U aktualnu Adidasovu kampanju, u čijem su fokusu sportski grudnjaci, uključile su se i dvije domaće kiparice, Alana Kajfež i Ana Horvat Mrazek. Zahvaljujući njima u zagrebačkim dućanima tog globalnog sportskog brenda grudnjaci su izloženi na torzima napravljenim po mjerama stvarnih žena, a ne samo na lutkama idealnih proporcija. Za izradu devet torza Alana i Ana imale su, doduše, vrlo malo vremena, no bez razmišljanja su prihvatile poziv za sudjelovanje u tako velikoj kampanji.
Temeljem istraživanja stručnjaka za zdravlje grudi na Sveučilištu u Portsmouthu, njemački sportski brend odjeće napustio je koncept standardnih veličina grudnjaka i okrenuli su se zdravlju, udobnosti i pravilnoj potpori grudi. Ideja je da žena uživa u sportu, a ne razmišlja o tome kako je nešto žulja, smeta ili ne drži sve “na mjestu”. Takav pristup i novi način promišljanja o potrebama ženskog tijela osvojio je Alanu i Anu, inače prijateljice još iz Škole primijenjene umjetnosti i dizajna.
"Dobila sam poziv iz Adidasa da napravim torza i oduševila sam se time što netko napokon razmišlja o grudnjacima. No, problem je bio suviše kratak rok, a kako smo Alana i ja i prije zajedno radile na različitim projektima, pitala sam je bi li sudjelovala sa mnom i u ovoj priči. Alana je bila jednako oduševljena kao i ja idejom kampanje", kaže Ana Horvat Mrazek, koja je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirala kiparstvo, kao i Alana Kajfež.
Obje su dodatnim školovanjem proširile svoje umjetničke izričaje: i jedna i druga postale su dizajnerice i umjetnice stakla, a Ana još i konzervatorica-restauratorica.
"Najveći nam je problem bio atelijer u prizemlju Anine kuće, koju je naslijedila od djeda i bake. Nismo ga stigle ni pripremiti ni zagrijati. U mojem smo stanu uzimale odljeve torza od tri različito građene djevojke, i to u kupaonici. S pločica je, naime, lakše ukloniti vodu, gips i sve ono što se zaprlja tijekom rada. Dva dana kasnije kalupe smo prevezle kod Ane, u dnevni boravak, na biljarski stol. I stol i pod zaštitile smo najlonima, no sitne prašine svejedno je bilo po cijelom stanu", priča Alana.
I prije su obje radile i torza i skulpture ljudskih figura, no torza za tri Adidasove trgovine u Zagrebu zahtijevala su dodatni rad. Naime, umjetnički torzo morao je biti čvrst i stabilan da prodavačice mogu mijenjati topiće, dovoljno lagan da stoji na stalku, a istodobno dovoljno težak da se ne prevrne. Željele su ih napraviti od poliestera, ali zbog rokova sve su morale odraditi u gipsu.
"Tako smo svako malo gips sušile fenom pa stavljale pokraj radijatora da se brže osuši, ali opet ne prebrzo. Na kraju je sve bilo gotovo na vrijeme, svi su bili zadovoljni", kaže Ana Horvat Mrazek, koja je uz umjetnički posao angažirana i u obiteljskom.
Naime, suprug Matija Mrazek i Anin šogor, suprug njezine četiri godine starije sestre Edite, osnovali su pivovaru “Varionica”. Od lani su, uz pomoć sredstava EU, u vlastitom prostoru, a interijer pogona i štandova na pivskim festivalima svako malo osmišljavaju i izrađuju Ana i Alana.
"Moramo im pomoći jer nas dvije još nemamo vlastiti kombi za prijevoz velikih i osjetljivih skulptura pa nam dečki često posude svoj", pojašnjava Alana Kajfež, inače kći Franje Kajfeža, farmakologa i izumitelja Apaurina koji je umro 2004. godine.
Alanin talent uočio je još dok je bila djevojčica, a njezin je rad iz drugog razreda osnovne škole - sliku s temom doživljaja straha - uokvirio i objesio među umjetnine u dvorcu Miljana. Ondje je, naime, Alana živjela s ocem, majkom Ladom Szabo Kajfež, profesoricom engleskog jezika i povijesti umjetnosti, te dvije godine mlađom sestrom Francescom. I majka i sestra uživaju u njenim radovima, koje izlaže samostalno, skupno, ali i “u paru” s Anom Horvat Mrazek.
Čitajte i: Jednostavan, a efektan rad: Zagrebačka dizajnerica osvojila nagradu u Japanu
"U svakom poslu naučimo nešto novo, uvijek uskačemo jedna drugoj... Primjerice, kad restauriram štukature na fasadi zgrade, Alana mi se pridruži na mojoj skeli. Inače, to mi je najdraži dio posla, volim preciznost te sitne, milimetarske detalje, danima mogu raditi na predmetu površine deset kvadratnih centimetara. Alana je u tome drukčija. Njoj treba prostor, ona voli monumentalnije radove", kaže Ana, dodajući da obje obožavaju glinu, to im je najdraži materijal u kiparstvu.
Alana voli i kamen, no glina i njezina tekstura i podatnost dok joj prolazi kroz prste je, kaže, nezamjenjiva, baš kao i Ani, koja kaže da taj materijal na nju ima terapeutski učinak. Rad za Adidas posve je nova dimenzija u njihovu stvaralaštvu, a pripremaju i brojne nove, samostalne i zajedničke umjetničke projekte.