Pitali su me mnogi zašto idem u Gruziju, u njene planine, a ne u Pariz, Rim ili neku sličnu turističku destinaciju. I to baš u vrijeme pandemije. No, bilo je i onih koji su mi rekli - blago tebi, pit ćeš dobra gruzijska vina i jesti hačapuri, a možda nam doneseš i neki eliksir mladosti i ljepote. Mene su oduvijek privlačile stare kulture pa sam posljednjih godina posjetila Libanon i Uzbekistan, a sad je na red došla i Gruzija, zemlja koja je već dugo na mom popisu poželjnih mjesta. Budući da sam već više od 25 godina poslovno u svijetu ljepote te se bavim uvozom prirodne i organske kozmetike iz raznih dijelova svijeta i održavam seminare, trudim se u svakoj zemlji pronaći i neki novi kozmetički pripravak ili metodu u službi održavanja mladosti i ljepote kože. No, ovdje sam otkrila da je tajna ljepote Gruzijaca prije svega u dobrim vinima i prekrasnoj prirodi.
Covid provjere
U Gruziju sam krenula iz Zagreba s prijateljicom Anom. Letjele smo preko Istanbula do gruzijske prijestolnice Tbilisija. S presjedanjem i čekanjima putovale smo oko osam sati jer se sve oduljilo zbog covid provjera. Cijepljeni na aerodromu trebaju pokazati samo covid putovnicu, a oni koji se nisu cijepili moraju imati negativan test ne stariji od 72 sata ili potvrdu da su preboljeli bolest. Osim toga, treći dan od dolaska u Gruziju morale smo se ponovno testirati. Dvotjedno putovanje u Gruziju organizirale smo same i potrošile oko 2500 kuna za hotele, 3000 kuna za vodiča i prijevoz po Gruziji, a avionsku kartu preko Istanbula platile smo oko 4000 kuna. Mogle smo proći i jeftinije da smo avionom kretale iz Budimpešte jer bi nas otamo let do grada Kutaisija, trećeg najmnogoljudnijeg u zemlji, stajao oko 750 kuna. Nalazi se u središnjem dijelu Gruzije i iz njega se unajmljenim automobilom ili autobusom može odlaziti na izlete. Mi smo na put krenule iz Tbilisija, u kojem smo prenoćile. Sljedeće jutro nas je s automobilom čekao naš simpatični vodič Beka, koji nas je pratio tijekom cijelog boravka u Gruziji.
Raj za paraglajdere
Prvo odredište bio nam je planinski grad Gudauri, smješten na visoravni Velikog Kavkaza, na nadmorskoj visini od 2200 metara. Zimi je to skijalište, a ljeti gradić u kojem se na štandovima na cesti prodaju tradicionalni proizvodi od vune poput kapa i šalova, domaći med i slastice od oraha ili badema, vinskog mošta i brašna - čurčhele. Popularan je i pečeni krumpir izrezan u obliku spirale koji smo imali prilike kušati. Ovdje možete jahati na konju, čak ga i kupiti. Zbog svog položaja Gudauri privlači i paraglajdere iz cijelog svijeta pa uživate li u ovom sportu, tu ćete zaista doživjeti nezaboravno iskustvo leteći među prekrasnim vrhuncima.
Spiljski grad
Nakon dva dana u Gudauriju uputile smo se prema drevnom gradu Upliscihe, urezanom u stijenama u 1. i 2. stoljeću prije naše ere. Tijekom antičkog i helenističkog razdoblja bio je važno kulturno i vjersko središte s obrednim dvoranama i više od 700 pećina i podzemnih struktura. U nekima su bila i odmorišta za karavane koje su ovuda prolazile na putu iz Azije prema Europi. I mi smo ušle u pećine u kojima je temperatura bila osjetno niža od vanjskih, prevrućih gotovo 40 stupnjeva. Inače, Upliscihe je samo 15 kilometara udaljen od Gorija, rodnog grada Josifa Visarionoviča Staljina.
