Osam dana, četiri fronte, jedna žrtva.
Tako je izgledao tjedan u životu Ante Kotromanovića.
Pretprošle srijede u njegovu stanu Milanović se susreo s Dragom Prgometom.
Dan poslije Prgomet je zbog toga izbačen iz Mosta.
Već idućeg dana izvršeni su teroristički udari u Parizu koji su preko noći promijenili lice Europe. Ponedjeljak je zbog toga proveo u Slavonskom Brodu među izbjeglicama.
Već sljedećeg jutra nastavljeni su pregovori SDP-a i Mosta. U napetom ozračju, s narušenim povjerenjem.
A onda je Francuska prvi put u povijesti od EU zatražila aktiviranje članka 42.7 Lisabonskog ugovora koji napad na nju tretira kao razlog da joj svi ostali pomognu u obrani. Kako točno će to učiniti Hrvatska, odlučit će se u bilateralnim razgovorima.
Bio je to turbulentan tjedan za Antu Kotromanovića.
Čovjeka od najvećeg Milanovićeva povjerenja. I trenutačno najvažnijeg operativca u zemlji.
“Gledajte, mi smo već uključeni u borbu protiv ISIL-a. Hrvatska je članica Antiterorističke koalicije, ali dosad nismo sudjelovali u borbama”, govori mi Kotromanović tri dana nakon napada na Pariz.
Iako zbog osjetljivih pregovora o sastavu nove Vlade ne daje političke intervjue, zbog dramatičnih događaja u Francuskoj pristao je razgovarati o terorizmu.
To mu je ujedno i prvi medijski istup nakon epizode s Prgometom.
“Smatram da se isključivo zračnim udarima teroriste ne može poraziti, i da će biti potrebne kopnene snage”, kaže.
Idu li i naši vojnici u kopnene operacije?
Aktiviranje čl. 42.7 ne predviđa pokretanje konkretne operacije. Uostalom Francuska još Hrvatskoj nije poslala zahtjev za pomoć.
“Ako do toga dođe, jedino NATO to može zatražiti temeljem članka 5. o kolektivnoj obrani. O tome hoćemo li tada slati vojnike odlučuje parlament”, pojašnjava mi.
Vojsku, dakle, šaljemo samo ako se za to dignu ruke u Saboru.
Brine ga što se na tlu Europe pojavio najradikalniji oblik terorizma u njenoj povijesti.
Nevidljivi neprijatelj, bez uniforme.
Nema fronta na kojem se može planiratistrategija. Civili su primarna meta.
Radikali i samoprozvani imami u Europisljedbenike mogu regrutirati među populacijom od 20 milijuna muslimana.
“Borba će biti duga i neizvjesna. Ovo će biti najveći izazov za nas u idućih 20 godina”, zaključuje.
Kako se boriti?
Naglasak stavlja na razmjenu obavještajnih informacija sa zemljama regije. Ulaganje u najmoderniju opremu, praćenje trendova. Dobre odnose sa islamskom zajednicom u Hrvatskoj. I oprez zbog radikala u BiH i Srbiji. Jer oni su već odlazili u borbe u Siriji.
S ostalim ministrima u EU Kotromanović je u stalnom kontaktu. Čeka razvoj događaja i dotad pomaže Ranku Ostojiću u nošenju s migrantskim valom u čijem smo središtu.
Ostvare li se najave da će Slovenija potpuno zatvoriti granicu, a Njemačka prestati primate izbjeglice, i Hrvatska će učiniti isto, sada je to i službeno.
Ali informacije se mijenjaju iz sata u sat.
Na terenu, tamo gdje se Kotromanović najbolje snalazi, stanje je mirno.
“Nema potrebe za aktivacijom vojske, stanje u Slavonskom Brodu je uobičajeno”, tvrdi mi.
Sve ovo potvrđuje da uživa maksimalnopovjerenje Zorana Milanovića. Izbjeglice, pregovori o novoj Vladi, terorizam. U svemu sudjeluje. U zadnje vrijeme s njime najviše raspravlja o nacionalnoj sigurnosti.
Ali prisan odnos nije nov.
Vežu ih isti rodni kraj i dugogodišnje prijateljstvo.
Otkad je 2007. pristupio SDP-u, Kotromanović je kao odlikovani general bio, i to u vrijeme najhladnijih odnosa, Milanovićeva direktna veza s braniteljima i generalom Antom Gotovinom.
“On je jedan od tri najiskrenija prijatelja koja imam u životu”, naglašava.
Također, u lipnju je neslužbeno pregovarao s Đurom Glogoškim između dva službena sastanka Vlade i prosvjednika u Savskoj 66, a sada posredovao i kod Prgometa.
Dio braniteljske populacije nikad mu nije oprostio angažman u SDP-u, kao ni Fredu Matiću.
