Goste koji im dolaze u Klanjec zagrebački glumac Jerko Marčić (42) i njegova partnerica, producentica Dunja Bovan (32) dočekaju na početku svoje ulice, kao u doba kad se putovalo i snalazilo bez aplikacije Google Maps. Jer navigacija do njihovog doma, smještenog u gradu od 2500 stanovnika, u kojem se rodio slavni kipar Antun Augustinčić, usmjerava na pogrešan put.
Jerko i Dunja onamo su došli sasvim slučajno prije tri godine, kad su obilazili Zagorje u potrazi za vikendicom. Ugledali su kuću s izlizanim natpisom iznad ulaznih vrata “Hotel - Restauracija”, ali i zapuštenu kinodvoranu u prizemlju i zaključili - to je to, ovo je ono što želimo.
Za obiteljsku kuću iz 1937., čiji su se dijelovi koristili i kao prenoćište za one koji su putovali vlakom tada aktivnom i vrlo frekventnom zagorskom željezničkom prugom, dugo nije bilo zainteresiranih kupaca. Prodavala se za relativno malo novca, osobito iz perspektive cijena nekretnina u Zagrebu. Unatoč lošem općem stanju, Dunja i Jerko u njoj su vidjeli golemi potencijal. I to ne samo za unapređenje kvalitete vlastitog života nego i za cijelu zajednicu. Ondje, naime, planiraju pokrenuti umjetničku rezidenciju u kojoj će se stvarati nove vrijednosti i sadržaji za Klanjec.
Umjetnička oaza
S dijelom aktivnosti već su započeli prošlo proljeće i ljeto, kad su organizirali urbanističko-arhitektonsku radionicu, kao i glumačku, plesnu te filmsku radionicu. Budući da su oboje iz umjetničkih krugova, u Klanjec su doveli prijatelje koji su, među ostalim, radili s klincima na pisanju scenarija te snimanju kratkih filmova, a sve je završilo projekcijom pod zvijezdama na travnatoj površini pokraj kuće.
Ovih su pak dana pokrenuli crowdfunding kampanju za prikuplja nje novca na platformi Kickstarter kako bi preuredili kinodvoranu i pretvorili je u multifunkcionalni prostor za razne umjetničke izvedbe.
- Kuća je kroz povijest mijenjala namjene, ali je uvijek služila zajednici. Nakon Drugog svjetskog rata, kad je nacionalizirana, tu je bio internat za djecu s Kozare, a krajem pedesetih otvorio se hotel Zelenjak. Kasnije su tu bile tvrtke, obrtnici, ugostitelji, u njoj su se obavljale gospodarske i kulturne djelatnosti, a kućom je upravljalo Narodno sveučilište Klanjec. Tu su bile večernja škola, tiskara, radio... Prije desetak godina vraćena je vlasnicima - kaže Jerko Marčić, koji se ovih dana priprema za ulogu u novoj predstavi Olivera Frljića, “Braća Karamazovi”, u ZKM-u.
Sa svojom Dunjom nepunih godinu dana živi u klanječkoj vili od 900 četvornih metara, gdje je u dijelu prostorija donedavno bila i autoškola, a njen ulazni prostor i dalje se koristi kao dvorana za satove plesa.
- Kad smo kupili kuću, oboje smo imali komforan život i puno posla. Bili smo u unajmljenom stanu u Mesničkoj ulici i razmišljali o kupnji vlastitog životnog prostora. Privlačila nas je ideja prirode, micanja iz grada i ovo nam se učinilo kao prilika koju ne smijemo propustiti, iako smo bili svjesni da nemamo novca da bismo je kompletno uredili - govori Dunja Bovan.
Čitajte i: Novi život stare ‘glazbe‘: Alen Marin svojim hobijem i unikatnim lampama oduševljava sve više ljudi
Prednost male sredine
Proces kroz koji prolaze otkako su došli, od adaptacije krova do izbacivanja smeća, pokazao im je prednosti male sredine. Jer majstori su im uglavnom susjedi, uz koje uče o građevinskim radovima, ali i o povijesti mjesta i same Kuće Klajn, kako su je nazvali Dunja i Jerko.
