Drugi najveći francuski grad, nakon Pariza, posjetila sam zbog Meditalentsa, radionice namijenjene filmašima s Mediterana. U konkurenciju od osam odabranih scenarija ušao je i naš film radnog naslova “Greta”, produkcijske kuće Castor Multimedia, u kojem potpisujem scenarij i režiju, ali i imam jednu od glavnih uloga, a ondje su bili i kolege iz Maroka, Alžira, Libanona, Francuske i Italije.
Do Marseillea se iz Splita ili Zadra može letjeti direktno već za 30 eura - niskobudžetnim aviokompanijama - a kako sam ja išla iz Zagreba, cijena povratne karte bila je viša.
U dolasku i povratku sam presjedala na amsterdamskom aerodromu Schipol (odatle je let do Marseillea trajao oko dva sata), koji je zbog pandemije zjapio prazan.
KRŠENJE MJERA
U Francuskoj su epidemiološke mjere zbog covida-19 strože nego u Hrvatskoj: nitko ne može ući u zemlju bez negativnog PCR testa, koji ne smije biti stariji od 72 sata, od devet navečer do šest ujutro na snazi je policijski sat, a nošenje maski je obavezno i na otvorenom.
No, za Marseille to kao da ne vrijedi. Već prvi dan sam tijekom šetnje naišla na prosvjed alžirske nacionalne manjine i naletjela na nekoliko koncerata uličnih svirača.
Shvatila sam da taj grad s gotovo 900 tisuća stanovnika živi prema nekim svojim pravilima, za razliku od ostatka Francuske.
Jer, nekoliko mjeseci prije toga sam bila na filmskom festivalu u obližnjem Montpellieru, gdje su se mjere apsolutno poštivale. Kad bih, naime, u devet navečer s prozora pogledala na ulicu u središtu grada, nije bilo žive duše. Ili bi eventualno netko mahnito trčao kući zbog kazni od 135 do 3750 eura - za one koji učestalo krše epidemiološka pravila.
Čitajte i: Čarobni Egipat! Vitomir Maričić na Sinajskom poluotoku obišao piramide u Gizi i muzeje u Kairu
ŠARENO I OPASNO
Na identitet Marseillea snažno je utjecala afrička kultura, a grad je živahan i vrlo šaren. Moja želja je bila da u pauzama od posla jednostavno lutam gradom i otkrivam ga, no s obzirom na to da ima visoku stopu kriminaliteta, nije preporučljivo zalaziti u neke dijelove ako niste u društvu lokalaca.
Imala sam tu sreću da obiđem i malo opasnije četvrti između 13. i 16. arondismana, a pratnja mi je bila Marokanka Soukaina, prijateljica koja posljednjih nekoliko godina živi u Marseilleu. Ondje ljudi sjede na trgićima, mladi piju i pjevaju, a u isto vrijeme dileri vrlo transparentno obavljaju svoje poslove. Zidovi su šareni, svugdje su neki crteži, grafiti ili skulpture uklopljene u gradske fasade ili trgove...
MORSKE FRESKE
Jedna od najpoznatijih znamenitosti je crkva Notre Dame de la Garde iz 19. stoljeća. Sagrađena je u neobizantskom stilu, na mjestu kapelice iz 12. stoljeća, a njezina posebnost je kolosalni kip Marije i Isusa na vrhu 11 metara visokog zvonika od pozlaćenog bakra.
Freske s prikazima brodova i mornara, kao i makete plovila koje vise sa stropa, simboliziraju povezanost stanovnika s morem.
Crkva je smještena na brdašcu iznad grada pa se odande pruža pogled na cijeli Marseille, a dok sam se do nje penjala puhao je jak vjetar koji me podsjetio na buru. To je normalno zbog geografskog položaja Marseillea, koji je i najveća francuska luka, pa sam pronašla brojne sličnosti s rodnom Rijekom. Ima nešto posebno u tim lučkim gradovima: ljudi u tranzitu, spoj kultura, život na cesti...
NACIONALNA HIMNA
Prema Marseilleu je nazvana i francuska himna: “Marseljezu” je 1792. skladao Claude Joseph Rouget de Lisle, nakon što je Francuska u Strasbourgu objavila rat Austriji. Izvorno se zvala “Chant de guerre pour l’armée du Rhin” (Ratna pjesma rajnske vojske), sadašnje ime je dobila 1792. kad se pjevala prilikom ulaska 500 dragovoljaca iz Marseillea u Pariz, a himnom je proglašena 1795.
CRKVE, TVRĐAVE I PALAČE
Među brojnim vrijednim sakralnim objektima su i bazilika Saint-Victor iz 11. stoljeća, trobrodna romanička crkva Saint-Laurent, Velika katedrala iz 19. stoljeća, tvrđave Saint-Nicolas i Saint-Jean iz 17. stoljeća... Marseille je bio rasadnik kršćanstva u Provansi, no on je multikulturalni i multireligijski grad pa ima i mnogo prekrasnih džamija i sinagoga.
Svakako treba vidjeti i Staru luku, Le Corbusierov modernistički stambeni kompleks te impozantnu palaču Longchamp iz 19. stoljeća. Projektirao ju je arhitekt Henri-Jacques Espérandieu, a u njoj su danas Prirodoslovni muzej i Muzej lijepih umjetnosti. Marseille ima čak 25 kazališta i brojne filmske studije pa je mamac za nas glumce i svakako mu se planiram vratiti.
MIRISNA TRADICIJA
Među simbolima grada je i kruti sapun koji se naziva “savon de Marseille”. Prvi marsejski proizvođač sapuna spominje se 1370., 1924. je bilo oko 130 manufaktura, a danas ih ima samo pet.
Sapun se izrađuje miješanjem vode iz Sredozemnog mora, maslinova ulja i alkalnog pepela iz morskih biljaka. Cijeli postupak, koji uključuje i ulijevanje u kalupe, rezanje, graviranje i stvrdnjavanje, može potrajati i do mjesec dana.
MALO DRUGAČIJI BRUDET
Najpoznatije lokalno jelo je bouillabaisse. Riječ je o svojevrsnoj verziji brudeta u kojem se krčkaju ribe i morski plodovi, a jedinstveni okus daju mu šafran, sjeme komorača i sok od naranče.