Novi ciklus radova nastao je u posljednje tri godine, a intenzivno zadnjih godinu dana, ali zapravo, priča nam slikarica Nikolina Šimunović, pripremala se za izložbu svoje slikarske karijere punih 20 godina. Izložba 'Lapis lazuli' koju će predstaviti u Umjetničkoj galeriji u rodnom Dubrovniku krajem svibnja govori o neprestanom radu, sazrijevanju, a ujedno je i polazište za nova traganja i istraživanja. „Proteklih 20 godina intenzivno stvaram i sretna sam što mi slikarstvo pričinja radost kao na početku, vodi me isti zanos kao na početku puta. Ne odustajem od koncepta čuđenja i žudnje za dubljim smislom života usprkos svemu. Tražeći sebe svakim sam radom otkrivala nešto novo što me odvodilo u nove likovne svjetove. Igrajući se, varirajući tehnike, metode i dimenzije svaki sam put stala pred novi izazov, a to je rezultiralo mnoštvom različitih dvodimenzionalnih i trodimenzionalnih oblika”, govori nam Nikolina.
Koliko god je koronavirus usporio sve, udaljio nas jedne od drugih, njoj je donio mir i vrijeme za stvaranje. „Kada bih ušla u atelje izgubila bih pojam o vremenu, uživala u svakom trenutku. Rezultat će uskoro moći vidjeti dubrovačka publika, a dio radova bit će izložen u Zagrebu u galeriji Forum tijekom rujna”, priča nam.
Zavirili smo u neodoljiv stan u središtu Zagreba kojega je mlada slikarica sama uredila
Jedan od najvećih izazova je predstaviti radove u rodnom gradu. Dubrovnik na poseban način njeguje slikarsku tradiciju još od renesansnog razdoblja. Poznato je da dubrovačka publika posebno cijeni i podržava rad lokalnih slikara i kroz posjete izložbama kao i kroz kupnju umjetničkih djela. Koliko god nam se to danas činilo rijetkim takva publika ima visoke estetske standarde.
Radove Nikoline Šimunović kustosica izložbe Anita Ruso opisuje kao „formate koje su se potpuno otele kontroli u svojim dimenzijama ali i u svojoj slojevitosti“. Ruso podsjeća kako se „Nikolinin prepoznatljivi rukopis već nekoliko godina temelji na kolažima sastavljenima od prošivenih komada slikarskog platna, minijaturnih detalja oslikanih do krajnjih granica. Osim što su njezine slikarske površine posve zasićene one su dodatno podebljane slojevima različitih materijala i vrlo raznolikih tehnika koje se utapaju jedna u drugoj izmičući „golom oku“ kao da se natječu koji će se bolje utopiti i uklopiti u raskošnu paletu plave“. Upravo je prevladavajuće plavetnilo Nikolininih radova povod za naziv izložbe: Lapis lazuli je vrlo privlačan kristal koji ima dovoljno minerala lazurita u sebi što mu daje magičnu plavu boju. Njegov prah koristio se za dobivanje azurno plave boje.
Nakon godine u kojoj je slikarica imala priliku u posve mirnom ambijentu vlastitog atelijera ponirati u vlastite misli, intimu, dileme te se prepustiti bez suzdržavanja činu slikanja, nastali su radovi koji svjedoče o tome koliko je duh neovisan o kretanju i rutini. Naizgled oduzeta sloboda 2020. godine kod Nikoline je rezultirala radovima koji su slobodniji, zreliji i neovisniji nego što su to ikada bili.
Na izložbi će biti predstavljeno i nekoliko prostornih instalacija kao i skulpture u staklu koje nikada nisu bile izlagane.