U Murano i Burano, slikovite otoke oko sedam kilometara udaljene od Venecije, zaljubio sam se još za prvog posjeta, 1990., i otada sam im se često vraćao. Burano je poznat po izradi čipke, a udaljen je 11 kilometara od Murana, gdje se brojni staklari i danas nadmeću u ručnoj proizvodnji predmeta od stakla.
Uz roditelje, sestru, tete, šogora i nećake, tamo sam odveo i svoju suprugu Justynu, još dok smo hodali. Naša kći Laura nedavno se natjecala na teniskom turniru u blizini pa smo supruga i ja odlučili njoj i sinu Ivoru pokazati ta dva čarobna bisera Venecijanske lagune, skrivena izvan uobičajenih turističkih ruta.
Kao Miami
Na otocima postoje samo luksuzne vile i hoteli pa noćenje nije jeftino tako da je izlet brodom, po cijeni od 60 eura po osobi, mnogima najbolja varijanta. Mi smo krenuli automobilom iz Zagreba i nakon nekoliko sati vožnje, malo prije izlaza za Veneciju, skrenuli za Jesolo.
Pola sata kasnije stigli smo u Lido di Jesolo, predivno turističko mjestašce s dugom pješčanom plažom koja podsjeća na Miami te na prvom velikom rotoru kod shopping centra Laguna skrenuli za Punta Sabbioni, luku iz koje kreću brodice za Murano i Burano. Ostavili smo auto i ukrcali se na brod na kojem su nas dočekale hostese s pićem dobrodošlice i pomogle nam da nađemo svoja mjesta.
Kosi toranj
U Venecijanskoj laguni, prepunoj malih otoka i kanala, prvo smo plovili za Burano, do kojeg smo stigli za otprilike pola sata. Prema rasporedu, razgledavanje “Otoka čipke” traje sat i pol, no kad krenete, ni cijeli dan nije vam dovoljan da razgledate sve što biste željeli. Filigranskom izradom čipke, po kojoj je Burano poznat u svijetu, bave se žene, a umijeće izrade prenosi se unutar obitelji, s generacije na generaciju.
Njihovi su jedinstveni radovi izloženi u izlozima u šarenim kućicama u nizu, a najšarenija je La casa di Bepi Suà, koju je Giuseppe Toselli oslikao motivima geometrijskih oblika u duginim bojama.
Legenda kaže da je svaka kuća u drugačijoj jarkoj boji kako bi ribari na povratku s ulovom u maglovitim jutrima lakše prepoznali svoj dom. Inače, boje kuća određuju gradske vlasti i bez njihove dozvole ne smiju se promijeniti. Zanimljiv je i toranj sa zvonikom koji se nakosio poput onog u Pisi. Otok se, naime, stoljećima “ljulja”, što osjetite čim stupite na tlo pa se toranj, tvrde stručnjaci, nakosio zbog toga.
Muzej čipke
Cijene čipke manje određuje veličina predmeta - od posteljine, stolnjaka, kišobrana i kapa do haljina, košulja i kravata - a više ovise o tome koliko je zahtjevan uzorak. U muzeju Merletto prikazan je razvoj čipkarstva koje se ovdje, kažu, počelo razvijati u 16. stoljeću.
Čipka je tada postala venecijanski izvozni artikl, a zanimanje je poraslo nakon što je 1872. otvorena škola čipkarstva. No, neki tvrde da čipkarstvo potječe još iz 14. stoljeća, a priča se i da je Leonardo da Vinci na Buranu kupio tkaninu koju je oslikao za oltar u Duomo di Milano.
Venecijanska kuhinja
Na Buranu je mnogo tratorija u kojima se nude venecijanski specijaliteti - juha od glavoča i druga riblja jela te meni najdraži špageti s vongolama. Burano je poznat i po suhim kolačima bussolà i essi, koji podsjećaju na naše vanili kiflice. Cijene su posvuda slične - i niže nego u Hrvatskoj.
Majstor stakla
Na povratku na brod čekao nas je ručak - mogli smo birati veganski, vegetarijanski ili standardni - i nakon tridesetak minuta plovidbe došli smo do Murana. Brod je pristao ispred ulaza u manufakturu stakla, gdje domaćini svakodnevno priređuju spektakl. Jer, gledati nastanak predmeta od murano stakla - od praha, puhanja pa do gotovog proizvoda, poput vaza i različitih figura, zdjela i ukrasa - uistinu je jedinstven doživljaj.
Posebna je atrakcija gledati najveće majstore kako izrađuju figuru staklenog konja u dvije boje, za koju majstor ima samo dvije minute vremena.
I točno za dvije minute konj je gotov, a kako bi upotpunio doživljaj, na gotove figure baca dnevne novine koje se u trenu pretvore u plamen. Uz radionicu je i suvenirnica, u kojoj izletnici imaju popust od 20 posto na kupnju artikala od murano stakla.
Zmajeve kosti
Za šetnju Muranom imali smo sat vremena. Posjetili smo Muzej stakla, crkvu svete Marije i svetog Donata, gdje se čuvaju kosti zmaja kojeg je Donat ubio. Nakon razgledavanja crkve otišli smo na izvrstan sladoled u slastičarnici Murano, a zatim na kavu, koja je savršena u svim kafićima.
Murano je prepun vetrerija, trgovina koje prodaju ručno rađene proizvode od stakla, a ponuda je uistinu impresivna - stakleni mravi i pauci u prirodnoj veličini koji se nimalo ne razlikuju od pravih pa do golemih lustera čija cijena doseže i do nekoliko stotina tisuća eura. I djeca i mi vratili smo se oduševljeni nesvakidašnjom ljepotom najpoznatijih otoka Venecijanske lagune pa jedva čekamo da nas Laurin turnir ili neka druga prigoda “prisile” na ponovni posjet.
Otoci bez automobila
Na Muranu i Buranu nema automobila ni dućana, ali većina otočana ima brodice kojima odlaze u Veneciju ili Jesolo po namirnice i ostale potrepštine.
Parking
U Punti Sabbioni nekoliko je parkirališta, a ispred svakog vas zaposlenik u mornarskoj majici poziva da baš kod njega ostavite svoj auto. Najjeftinije je i najbolje prvo - ACI parcheggio statale. Cjelodnevno parkiranje stoji pet eura, a automobili su tendama zaštićeni od sunca i na njih paze čuvari.
Najbolje vrijeme za posjet
Na Muranu i Buranu bio sam u svim godišnjim dobima. Najugodnije je u ranu jesen i kasno proljeće jer tada nije ni previše vruće ni hladno, no zbog blage klime često je i zimi moguće hodati u kratkim rukavima.