Iako mi je Amsterdam odavno bio na popisu gradova kamo želim otputovati, toj mojoj želji zvijezde godinama nisu bile naklonjene. Prošle godine, kad je buknula globalna epidemija koronavirusa, stavila sam postrance sva putovanja koja nisu nužna i čekala bolja vremena. Jesenas kad mi je za oko zapeo oglas jedne turističke agencije, svi su aranžmani za Nizozemsku već bili rasprodani, no nekoliko dana prije putovanja stvari su se promijenile. Nekoliko se ljudi zarazilo koronavirusom i njihova su mjesta oslobođena.
Sa željom da se oni čim prije oporave, moja karta za Amsterdam konačno je završila “v žepu”.
VENECIJA SJEVERA
Tijekom leta iz Zagreba do Amsterdama, koji traje sat i 40 minuta, prelistala sam prijateljičin vodič “Top 10 Amsterdam” i dobila dosta dobru predodžbu o onome što me očekuje. Ta je priprema mogla i izostati jer je turistički vodič svoj posao odradio odlično. O jednom od gradova koji se zbog svojih otočića i kanala naziva Venecijom sjevera svi već imaju neku sliku, ali me izlet koji se u programima turističkih agencija naziva “Mala nizozemska tura” zaista iznenadio. Na njega sam iz Amsterdama, velegrada koji većinu turista ostavlja bez daha, krenula bez posebnih očekivanja. I možda je baš to najbolja polazišna točka za uživanje u zelenom krajobrazu Sjeverne Holandije, koji je prošaran rječicama i kanalima.
NIZOZEMSKO ZLATNO DOBA
Jedno od mjesta koje privlači turiste iz cijelog svijeta je Zaanse Schans, svojevrstan muzej na otvorenom koji se nalazi pokraj grada Zaandama. Ondje se mogu razgledati odlično očuvane vjetrenjače, radionice i kuće iz 17. i 18. stoljeća. Većina vjetrenjača kojima se turisti sada dive dopremljene su onamo, no u 17. stoljeću na području Zaanse Schansa bilo ih je više od 600. Pomoću snage vjetra pilila su se drva, mljelo se brašno, usitnjavali su se začini, cijedilo se ulje, stvarale su se boje... Jedna mala vjetrenjača danas čak služi za pumpanje vode.
Zaanse Schans nekada je bio prava industrijska zona. Danas je dio Europske rute industrijske baštine. Ondje je smješteno i nekoliko muzeja koji daju uvid u gospodarstvo nizozemskog zlatnog doba. Iza industrijalizacije, razvoja obrtćaj da se od susjeda trebaju skrivati. Mala dvorišta otkrivaju njihov odnos prema prirodi. Bez nekog prestrogog reda u njihovim vrtovima bujaju hortenzije, ruže, grmlje žarkih boja…
RIBARSKA PROŠLOST
Kako izgledaju stari nizozemski brodovi može se vidjeti u Volendamu, poznatom nizozemskom ribarskom mjestu. Njegove obale gledaju na Markermeer, jezero na čijem je mjestu nekada bilo more. Volendam ništva i poljoprivrede stoji protestantska radna etika, ona kalvinistička, temeljena na edukaciji, posvećenosti i marljivosti. Krila vjetrenjača danas su velika turistička atrakcija, no kada se zaustavite u njihovoj sjeni, svjesni ste da gotovo svaki djelić te idile ima potpis čovjeka. U obližnjem Zaandamu neko je vrijeme živio impresionist Claude Monet. Među 25 slika koje je tamo stvorio je i slavna “Vjetrenjača u Zaandamu”.
ŠETNICA POSUTA ŠKOLJKAMA
Na okolnim farmama turisti mogu doživjeti kako se proizvode tamošnji tradicionalni proizvodi - klompe i sirevi. Među najpoznatijim sirevima iz tog područja su gouda i edam. Ovaj potonji ime dijeli s gradom iz kojeg potječe. Ljeti se u središtu grada četvrtkom održavaju sajmovi tog sira koji već stoljećima svoje mjesto pronalazi na stolovima diljem svijeta. Edam je grad bogate povijesti koji su uz proizvodnju sireva obilježile brodogradnja i trgovina. Zahvaljujući očuvanim zgradama i mostovima lako sam si mogla predočiti kako se ondje nekada živjelo. Među najvažnijim su građevinama Gradska vijećnica i crkva sv. Nikole. Pokraj nje se nalazi i malo groblje čije su šetnice posute školjkama.
DRAGOCJENE ZRAKE SUNCA
Poseban je doživljaj prošetati se stambenim dijelom Edama. Kuće koje se naslanjaju na kanale i uske uličice po mjeri su čovjeka, ni premale ni prevelike, najčešće s kuhinjom i dnevnim boravkom u prizemlju te spavaćim sobama u potkrovlju. Zavjese nemaju jer su zrake sunca dragocjene, a ljudi nemaju osjeje slavan po svojim narodnim nošnjama, ali i Muzeju Palingsound gdje turisti mogu upoznati bendove proistekle iz tog grada. S pogledom na nepregledno jezero i ribarske brodove poseban je užitak kušati nizozemske specijalitete. S nogu se mogu pojesti krumpirići i nekoliko vrsta pržene ribe, a u restoranima se može naručiti gusta juha od graška s komadićima mesa te sendvič sa sirovom haringom. Sladokusci će jelo završiti vaflima ili malim nizozemskim palačinkama.