Prva sjećanja na otok Iž, koji smatra pravim domom premda je rođena u Zagrebu, Niku Petrović (32), umjetnicu i doktorandicu na Fakultetu primijenjene umjetnosti u Beču, vežu uz - keramiku. Njezin otac, umjetnik Predrag Petrović, koji je preminuo prije četiri godine, još kao maloj usadio joj je ljubav prema oblikovanju gline. Minijaturni orao u gnijezdu bila je prva Nikina “skulptura”, a s tri i pol godine izradila je tradicionalnu išku posudu, koja je bila izložena na očevoj izložbi.
- Iški lončari radili su 18 uporabnih predmeta od gline, a najviše je korišten lopiž, posuda za kuhanje po kojoj su i nazvani lopižari. Nekoć je to bio težak zanat, i njime su se bavili samo muškarci. Ja sam prva žena koja je “zavrtjela kolo” i napravila lopiž. Nastavila sam tako stopama svojeg oca, posljednjeg lopižara na Ižu - govori Nika, koja je posebno ponosna na skulpturu Kruna lopižarska, posvećenu lončarima s njezina otoka. Rado sjeda za lončarsko kolo jer, kako kaže, s glinom u ruci potpuno je opuštena, tada zaboravi na stvarnost.
Majka Jadranka i dečko Vid Nikina su velika podrška
- Već na početku imam ideju što želim raditi, ali glina voli “dirigirati” po svome, što mi donosi jedinstveno iskustvo “razmjene” između mene i medija u kojem radim - govori Nika. Tijekom godina obrazovanja i umjetničkog djelovanja ostvarivala je svoju želju da poveže tradicionalno sa suvremenim. S tom idejom osmislila je i videoperformans “Duboko udahni”, u kojem je spojila ljubav prema keramici s još jednom strasti - modom. Svoje radove, među kojima i lopiž i “krunu”, položila je na morsko dno te je uz njih i ona pozirala, i to u nekoliko kreacija vlastitog dizajna. Iza nje je, naime, i profesionalna manekenska karijera, koja ju je na pola godine odvela čak u Indiju.
- Oduvijek sam bila kreativna, počela sam s glinom i crtanjem, pa je bilo logično da obrazovanje nastavim u zagrebačkoj srednjoj Školi primijenjene umjetnosti i dizajna. Budući da sam o keramici već sve znala, odabrala sam modni dizajn jer smatram da je odjevni stil također moćan izričaj osobnosti - ističe Nika te dodaje kako je, dobivši njihovu stipendiju, završila i jednogodišnju Akademiju primijenjene fotografije u Grazu, koju vodi priznati fotograf Herman Herzele.
- Glina je moj početak i čvrsta baza, iz nje izvire sva inspiracija, ali živimo u vremenu u kojem su mediji, poput videa i fotografije, sveprisutni. Moj performans je priča o Ižu, o tome koliko je tradicija bitna za jedan narod, pa je to ujedno tema mojeg doktorata - kaže Nika. Ovo ljeto u podmorju je snimila novi performans, a promociju planira u listopadu. Život u inozemstvu i putovanja po svijetu za Niku su neiscrpan izvor nadahnuća. A posebno se veseli skorom odlasku u Kinu, gdje će upoznati drevne tehnike oslikavanja porculana i tako steći novo znanje kojim će obogatiti svoj umjetnički rad.