Staklo je možda jedini prirodni materijal kojim je čovjek uspio nadmašiti prirodu u umijeću kreacije. U prirodi se, naime, pojavljuje rijetko, uglavnom nakon vulkanskih erupcija, i to u crnoj boji. Takvo staklo - poznato kao opsidijan - iznimno je čvrsto i u prapovijesti se koristilo kao alat, primjerice nož. Danas su arhitektura, znanost, ali i svakodnevni život nezamislivi bez ovog čudesnog materijala koji je otporan, multifunkcionalan i iznimno lijep. Stoljećima je bio izazov umjetnicima i zanatlijama, poseban po tome što se zagrijavanjem pretvara u žitku masu sličnu melasi, a ona se može bojiti i oblikovati u najnevjerojatnije oblike.
Svärtan staklena boca visine 35 cm 79,90 kn, Ikea
S rastućim dizajnerskim trendom potražnje za ručno rađenim predmetima ponovno su procvale tradicionalne manufakture - koje su donedavno bile pred izumiranjem. Danas takve radionice često surađuju s dizajnerima koji tradiciji pristupaju na inovativan način. Rezultat nisu samo visokoestetizirani predmeti za široku potrošnju, već i oni luksuzni koji se izrađuju mjesecima i stoje pravo malo bogatstvo. Dobar primjer je suradnja japanskog dizajnera Nenda (Oki Sato) i praške tvrtke Lasvit koja se oslanja na dugu češku tradiciju proizvodnje stakla. Kada je prvi put vidio kako se ručno puše staklo, Nenda je zanimalo što bi se dogodilo kada bi se proces obrnuo - kada se zrak u staklo ne bi upuhivao, već iz njega isisavao.
Melt stropna lampa, dizajn Tom Dixon, Centar rasvjete; Fiam Italia naslonjač, dizajn Cini Boeri Černelić; Posuda za šećer, dizajn Peter Zurmitor 495 kn, Modus
Leonardo vaza i dvije zdjele Fusione 299 kn, Lesnina; Staklena vaza od 129 do 169 kn, Coincasa; Lampa Meltdown, dizajn Johan Lindsten Studioharamina
Iako su ga radnici gledali u čudu, rezultat ovog eksperimenta su nepravilne i iznimno lijepe svjetiljke nazvane Inhale (Udahni). Nepravilni oblici koji ponekad slučajno nastaju danas su najtraženiji. Budući da staklo može poprimiti koji god oblik njegov kreator zaželi, najčešće se prvo izradi kalup u koji se onda ulijeva ili upuhuje žitka masa otopljenog stakla. Tako su nastale i vješalice Bubble (mjehurić) koje izgledaju baš poput šarenih mjehurića sapunice, a za francusku su ih tvrtku Petit Friture dizajnirali Vaulot & Dyèvre. No, za razliku od sapunice, staklo je otporan i čvrst materijal koji daje jednako tako čudesne svjetlosne efekte.
Dizajner stakla Hrvoje Kaćan (38), osnivač radionice Heart of glass (Stakleno srce), jedan je od rijetkih ljudi koji su voljni zasukati rukave i pokušati živjeti od svoje strasti prema umjetničkom izražavanju. "Prije desetak godina radio sam kod privatnika i vidio kako se mijenja obično ravno staklo kad se peče na temperaturi od 830 stupnjeva. Oduševio me njegov topliji i bogatiji izgled. Budući da imam iskustva s kiparskim poslovima i tehnikama, pronašao sam se u fuziji stakla." objašnjava Kaćan. Radi se o tehnici u kojoj se komadi ravnog stakla uz eventualni dodatak boje slažu u kalupe ili na neku podlogu te tope u peći, a zatim se spajaju.
Na taj način nastaju umjetnički komadi ukrasne vrijednosti, ali i svakodnevni uporabni predmeti: daske za rezanje, zdjelice, tanjuri, čaše, pladnjevi, radne plohe za kuhinju, umivaonici... Mogućnosti izražavanja u staklu su beskrajne, a prednost ovog materijala je i u tome što se uvijek iznova može peći i poprimati novi oblik. Kaćan je sa zagrebačkim dućanom Dizajnholik pokrenuo i proizvodnju zdjelica i daski za posluživanje od otopljenih vinskih boca. "Oduševio nas je kreativni naboj Hrvoja Kaćana i njegove radionice na kojima u gotovo alkemičarskoj atmosferi od lomljenog stakla i odbačenih boca nastaju novi uporabni ili ukrasni predmeti." - kažu u Dizajnholiku.