U majčinoj haljini staroj četiri desetljeća i sa svojom knjigom ispod ruke koju je posvetila baki, spisateljica i studentica arhitekture Ena Katarina Haler4 (24) već na prvu ostavlja dojam žene kojoj su korijeni veoma važni. Njezin nedavno objavljen prvijenac “Nadohvat” prema mišljenju književnih kritičara izvrsna je, potresna obiteljska priča o tragičnoj sudbini stanovnika grada Zrina, pokraj Siska, smještena u vrijeme Drugog svjetskog rata. Zanimljivo je da je Osječanka Ena Katarina, koja živi u Zagrebu, kostur za svoj roman napisala kad je imala četrnaest godina.
U djetinjstvu sam mnogo vremena provodila s bakom Katarinom, često me čuvala i pripovijedala mi razne priče iz svog života.
- Tada te njene anegdote nisam mogla smjestiti u povijesni kontekst, ali s vremenom mi je postajalo jasnije da se u njenom rodnom gradu dogodila tragedija, odnosno da je 1943. njezin dom sravnjen sa zemljom, a stanovništvo protjerano. Baka je s obitelji završila u Slatiniku Drenjskom nedaleko od Đakova, a kasnije je preživjela i Križni put. Na koncu se snašla i zaposlila kao služavka u Zagrebu. Umrla je kad mi je bilo 10 godina, a zanimljive crtice iz njezina života silno sam željela zabilježiti. Već u osnovnoj školi krenula sam istraživati, a počela sam sa “Zbornicima o Zrinu” koje sam imala kod kuće - govori Ena Katarina čiji je roman dugo godina ležao u ladici, sve dok se nije odlučila prijaviti na radionicu kreativnog pisanja kod Zorana Ferića. Njemu se jedan ulomak iz knjige toliko svidio da je poželio pročitati sve te je Enu spojio s urednikom izdavačke kuće V.B.Z. Dragom Glamuzinom.
Enin prvijenac ‘Nadohvat’ objavila je izdavačka kuća V.B.Z.
Enin prvijenac ‘Nadohvat’ objavila je izdavačka kuća V.B.Z.
- Iako će možda netko u knjizi osjetiti određenu ideologiju, moje polazište nije ideološko jer ni meni priča nije prikazana kroz tu prizmu. Odrasla sam u obitelji neopterećenoj politikom i povijesti, napisala sam svoju osobnu istinu, a ne onu apsolutnu. Od majke Jagode i njezinih sestara željela sam doznati što više o šokačkom dijalektu u Banovini tog vremena, tako da u knjizi on ostaje očuvan, iako se gotovo više nigdje ne govori - objašnjava mlada spisateljica koja rado čita hrvatske pisce, poput svoga mentora Zorana Ferića, Miljenka Jergovića, Senka Karuze, Julijane Adamović... Na taj način upoznaje domaću književnost u koju i sama ulazi na velika vrata.
- Željela bih nastaviti pisati. Volim vjerovati da sam taj dar naslijedila od bake koja je cijeli život pisala pjesme. Trenutačno radim u jednom arhitektonskom uredu u Zagrebu, na prijelaznoj sam godini između preddiplomskog i diplomskog studija arhitekture, a planiram ga nastaviti najesen.
Živim s cimericom, gledam filmove, obožavam vožnju biciklom, čitam i često pišem, ali samo crtice i kratke priče. Zasad još ne radim na drugom, velikom rukopisu, ali svakako bih željela i dalje pisati bolne, dosad prešućene, neispričane priče i tako ispraviti neke male nepravde - kaže Ena Katarina Haler, koja uz sve nabrojane talente sama šije svoju odjeću.
- Shvatila sam prije godinu i pol dana da ako želim govoriti i pisati o socijalnoj osjetljivosti, brizi za druge i okoliš te i sama živjeti po tim načelima, onda to ne mogu raditi u odjeći high street brendova. Zato sam postala sama svoj majstor - ističe Ena Katarina Haler.
Čitajte i:
Knjigu u ruke: Odabrali smo 10 odličnih novih naslova koje vrijedi pročitati!
HNK predstavio novu sezonu: 'Teatar može biti utjeha, utočište i mjesto za susrete'