Suživot s kravama
Mestia je planinski gradić koji podsjeća na francusko skijalište Vald’Iser, ali na gruzijski način. Svuda po cesti hodaju krave i ako ručate na terasi nekog restorana, nemojte se iznenaditi ako neka znatiželjna kravica gurne glavu prema vašem tanjuru da provjeri što jedete. Isprva smo ih se bojale i zaobilazile ih u širokom luku, što nije uvijek bilo jednostavno jer je jedna stalno ležala ispred ulaza u naš hotel, no s vremenom nam je suživot s kravama postao najnormalnija stvar na svijetu.
Opasna ušba
Nakon nekoliko dana zaputili smo se prema 4710 metara visokoj planini Ušba. Naš vodič je za odlazak prema toj opasnoj planini pozvao prijatelja koji bolje poznaje ovaj kraj - i koji se također zove Beka. Iz Mestije smo terencem došli do podnožja Ušbe i započeli uspon prema ledenjaku Chalaadi. Kada smo se popeli podno ledenjaka, za zdravicu smo popili chachu, rakiju od vinove loze, koju smo dan prije kupili kod simpatične gospođe u rakijarnici Chacha Inn. Dok smo nazdravljali podno ledenjaka, odjednom se veliko kamenje počelo obrušavati s vrhova Ušbe, tako da smo zaključili da je vrijeme da se počnemo spuštati prema Mestiji. Spuštajući se s planine sjetili smo se i četvorice hrvatskih alpinista koje je 1974., tijekom uspona na Ušbu, zatrpala lavina. Tijela dvojice odmah su pronađena, treće je tijelo pronašao jedan češki planinar tek 2012., a godinu poslije otkriven je i četvrti poginuli hrvatski alpinist. Ušba je opasna planina, a sami vrhovi su spiralno nazubljeni i teški za penjanje, zbog čega je zovu i Matterhorn Kavkaza.
Hrabro srce
Ushguli je zajednica od pet međusobno povezanih sela u regiji Svaneti, podno najviše gruzijske planine Šhara i jedino su stalno nastanjeno mjesto na nadmorskoj visini od oko 2200 metara u Europi. Ushguli u prijevodu znači hrabro srce. Sva su sela povezana puteljkom kojim se često utrkuju mladići na konjima. Kuće u selima često imaju male tornjeve kako bi se iz njih vidjelo dolaze li neprijatelji u selo. U njihovu prizemlju se držala stoka, na prvom katu je bio dnevni boravak, a na drugom spavaonice. U jednom selu smo vidjele i muzej, ali je bio zatvoren jer je voditeljica otišla odnijeti utržak u Mestiju pa su nam rekli da pričekamo dan ili dva, kada će se vratiti i otvoriti ga.
Gruzijska pizza
Najpoznatije gruzijsko jelo je pogača hačapuri koja podsjeća na pizzu, ali ima i “unutarnje” punjenje - sir, grah ili meso, a ponekad i jaje. Popularno jelo je i khinkali koje izgleda kao tortelini konusnog oblika, punjen mesom ili sirom. Primi ga se za vrh i cijelog stavi u usta. U doba Sovjetskog Saveza Gruzija je bila poznata i po proizvodnji čaja, no sada su ostale samo male plantaže. Zato je sve više vinograda, što nije čudno jer se za Gruziju kaže da je kolijevka vina.
Udaljenost i položaj
Veliki Kavkaz nalazi se na sjeveru Gruzije, na granici s Rusijom. Prijestolnica Gruzije, Tbilisi, od Zagreba je udaljen 2350 km.
Valuta
Službena valuta je gruzijski lari koji je ime dobio po staroj gruzijskoj riječi za vlasništvo ili zalihe. Za sto larija dobije se malo više od dvjesto kuna.
Klima
Ljeta su u nizinama vruća i suha, temperatura se penje i do 40 stupnjeva, no u planinama Visokog Kavkaza je, naravno, vrijeme puno ugodnije za putovanje - ni prehladno ni prevruće.