Očevo blago
U našoj obitelji tradicija je darivanje predmeta koji imaju dublje značenje i skrivene poruke. Tako mi je za 26. rođendan otac darovao knjige koje su njemu obilježile dugogodišnju poduzetničku karijeru.
Neki od naslova su ‘Plivati s morskim psima’ i ‘Moć etičkog poslovanja’, a pohranila sam ih u plavi baršunasti kofer koji mi je poklonila sestra - jer sam prije pandemije automobilom godišnje prelazila oko 60 tisuća kilometara i on je bio moj najbolji prijatelj.
Čitajte i: Moja oaza: Novi studio Saše Šekoranje oduzima dah, a prostire se na čak tri etaže
Nova zvijezda
Polica u mojoj spavaćoj sobi rezervirana je za nagrade, a posljednja je ‘Cesarica’ koju sam dobila za hit godine. Riječ je o nagradi za pjesmu ‘Ova ljubav’ koju sam otpjevala s pjevačem trapa Hiljsonom Mandelom.
Draga mi je i ona sa Zagrebačkog festivala 2017. koju sam s Damirom Kedžom osvojila za pjesmu ‘Sve u meni se budi’. Iste godine na 20. Večerima dalmatinske šansone osvojila sam drugu nagradu žirija za pjesmu ‘Kad budemo sami’, nakon čega su me ljudi počeli doživljavati.
Čitajte i: Domaća dizajnerica pokazala nam je svoj ormar od 20 kvadrata: 'Neke stvari imam više od 20 godina'
Bijeli instrumenti
Od djetinjstva sam željela naučiti svirati klavir, ali u glazbenoj školi u razredu više nije bilo mjesta za mene, pa sam upisala violinu.
Sviram je i danas u podrumu kuće, mjestu gdje prije nastupa održavam i probe s bendom, ali i kutku gdje se često povučem i sviram. Obožavam glazbenu opremu i instrumente, koji obavezno moraju biti bijele boje.
Glazbeni kutak
Uz moj krevet nalazi se glazbeni kutak gdje provodim najviše vremena. Klavijature, slušalice i mikrofon dovoljni su da se satima izgubim u glazbi i njenom stvaranju. Tako je bilo od malih nogu.
Od njih sam zapravo i naslijedila ljubav prema glazbi - oboje predivno pjevaju i sviraju, kao i dvije starije sestre, pa kad god se okupimo, postajemo pravi mali orkestar.
Kapa glavu čuva
Kao osamnaestogodišnjakinja tri mjeseca sam nastupala na Krku s country pjevačem Zackom Dustom koji je obožavao nositi šešire pa sam si kupila jedan slamnati da bismo bili usklađeni. I tako su početak moje karijere obilježili šeširi. U mojoj sobi nalaze se posvuda, na vratima, okačeni na zid, u ormarima...
U posljednje vrijeme počela sam se odijevati sportski, nastupati u trenirci i tenisicama te šešire zamijenila šiltericama i kapama. Njih sam nosila i u srednjoj školi kako bih sakrila lice puno prištića.
I danas je to jedan od razloga zašto su kape moj zaštitni znak, jer se prištići na licu još nisu ‘smirili’, ali više ne osjećam sram. Puno otvorenije o tome govorim, posebno na društvenim mrežama jer znam koliko to pomaže svima koji se nose s istim problemom.