U Monte Carlu često boravim i svaki put mu se jednako veselim. Ondje je uvijek sunčano, plaže su već u proljeće pune kupača, sve pršti bojama i optimizmom... Razlog mog nedavnog putovanja bio je AMWC, najveći kongres nekirurške estetske medicine na svijetu, koji godišnje privlači više od 12 tisuća liječnika. Zbog pandemije se nije održavao pa sam jedva dočekao druženje s kolegama nakon dvije godine.
Ljepota Monte Carla tolika je da sam se, unatoč poslovnim obvezama, osjećao kao na godišnjem odmoru.
Putovao sam automobilom jer volim voziti, a trenutak u kojem ugledam more kod Genove, na zapadnoj obali Italije, jednostavno je neprocjenjiv. Putem se mijenjaju pejzaži - vinogradi, brdašca... - a tostirani sendvič u Autogrillu na autocesti je tradicija koju nisam propustio ni ovaj put. Pridružile su mi se i dvije medicinske sestre iz Poliklinike Milojević, a pauzu za ručak napravili smo u Veroni. Inače do Monte Carla nema direktnog leta iz Hrvatske: ide se najčešće preko Pariza, odakle se presjeda za Nicu, a odande se nastavlja automobilom ili vlakom.
Vožnja od 900 kilometara je iscrpljujuća pa smo prenoćili u Portofinu. Smjestili smo se u vrlo lijep, nedavno obnovljen hotel Splendido Mare te razgledali taj pitoreskni gradić. Otišli smo rano spavati jer smo ujutro morali nastaviti naše putovanje: čekalo me, naime, predavanje na kongresu u 14 sati o Skinpen Microneedling tretmanu za pigmentacije i pomlađivanje kože. Zato smo iz Portofina krenuli u osam ujutro, a u Monte Carlo stigli u 11 sati.
Vožnja vijugavom cestom do Monte Carla posebno je uzbuđenje, osobito za ljubitelje automobila poput mene. Još kao dječak pratio sam svaku utrku legendarnog Ayrtona Senne i točno se sjećam svog prvog prolaska kroz čuveni tunel iz utrke Formule 1 za Veliku nagradu Monaka. I danas mi je gušt prolaziti ondje. Odsjeli smo u Le Meridienu, hotelu na plaži, u neposrednoj blizini kongresne dvorane.
Vremenska prognoza bila je loša, no ipak nam se posrećilo: bilo je oko 20 stupnjeva po danu pa smo svaki dan ručali na suncu. Pauze za ručak između predavanja bile su kratke, ali druženja su se nastavljala i navečer, u opuštenijoj atmosferi, pa smo tako za prvu večer odabrali Buddha Bar. To je legendarno okupljalište najpoznatijih estetičara iz cijelog svijeta i već tradicionalno se ondje odlazi prvu večer kongresa. Stepenice koje vode do Buddha Bara kreću pokraj hotela Fairmont. Riječ je o kombinaciji kluba i restorana, a vizualno je to kombinacija Istoka i Zapada. Ogroman kip Bude dominira cijelim prostorom, a odličnu atmosferu dodatno ističe glazba, kreirana posebno za ovakve barove, ali slušana diljem svijeta. Nude se azijski specijaliteti, uključujući odličan sushi, koji i inače obožavam.
Čitajte i: Egipat u devet dana: od fascinantne povijesti do uličnih prodavača i vještine cjenkanja
Kako sam po prirodi, a, eto, i profesionalno posvećen estetici, u Monaku ne propuštam šetnju Japanskim vrtom. Projektirao ga je svjetski poznati arhitekt Yasuo Beppu. Sav je građevinski materijali donesen iz Japana, a biljke koje se uzgajaju dolaze iz cijelog svijeta. Kod osmišljavanja, izvedbe, ali i održavanja vrta pazi se na svaki detalj. Na mene boravak u takvom okruženju ima i terapeutski i inspirativan učinak. Šetnjom evociram i drage uspomene, na čarobni Tokyo Garden u londonskom Holland Parku, blizu kojeg sam živio, ali i na putovanje u Tokio i Kobe na futsal turneju s mojim Futsal Dinamom prije nekoliko godina.
Sutradan smo posjetili monegašku katedralu svetog Nikole, koja me svaki put iznova osvoji svojom nevjerojatnom bjelinom. Po mnogočemu mi je - osim po činjenici da i sam nosim ime sveca zaštitnika djece i pomoraca - ova katedrala bliska. Naime, ta neoromanička crkva sagrađena je 1875. od vapnenca posebno dopremljenog iz susjednog gradića La Turbie u Francuskoj. Taj je vapnenac poznat po tome što s vremenom pobijeli pod utjecajem vlage. To je katedralna crkva Nadbiskupije Monaka, ali služi i kao grobnica kneževa i princeza. Ondje je pokopana i Grace Kelly, koja je umrla 1982., kao i njezin suprug Rainier III.
Večer smo proveli u restoranu MayaBay, s vrlo zanimljivim jelovnikom. Fantastičan sushi, ceviche, ali i moja omiljena tom yum juha. Atmosfera je prilično svečana, fine dining, sve je u zagasitim bojama, rasvjeta je diskretna i sve skupa djeluje vrlo otmjeno i luksuzno. Proveli smo ugodnu večer s ljudima iz jedne američke kompanije koja je sudjelovala na kongresu, a koji su svakodnevno putovali u Monte Carlo iz obližnjeg San Rema u Italiji, gdje se održava poznati talijanski glazbeni festival. Cijela ova regija podsjeća na našu opatijsku, ali, rekao bih, “na steroidima”. Povijest, romantika, film, glazba, sve se tako lijepo prožima... Cannes, Nica, Monte Carlo, San Remo, Portofino… Elegancija starog kova, ali u Monte Carlu grade se i novi neboderi. Dizalica je ove godine bilo kao nikada prije.
Treći dan probudili smo se uz malo hladnije i oblačnije vrijeme. Ukrali smo sat vremena između predavanja kako bismo otišli do glavnog trga i prošetali po obližnjem botaničkom vrtu. Poznat je po najbogatijoj kolekciji sukulenata na svijetu, ondje rastu i mnoge egzotične biljke... Ručali smo pak u prekrasnom Café de Paris. Cezar salata je uvijek moj izbor kada hoću kratki ručak uz finu čašu chardonnaya. Fotografirali smo se i ispred skulpture Sky Mirror, britanskog kipara Anisha Kapoora porijeklom iz Indije. Riječ je o velikom konkavnom ogledalu načinjenom od poliranog nehrđajućeg čelika koje “tjera” svijet da se okrene naopačke, stvarajući iluziju spuštanja neba na nivo ulice i životu daje sasvim novu perspektivu.
Večerali smo u mediteransko-grčkom Gaia restoranu, koji svoju podružnicu ima i u Dubaiju. Smješten je u blizini glavnog trga i kasina, uz jako lijepu atmosferu i vanjsku terasu punu cvijeća, a uživali smo ne samo u umacima tzatziki i hummus nego i u fantastičnim ribljim specijalitetima - jastogu, brancinu... Moje putovanje u Monte Carlo bilo je poslovno, ali uvijek je lijepo spojiti ugodno s korisnim. Mnogo se svjetski relevantnih kongresa u mojoj grani medicine održava na vrlo atraktivnim mjestima, što me čini sretnim jer obožavam putovati, a pritom se i usavršavati u onom što radim. Takvo jedno, ako ne i najljepše mjesto je Dubrovnik, koji će u listopadu četvrti put biti domaćin TAMC konferencije, čemu se iznimno veselim.