- S maskom na licu i putovnicom i negativnim PCR testom u ruci stojim na praznom zagrebačkom aerodromu. I osjećam se privilegirano. Jer ću se ukrcati na charter let, dva sata provesti u oblacima i onda sletjeti tamo gdje nikad nisam bila. Kako je lijepo opet putovati! Putovati i raditi i barem na kratko imati osjećaj da ti pandemija koronavirusa nije uzela slobodu koju si ranije možda i premalo cijenio. Nakon rukometnog siječnja na RTL-u i Svjetskog prvenstva u Egiptu, sredina ožujka bila je rezervirana za kvalifikacije za Olimpijske igre, što me odvelo na jug Francuske, u Montpellier. Divan je, odmah na prvu, već iz zraka. Bila je to ljubav na prvi pogled. Osmi po veličini grad u Francuskoj i treći po veličini na mediteranskoj obali iza Nice i Marseillea. Negdje sam pročitala da je najbolji način da istražite njegove srednjovjekovne ulice - maknuti kartu i slijediti instinkt. To sam i učinila, isključila sam aplikaciju i hodala, upijala sunce, mirise i zvukove - prisjeća se RTL-ova zvijezda Ines Goda.
Oko mene široki bulevari s visokim stablima, impresivne zgrade s upečatljivim ulaznim vratima i minijaturnim balkonima. Čula sam ljude kako govore, nisam razumjela ni riječi, ali osjećala sam se kao u francuskom filmu. Uske ulice u povijesnom centru grada stvorene su da se izgubiš u njima. Otkrivala sam osunčane trgove, a onda i zatvorene kafiće, restorane i terase. I pitala se koliko li je samo lijep ovaj grad u onoj staroj normalnosti. Sada je sve samo za van. I kava i croissant i ručak i večera. Dođi, naruči, preuzmi i snađi se. Osvrnula sam se oko sebe, svi se nekako snalaze i jedu gdje stignu.
Čak trećinu stanovništva Montpelliera čine studenti i, vjerujte mi, to ćete vrlo brzo primijetiti jer mladi su posvuda i ovom šarmantnom gradu daju posebnu energiju. Sveučilište u Montpellieru jedno je od najstarijih na svijetu. U tom gradu najprije se učila medicina, u bivšem samostanu, odmah uz gotičku katedralu sv. Petra. Medicinski fakultet je priznat 1220. i kažu da je najstarija medicinska škola na Zapadu koja još funkcionira. Znate li tko je do danas ostao jedan od najpoznatijih studenata iz Montpelliera? Nostradamus! Svake godine onamo dolaze tisuće studenata iz cijele Europe. No, u ovo, pandemijsko doba možete ih sresti samo do 18 sati jer tada nastupa policijski sat i ulice se ekspresno isprazne. Ljudi se zatvaraju u svoje domove sve do 6 ujutro, a ako žele izaći ranije, moraju imati opravdan razlog. Tako je barem bilo tih dana. Već sada su u Francuskoj mjere još strože, zabranjena su okupljanja više od šest osoba na otvorenom i sigurna sam da je i Montpellier utihnuo.
Srce grada je njegov najveći trg, Place de la Comédie, poznat i kao jaje. Tako ga zovu stanovnici zbog njegovog ovalnog oblika. Tu je i impozantna Opéra Comédie te fontana i kip Tri gracije, sagrađen 1773. Ono što ćete čuti u svakoj preporuci i pronaći u svakom vodiču je muzej Fabre. Smatraju ga jednim od najboljih muzeja likovne umjetnosti u Europi, koji iza svojih vrata skriva veliku zbirku europskih djela, od renesanse do danas. Nažalost, nisam mogla zaviriti. No, zato su mi širom otvorena vrata jednog drugog mjesta, Promenade du Peyrou. Čim sam kročila nogom na to šetalište, bilo mi je jasno zašto je jedno od omiljenih mjesta u Montpellieru. To je najviša točka grada s koje se pruža divan panoramski pogled.
Tu je kip Luja XIV. na konju, akvadukt iz 18. stoljeća kojim je voda iz izvora Saint-Clément 14 kilometara putovala do vodo-tornja u Peyrou i opskrbljivala fontane u gradu. Sada je to oaza mira, mjesto za čitanje, druženje, piknike na travi, ulične glazbenike, skejtere, obitelji s djecom, stare i mlade. Tamo jednostavno ima mjesta za sve i to je ono što me oduševilo. Jedan poseban kutak grada, u kojem ništa nije zabranjeno. Zato sam mu se vratila dva puta i dobro da jesam jer u nedjelju je otkrio novo lice. Tada se pretvara u veliki šareni buvljak na kojem možete kupiti sve - od nakita, vintage odjeće, starih gramofonskih ploča i fotoaparata do ozbiljnih komada namještaja.
Montpellier je savršen spoj tradicije i modernog, pa čak i ekstravagantnog. S jedne strane imate prekrasan, najstariji botanički vrt u Francuskoj koji je 1593. stvoren po naredbi kralja Henrika IV. A nekoliko kilo-metara dalje izdiže se stambena zgrada pokraj koje morate zastati i reći - wow! Njezino ime je L’Arbre Blanc ili Bijelo stablo i ona doslovno izgleda poput stabla. Visoka je više od 50 metara, ima 17 katova i oko 100 stanova iz čijih zidova balkoni izlaze poput grana na drvetu. Vjerujte mi, posebna je i predivna, i kao da prkosi tradicionalnim arhitektonskim idejama. Osmislili su je Francuzi i Japanci te opisali kao savršen spoj mediteranskog karaktera i japanske kulture. I meni zvuči kao čudan spoj, ali rekla bih da su uspjeli u svom naumu.
A kad smo već na Mediteranu, ovo putovanje morala sam završiti na plaži, ne mogu si pomoći. Jeste li znali da Montpellier ima 300 sunčanih dana u godini? A samo nekoliko minuta južnije nalazi se Palavas les-Flots. Šarmantno ljetovalište na obali Sredozemnog mora sa sedam kilometara pješčanih plaža, marinom, kanalom okruženim čamcima i živopisnim kućicama. Budući da mnogo radim, a moj posao podrazumijeva i da puno pričam i pišem, često se pretvaram u osobu kojoj su malo tišine, sunca i mora dovoljni za sreću. Toga dana bilo je baš tako. Prije zadnje ruko-metne utakmice između Hrvatske i Tunisa u dvo-rani Sud de France trebala mi je šetnja pustom plažom i pogled na predivno mirno plavo more. Uostalom, od inače bogate ponude, koronavirus nije mi ostavio baš puno izbora. Montpellier je bio divan i u ovim čudnim vremenima. Sigurno će me ponovno vidjeti!