Silno mi se išlo izvan Hrvatske pa sam tražila kamo bismo zaručnik Jagor Tomašević i ja mogli otići automobilom. Avioni nisu letjeli, a nije ni pametno biti satima u zatvorenom prostoru, stoga sam na kraju isplanirala jedno prekrasno kružno putovanje Italijom, sa zadržavanjem u Nacionalnom parku Cinque Terre. Nalazi se na obali Ligurskog mora, otprilike na pola puta između Genove i Livorna, a u blizini Firence, Pise, Lucce, odakle smo nakon Toskane odlučili prijeći Apeninski poluotok i iz Ancone se trajektom vratiti u Hrvatsku, u Split.
Morana Saračević u Riomaggioreu.
Morana Saračević u Riomaggioreu.
Krenuli smo autom, a iako smo putem htjeli stati u Veneciji, odustali smo od toga jer je padala kiša pa smo produžili ravno prema La Spezieji, lučkom gradu desetak kilometara udaljenom od Cinque Terre, i na naše odredište stigli nakon otprilike osam sati vožnje. Unajmili smo vilu iznad grada i iznenadili se kad smo je vidjeli uživo. Čak smo bili prošli pokraj nje ne zaustavivši se jer nam se s ceste učinilo da je veća i ljepša od naše te smo se morali vraćati. Kako zbog korone nema puno turista, cijene u Italiji posvuda su povoljnije nego inače.
Cinque Terre sastoji se od pet sela
Vernazza je jedno od pet sela u Nacionalnom parku Cinque Terre (što na talijanskom znači Pet zemalja) - ostala su Monterosso al Mare, Corniglia, Manarola i Riomaggiore. Sva su smještena na strmim klisurama visoko nad morem i spuštaju se prema obali. Izgledaju nevjerojatno živopisno, s raznobojnim kućama, malim lukama u uskim zaljevima, s mnoštvom restorana i barova, ostacima kula koje su služile za obranu od napada gusara, terasama s vinogradima i stablima maslina od kojih se nekad, prije turizma, ovdje živjelo.
Hrid s kulom iznad Vernazze nekada je služio za obranu od gusara.
Hrid s kulom iznad Vernazze nekada je služio za obranu od gusara.
U prošlosti su bila izolirana i do njih se moglo doći samo brodom ili na konju, a i sada nisu povezana cestama s unutrašnjosti pa je to bio jedan od razloga zašto nismo odabrali smještaj u samom mjestu Vernazza, nego pokraj njega - jer smo do svoje vile mogli doći automobilom.
Pogled s mora na Manarolu u zalazak sunca.
Pogled s mora na Manarolu u zalazak sunca.
No, mjestašca su međusobno povezana vlakom koji polazi iz obližnjeg mjesta La Spezia, a vožnja između njih traje oko pet minuta. Postoje i lijepo uređene pješačke staze koje nisu naporne, a najpoznatija je Sentiero Azzurro (plava staza) koja povezuje svih pet mjesta. Doduše, jedan od najljepših i najromantičnijih dijelova, Via d’amore, između mjesta Riomaggiore i Manarola, trenutačno je zatvoren, ali postoje okolni putevi pa se i taj dio može obići pješice.
Slikovita Toskana
Nevjerojatno je iskustvo posjetiti Cinque Terre kad tamo nema mnogo turista, koji inače preplave sva ta mjestašca, stvarajući gužvu zbog koje je teško u miru razgledavati. Zanimljivo, najviše je bilo mladih, pretpostavljam zato što se stariji više boje zaraze. Budući da je Cinque Terre u blizini Toskane, nismo propustili obići i taj dio Italije. Odsjeli smo u slikovitom mjestašcu San Gimignano, smještenom na vrhu brežuljka koji se uzdiže nad vinogradima i maslinicima.
Središnji gradski trg u Lucci, nastao oko nekadašnjeg rimskog amfiteatra.
Središnji gradski trg u Lucci, nastao oko nekadašnjeg rimskog amfiteatra.
Toskanski gradić San Gimignano smjestio se na brežuljku među nasadima maslina i vinogradima.
Toskanski gradić San Gimignano smjestio se na brežuljku među nasadima maslina i vinogradima.
Kao i svugdje u Toskani, i ovdje se odlično jede, a cijene su zaista povoljne. U San Gimignanu smo poslije šetnje sjeli u mali restoran i naručili toskansku platu sa sirom i pršutom. Bilo je odlično.
Toskanska plata s pršutom i sirom.
Toskanska plata s pršutom i sirom.
Pisa i Firenca
U Pisu smo kanili samo doći vidjeti znameniti Kosi toranj, zvonik ispred katedrale, završen u 14. stoljeću, koji se nakrivio zbog poniranja tla ispod njega. No, gradić nam se toliko svidio da smo u njemu ostali cijeli dan. Nije to bilo prvi put na ovom putovanju da smo mijenjali planove - ni gradić Lucca nam prvobitno nije bio u itinereru, ali smo ga ipak posjetili nakon što sam vidjela da ima prekrasan glavni trg nalik amfiteatru. Zove se Piazza del’A nfiteatro, a zgrade koje ga okružuju slijede obrise nekadašnjeg rimskog amfiteatra iz drugog stoljeća.
Ispred znamenitog Kosog tornja u Pisi.
Ispred znamenitog Kosog tornja u Pisi.
Poznat je i po obrambenim zidinama koje su ostale sačuvane do danas, kada je na njima uređena lijepa promenada s koje možete razgledati grad, toliko široka da su se jedno vrijeme ondje održavale i automobilističke utrke.
Naravno, nismo propustili posjetiti Firencu, jedan od najljepših gradova u Toskani i u cijeloj Italiji. I on je zbog epidemije koronavirusa mnogo manje posjećen nego inače pa tamo gdje su se inače ulicama slijevale nepregledne rijeke turista sada se može opušteno šetati - i čak voziti biciklom koji smo ondje unajmili.
Šetnja sa sladoledom po firentinskim ulicama u kojima nema uobičajene gužve.
Šetnja sa sladoledom po firentinskim ulicama u kojima nema uobičajene gužve.
Ponte Vecchio - srednjovjekovni kameni mostovni luk preko rijeke Arno u Firenci.
Ponte Vecchio - srednjovjekovni kameni mostovni luk preko rijeke Arno u Firenci.
Nije bilo mnogo ljudi čak ni na Michelangelovu trgu, na terasi iznad grada s koje se pruža najljepši pogled na rijeku Arno, mostove, toranj stare gradske vijećnice, kupolu firentinske katedrale - remek-djelo renesansnog arhitekta Filippa Brunelleschija... Nakon Firence krenuli smo prema Anconi, luci iz koje plove trajekti za Split, zadnjoj postaji našeg talijanskog putovanja. Kako je Jagor avanturist, odlučili smo ne ići autoputom, nego preko visokih planinskih prijevoja. Cesta je puna zavoja i strmih uspona, ali je priroda prekrasna pa nam nije bilo žao što smo upoznali i taj dio Italije.
Čitajte i:
Jamajka: Prizor iz raja i ludi tulumi u ritmu reggae muzike
Bogata zabava i 'crveni tepih' usred zelenog parka! Bavarska prijestolnica 'uvećani' je Zagreb
Lijek za dušu! Renesansne palače Genove i pitoreskni Portofino blogericu oporavili nakon izolacije
Od Atlantika do Azurne obale: Natali Dizdar provela nas je Francuskom gdje je bila s dečkom