Kao ministar, Kotromanović se u javnosti pokušao profilirati kao reformator: ukinuo je prekomjerenu administraciju, na minimum smanjio nabavu oružja i opreme pod oznakom tajnosti (s 50-ak na sedam posto), uveo e-poslovanje i konačno, nakon dvije godine terenskog rada svojih službenika, popisao sve nekretnine u vlasništvu MORH-a.
“Ja nisam tipični političar, ja sam uvijek ostao vojnik”, uvijek ponavlja svojim suradnicima.
Ne želi dočekati starost u fotelji, kao nečiji savjetnik.
“Radije bih umro na terenu, to je bezbolnije”, u šali govori u ministarstvu.
Prijatelji i bliske osobe dobro su upoznati s njegovom intimnom željom da ode u Faludžu u Iraku, gdje bi konkretnije sudjelovao u borbi protiv terorista.
Iako, kažu, uspije li lijeva koalicija sastaviti novu Vladu, za njega je opet rezervirano mjesto na čelu MORH-a. Mora dovršiti reforme.
To je obećao Milanoviću.
A poslije? Ako ga ne stisnu godine i obiteljske obaveze (oženjen je i otac dviju djevojčica), možda se i dokopa Faludže. On sam kaže da se politikom sigurno ne misli baviti ostatak života.
O susretu s Prgometom trenutačno ne želi govoriti.
Od suradnika doznajemo kako je susret kod njega organiziran zato što je s Prgometom, koji je i sam bio branitelj, u odličnim odnosima.
Razgovor, tvrde, nije zamišljen kao komplot s ciljem protiv Mosta, nego kao neformalno druženje koje su presreli mediji.
Međutim oni su tamo stigli po dojavi.
Nekoliko je teza, “teorija zavjesa”, kome se razotkrivanje susreta više isplatilo i zašto se trojac nije bolje sakrio, ali izvori iz Kotromanovićeva kruga uvjeravaju me da on sigurno nije zvao novinare.
Uostalom, s Prgometom je ostao u dobrim odnosima. Toliko dobrim da kad su mu nakon susreta iz Drniša poslali pancetu odmah mu se javio s porukom: pola ovog je tvoje, šaljem ti.
“Zašto Ante nema zavjese? Pa zato što je transparentan čovjek koji se ne voli skrivati u sjenama”, smije se njegov dugogodišnji prijatelj iz Sinja Dušan Viro, umirovljeni brigadir HV-a.
Tvrdi da su Kotromanoviću spletke potpuno strane.
“Iza njegova mandata u MORH-u neće ostati nikakvi repovi. Zagovara politiku čistih ruku”, uvjerava me.
A odnos s Milanovićem jedan je od važnijih u njegovu životu.
On ga je, uostalom, i doveo u SDP još dok je bio glasnogovornik stranke.
Bilo je to 2007. godine, na ručku su se našli Ivica Račan, Milanović i Kotromanović.
Milanović ga je uvjeravao da mora pristupiti SDP-u.
Kotromanović je, kažu svjedoci, imao samo dva uvjeta: prvo da o braniteljima u SDP-u javno priča samo on.
I drugi: kad on kaže da je Ante Gotovina nevin, da to poslije nitko iz SDP-a ne komentira.
“Račan je bio usred zalogaja, nije ništa rekao, nego mu je samo pružio ruku. I tako je i bilo, Kotromanović je postao SDP-ov časnik za vezu s braniteljskom populacijom.
O Gotovini se poslije više nije pričalo”, kažunam izvori.
“Stranci je pristupio kad je to još bilo kontroverzno i mnogi mu to nisu oprostili”, kaže mi Kotromanovićev stranački kolega
i branitelj Franko Vidović koji je i sam danas jedan od kritičara braniteljskog prosvjeda u Savskoj 66.
“Donio nam je novu kvalitetu iako to tada nije bilo popularno, ali približio nas je braniteljskoj populaciji, najviše zbog ugleda koji je među njima uživao”, govori Vidović.
Slično razmišlja i Viro.
“Rat ga je psihološki profilirao kao čovjeka s uzvišenim ciljevima koji svoju dužnost ne doživljava kao političku, nego kao domoljubnu.
Nema strpljenja za kalkulacije i pregovore, a SDP-u je trebao autentični ratni zapovjednik bez mrlje. I kad je Milanović postao premijer, bilo je sasvim logično da će Kotromanoviću ponuditi ministarsku poziciju”, kaže.
Dio branitelja smatra da je ulaskom u SDP izdao principe za koje se borio.
“Teško se nose s činjenicom da postoje branitelji koji su dio ljevice pa sumnjaju u njegove motive”, kaže nam jedan od sugovornika.
A Kotormanović se protiv takvih teza bori brojkama.
