Pijanist Karlo Hubak (33) jedno je od onih imena s kulturne scene o kojem će se itekako pričati. Riječ je o glazbenom talentu koji je skupljao znanje na studiju operne režije u Sankt Peterburgu, a sada donosi svoj prvi autorski projekt koji će se prikazati u Zagrebačkom plesnom centru.
Kada ne prevodi Čehova s ruskog, Hubak rado odlazi na predstave Bobe Jelčića i na filmske projekcije u Kino Tuškanac, a otkriva i kako je u slobodno vrijeme predsjednik kućnog savjeta jedne stogodišnje kuće u Donjem gradu. No, posljednjih je tjedana posebno zaposlen pripremanjem predstave "Anna Karenjina: Hoću ljubav, a ljubavi nema" koju izvodi s plesačicom Tessom Ljubić (25). Riječ je o cross genre predstavi, odnosno uprizorenju Tolstojeva romana Ana Karenjina u nešto drugačijoj interpretaciji koja uključuje klasični koncret, suvremeni ples i stand-up.
Svrha povezivanja ovih žanrova je preispitivanje odnosa svjesnog i nesvjesnog u čovjekovoj psihi, a Hubak nam je otkrio zašto se odlučio baš za Anu Karenjinu.
"Tolstojev roman je knjiga mudrosti, kojoj ću se vraćati do smrti, i ne znam da li se više divim njegovoj oštroj inteligenciji, kojoj ništa nije moglo promaći, ili njegovoj mekoj duši, koja je sve mogla razumjeti. Čitajući Tolstoja čovjek naprosto raste. I zato ne bih rekao da je Ana Karenjina aktualna. Aktualan je Milanović, a Ana Karenjina je vječna. Naša predstava nastaje kao autorski odgovor na roman, odnosno konkretno na jednu rečenicu naslovne junakinje: "Hoću ljubav, a ljubavi nema." Ta je njena frustracija odjeknula i u nama, no umjesto da se ubijemo - dali smo se na posao", objašnjava Hubak.
Pijanist se osvrnuo i na trenutno stanje klasične glazbe za koju smatra kako "već desetljećima bespomoćno leži na samrti", a ovom predstavom je pokušava razbuditi.
Među žanrovima koji su uključeni u predstavu našao se i suvremeni ples kojega je Hubak nakon povratka iz Rusije prepoznao kao umjetnički najvitalnijega i poželio mu se na svoj način priključiti. No, ono što je u ovom crossžanrovskom ostvarenju posebno zanimljivo jest povezivanje klasičnih žanrova sa stand-upom.
"Stand-up na svoj način kombiniram s izvođenjem klasične glazbe na koncertima već dugo, i to provjereno funkcionira. Visoka i niska materija - stari štos. Dosad mi je to služilo kao taktika za zbunjivanje slušatelja, tj. za buđenje njihove uspavane pažnje, a sad će prvi put govoreni materijal predstavljati ravnopravni element u cjelini mog dramaturškog koncepta", otkriva Hubak.
Priznao nam je i kako ovom predstavom nastoji izazvati svaku moguću kritičnost i samokritičnost kod gledatelja, a osvrnuo se i na svoj život u Sankt Peterburgu, gdje je studirao opernu režiju, i to na Ruskom državnom konzervatoriju.
Otkrio je kako je njemu kao jednom rusofilu život u Rusiji bio i više nego inspirativan.
"Godinama svakodnevno doslovno hodati putevima Dostojevskog, Tolstoja, Čajkovskog, Puškina, Bulgakova, Stravinskog, Gogolja, Harmsa... Stanovao sam u kući u kojoj je živio Musorgski, na konzervatoriju sam polagao ispit iz Šostakoviča u sobi u kojoj je radio Šostakovič, na klaviru na kojem je skladao Šostakovič - pitate da li me inspiriralo!", oduševljeno će Hubak.
Kako je njegova karijera tek na svojim počecima, otkrio nam je: "Volio bih nastaviti na tragu ove predstave - tu je sve što najviše volim: klasika i dobre noge", a najava prvog autorskog projekta mladog umjetnika koju možete pogledati 18. veljače u 20 sati je više nego obećavajuća.