautičkog turizma i uzor konkurentima koji su se kasnije pojavili. U malim mjestima bio je i ostao pokretač razvoja, ljudi koji u njemu rade cijeli život doživljavaju ga kao svoju tvrtku. ACI-jeve 22 marine strateški su raspoređene duž cijele obale, od Umaga do Dubrovnika. Marine se nalaze na najljepšim lokacijama, od kojih su neke uz same jezgre starih gradova i uz nacionalne parkove, a ACI marina Piškera smještena je u samom nacionalnom parku Kornati. U svakom slučaju to su strateške pozicije hrvatskog nautičkog turizma u hrvatskom Jadranu - od sjevera do juga. ACI je uvijek bio avangarda i veliki promotor i hrvatske obale i nautičkog turizma svugdje u svijetu. ACI kao najsnažnija nautička tvrtka cjelokupnom razvoju nautičkog turizma kao vodećem turističkom proizvodu Hrvatske daje pečat. Da, bez sumnje, ACI je strateški važan za Hrvatsku.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....