Ponavlja kako je u trenutku kad je on pristupao SDP-u, od 30 tisuća članova, njih deset tisuća bilo u Domovinskom ratu, a danas i više.
Među radikalnijim protivnicima je i Đuro Glogoški, jedan od vođa braniteljskog prosvjeda u Savskoj. Iako se u vrijeme pregovora s Vladom nakon incidenta na Markovu trgu s Kotromanovićem sastao na neformalnim pregovorima u jednom kafiću, danas za njega nema lijepe riječi.
“Neka o Kotromanoviću, a i Predragu Matiću svoje kaže Državno odvjetništvo, ja tu nemam što govoriti”, odgovorio mi je Glogoški telefonom, ali nije želio pojašnjavati svoju izjavu.
“Neka me puste na miru. Ne moraju me hvaliti, ali čemu napadi. Za to smo se uostalom i borili: da bismo poslije mogli birati.
Nek me prihvate takvog kakav jesam”, govorio bi Kotromanović svojim prijateljima o onima koji ga kritiziraju.
Mnoge od današnjih kritičara njegov ulazak u SDP iznenadio je zbog toga što je dotad bio krakteriziran kao gorljivi desničar.
Posebno zbog govora na Sinjskoj Alki 2001. godine, nakon kojeg ga je tadašnji predsjednik Stjepan Mesić umirovio.
Kotromanović je u tom govoru, koji se i danas može vidjeti na You Tubeu, kao alkarski vojvoda pozdravljao Norca, Gotovinu i Ademija, i pitao se zašto progonimo generale i branitelje.
“Ne, gospodo, nismo mi lažni. Lažni su oni koji nas optužuju, a oni se u Hrvatskoj zovu političari. Narod nije glup ni slijep. Spriječite pljačku zemlje, zaposlite ljude, spasite gospodarstvo”, između ostalog je rekao Kotromanović, kojeg su tada mediji optužili da mu je govor pisao Ivić Pašalić.
Istina je, kaže nam jedan sugovornik, da ga je Kotromanović pisao sam, i to na trajektu između Splita i Rijeke, i da ga se danas ne srami jer smatra da je uz Gotovinine odvjetnike bio jedan od rijetkih koji je kategorički tvrdio da je Gotovina nevin.
Iako, kasnije je izjavljivao kako je bio neiskusan u politici te da je Mesićevu kaznu primio stoički i kao zapovijed.
“Kriv sam, i to je to. Napravio sam nešto što kao vojnik nisam smio. To je bio moj prvi izlazak u politiku, a njome se i nisam bavio jer se nisam želio inficirati”, objasnio je jednom svojim prijateljima.
Dušan Viro smatra da je Kotromanović zapravo izdan od HDZ-a.
“Ušao je u SDP jer je shvatio da su tada neki ljudi iz HDZ-a bili dvolični i da su ga zloupotrijebili. Proturala se slika da lijeva vlast manipulira državom za koju se borio i da među njima nema domoljuba”, objašnjava Kotromanovićeve motive njegov prijatelj Viro.
Mediji su to prikazali kao transformaciju iz branitelja desničara u ministra u trapericama.
BEZ PREDRASUDA Sam Kotromanović kratko se za Globus osvrnuo na svoj odnos sa Zoranom Milanovićem.
“Mogu reći posve otvoreno, naši su odnosi otvoreni. Često raspravljamo, znamo se i posvađati. Uvijek jedan drugome kažemo što mislimo. Smatram da je sve drugo obično grebanje. Smatram da je posve pogrešan stav da Milanović nikoga ne sluša i da je bahat. Poslušat će svakoga bez predrasuda”, uvjerava Kotromanović.
To se pokazalo i u odnosu s Antom Gotovinom.
Kad je Kotromanović uvjetovao da samo on smije iz SDP-a govoriti o Gotovini, Milanoviću je kasnije detaljno objašnjavao zbog čega misli da je Gotovina nevin.
“Bio je i moj zapovjednik, ako je on kriv za organizirani zločin, onda sam kriv i ja jer on bi takvu zapovijed morao prenijeti meni, a ja dalje niz lanac. A to se jednostavno nije dogodilo. Uopće nismo bili nadležni za kontrolu prostora, prodirali smo dalje i dalje prema BiH”, objašnjavao mu je. Njegova uloga u Domovinskom ratu čista je kao suza, inzistirao je Kotromanović.
Stoga je i bilo lako ogranizirati njihove susrete po Gotovininu povratku iz Haaga.
“Oni su puno sličniji nego što ljudi misle, obojica iskreno komuniciraju i razmjenjuju mišljenja. Ali mi se nikad nećemo hvaliti zajedničkim fotografijama kao HDZ jer, ako je Gotovina odlučio da neće sudjelovati u političkom životu, onda to treba poštovati”, objasnio je svojim suradnicima.