- Albert Novak, koji je dao sagraditi kuću, u nju je smjestio i prvu mjesnu knjižnicu. Ideja ove kuće oduvijek je bila da se u njoj ljudi druže i nešto stvaraju. Tu je osnovano i “društvo za poljepšanje Klanjca”, svojevrsna preteča komunalne i turističke zajednice, tu je svirao klanječki jazz bend, organizirane su fašničke silvestarske zabave, tiskane su šaljive novine lažnih vijesti, a dijelile su se u fašničkoj noći - otkriva Jerko Marčić.
Unatoč raznim namjenama, tijekom godina nije se puno interveniralo u sam tlocrt, tako da ona i dalje izgleda kao zgrada javne namjene, s malim toaletima na svakom katu te željeznim rukohvatima uz stube od terrazza. Dunja i Jerko u njoj su uredili svoj prostor za život na sedamdesetak četvornih metara, uglavnom sa stvarima koje su donijeli iz posljednjeg doma u Zagrebu.
Jerkov tata, redatelj i gastronomski kritičar, darovao im je stvari iz svog stana iz kojeg se odselio na Lošinj nakon zagrebačkog potresa 2020. Darovali su im i prijatelji mnogo toga, a neke su stvari naslijeđene - poput sekretarskog stola pokojne zagrebačke pijanistice Ksenije Kos. Ima tu i mnogo restauriranih stolaca koje je Jerko pronašao na smetlištu, ali i pletenih rukotvorina od pruća kupljenih na sajmu koji se za lijepog vremena petkom održava u Klanjcu.
Iz metropole u gradić
Miran život i tišina mjesta im odgovaraju. Jer, bili su nezadovoljni u Zagrebu - unatoč brojnim poslovnim obvezama i ispunjenom društvenom životu. Jerko je bio član Kerempuhovog ansambla, glumio je u Slovenskom mladinskom gledališču u Ljubljani, radio je u HNK-u Ivana plemenitog Zajca u Rijeci, na odsjeku glume zagrebačke Akademije dramske umjetnosti kao asistent Bobe Jelčića te kao asistent Rade Šerbedžije na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci.
Dunja pak ima dugogodišnje iskustvo u produkciji domaćih filmskih festivala, ali početkom prošle godine oboljela je od depresije.
- Nisam se naprosto mogla ustati iz kreveta i prestala sam raditi. Došla je korona i sve je nekako stalo. Provela sam tri mjeseca na liječenju, a tijekom tog razdoblja Jerko je s prijateljima i članovima naše umjetničke udruge Kućni kolektiv uređivao kuću. Smireni dnevni ritam kakav imamo ovdje mi itekako odgovara, a u Zagreb odlazim kad želim. Uglavnom zato da vidim roditelje, brata i nećake, ali i da odem zubaru, frizeru... - govori Dunja, inače rođena Splićanka, koja se s obitelji preselila u Zagreb kad joj je bilo 14.
Otkako su došli u Klanjec neprestano organiziraju, kako kažu, radne akcije kako bi kuću pretvorili u centar društvenog i umjetničkog života, a prvi korak u realizaciji tog projekta je uređenje kinodvorane.
Na to ih je, među ostalim, potaknuo Dunjin razgovor s jednom desetogodišnjom djevojčicom iz Klanjca koja nikad nije bila u kinu. Kulturne sadržaje žele učiniti dostupnim svim klincima, ne samo onima koji odrastaju u velikim gradovima, a u tome će uspjeti senzibilizira li se javnost i klikne li se na stranicu Kickstartera, gdje je njihova crowdfunding kampanja za Kuću Klajn aktivna do kraja veljače. Svoj stambeni prostor od sedamdesetak četvornih metara dijele s udomljenom mješankom Svilom Prostor su uredili odbačenim i restauriranim namještajem, novim detaljima, ali i stvarima koje su im darovali prijatelji i obitelj