Film redatelja Ivana Bakrača premijeru je imao na festivalu u Karlovym Varyma, a jednog od glavnih likova tumači crnogorski glumac Momčilo Otašević, koji već godinama živi i radi u Zagrebu.
Kako vas je redatelj Bakrač nagovorio da prihvatite ulogu?
Nazvao me i rekao da ima ulogu za mene pa smo otišli na pivo kako bismo se bolje upoznali. Nakon što mi je ispričao svoju viziju filma, dao mi je scenarij i sugerirao da ga na miru pročitam i vidim koja mi uloga najviše odgovara. Svidjelo mi se ono što sam pročitao. Odgovorio sam mu da se najviše vidim u Mladenu, na što je on razvukao široki osmijeh i rekao da je to uloga za koju me i zvao.
Kakav je bio osjećaj premijerno pogledati film u Karlovym Varyma?
Kad završavam snimanje serije, pripremam se za premijeru predstave ili filma, najčešće sam tužan jer shvatim da je sve gotovo. Tako sam gledajući film u Karlovym Varyma istodobno bio ponosan, sretan i tužan. Pomislio sam - zar je doista sve gotovo? No, onda sam se sjetio da nas još očekuju premijere u Podgorici, Beogradu, Zagrebu... I sada nestrpljivo iščekujem što će reći domaća publika.
Koliko vam je u glumi pomoglo to što Mladenova najboljeg prijatelja Danila igra vaš dugogodišnji prijatelj Petar Burić?
Time smo odradili pola posla. Znali smo da ćemo imati dobar odnos ispred kamera, ali i sami smo se iznenadili koliko je efektno prikazano to jedno muško prijateljstvo. Jako smo ponosni što se i u najobičnijim scenama u nizu detalja vidi njihova prisnost.
U filmu je prikazana crnogorska poslijeratna generacija. Koliko se ona razlikuje od iste generacije s drugih područja bivše Jugoslavije?
U Beogradu, Sarajevu, Zagrebu, Podgorici, Cetinju i ostalim mjestima ljudi razmišljaju jednako. Barem oni s kojima se družim. Zato mi je jako draga replika iz filma kad Danilo i Mladen pričaju što bi učinili u slučaju novog rata i obojica zaključe da bi - emigrirali.