“To je za SDP bilo vrlo bitno, jer Gotovina je odmah u noći euforije s glavnog trga poslao poruku da se rat treba zaboraviti i da se okrenemo budućnosti. Ta poruka mnogima nije dobro sjela. A to je, na neki način, pojačalo poziciju SDP-a.”
Kad Kotromanoviću prigovaraju da je zapravo oslabio oružane snage, on odgovara kako mu je najveći kompliment kad Aleksandar Vučić kaže da ide u Moskvu kupiti oružje jer “su Hrvati ojačali”.
Kao svoje najuspješnije projekte, kažu nam sugovornici, navodi rezanje administracije u Ministarstvu za gotovo 700 ljudi.
To je prvo učinio nakon dubinskog snimanja koje je pokazalo kaotičnu sliku.
Drugi korak bilo je uvođenje nove poslovne politike. Zbog efikasnosti i brzine početkom ove godine uvedeno je e-poslovanje koje ukida potrebu za kopiranjem dokumentacije na 20 mjesta i ubrzava kupnju i prodaju sa skeniranim papirima i elektronskim potpisima.
Iskorak je napravljen i u prodaji oružja.
U najnovijem izvješću Državne revizije stoji kako je MORH lani od prodaje “neperspektivnog oružja” zaradio 101 milijun kuna.
A to je 500 posto više nego 2013. godine.
MORH je iz svojih skladišta prodao streljivo, mine i ručne bacače, ali ne navodi se kome su prodavani. Dio je završio i u Siriji.
Rasle su i donacije iz inozemstva, i to za 1400 posto, ukupno smo dobili 85 milijuna kuna.
Tekuća pomoć odnosi se na novčanu pomoć Sjedinjenih Američkih Država od sedam milijuna dolara iz Koalicijskog fonda kao povrat dijela sredstava utrošenih za sudjelovanje hrvatskih vojnika u misiji u Afganistanu. U okviru kapitalne pomoći Hrvatska je od SAD-a dobila vozila, opremu za montažu, optičko pojačalo, infracrvene označivače cilja, panel terminale za označavanje i drugo u vrijednosti 39,2 milijuna kuna.
U izvještaju Revizije navode se i prihodi Ministarstva obrane od obuke pilota Kraljevine Oman. MORH je u prošloj godini uprihodio 13,4 milijuna kuna na temelju Tehničkog sporazuma između Ministarstva obrane i Kraljevskih zračnih snaga Omana za obučavanje njihovih pilota koje je obavljeno u Zemuniku.
Vojni analitičar Igor Tabak kaže kako je time samo sanirano stanje.
“Borbena sposobnost OS RH točno je onolika koliko si ju je Hrvatska posljednjih godina plaćala. Obrambeni proračun ustrajno pada već dugo, a nadležno Ministarstvo je u prošlih dvije godine tek rasprodajom vojne opreme i neperspektivnih vojnih nekretnina uspijevalo nadomjestiti one akutne manjkove. Time su sektorska sredstva tek zadržana na stabilnoj razini - što je bio velik operativni uspjeh u situaciji gdje takva tiha 'monetizacija obrane' nije izazvala baš nikakvih pitanja ili protesta u javnosti ili na široj političkoj sceni”, smatra Tabak.
Ovakva proračunska kretanja, objašnjava, u oštroj su suprotnosti s razinom štednje, aktivnosti i dosega u sektoru obrane RH posljednje četiri godine.
“Tek maksimalnom štednjom, trudom i naporom dosadašnja je garnitura obrambenih dužnosnika uspjela očuvati, a onda još i dodatno aktivirati svoj resor u okolnostima maksimalnih proračunskih ograničenja. To je velik doseg, koji nažalost ne mijenja ništa na činjenici da se Hrvatska svoje obrane sjeti samo kad voda dođe do grla, ali ne i kad treba osigurati barem srednjoročnu održivost tog javnog sustava”, objašnjava Tabak.
Kotromanović među projektima koje je pokrenuo ističe uštede koje je postigao javnom nabavom te započetu gradnju vojarne u Petrinji, ulaganje u HRZ na Plesu od 80 milijuna kuna te planiranu gradnju vojarne u Slunju.
Na Črnomercu će se graditi smještajni objekt za časnike (70 soba) i, kad prođe razdoblje tehničke Vlade, ako osvoji novi mandat projekt će odmah aktivirati.
“Znamo što ćemo raditi iduće četiri godine.
Tko god ovdje sjeo poslije mene, dobit će uređen i transparentan sustav.
Iduća velika stvar je obnova zrakoplovne flote. Treba nam 12 aviona, manje od toga ne možemo imati, ali za to će biti potreban nacionalni konsenzus jer za to nemamo sredstva u proračunu MORH-a.
Pazimo na svaku kunu”, zaključuje Kotromanović.
SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA:
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....