Usamljenost, anksioznost, manjak samopouzdanja, teškoće u odnosima, nepovjerenje, sramežljivost, socijalna anksioznost pa i ovisnosti - sve su češći problemi mladih ljudi, koji zbog toga traže pomoć psihoterapeuta Tomislava Rončevića. A u pozadini svega nerijetko je - strah od bliskosti, intimnog povezivanja.Iako je strah od bliskosti pozitivna pojava kad je prisutna u zdravoj mjeri, u nekim pretjeranim situacijama onemogućuje nas da ostvarimo adekvatan osjećaj pripadnosti, uspostavimo stabilne i pouzdane odnose.
- Bliskost u odnosima ljudi izbjegavaju na različite načine. Osoba koja strahuje od bliskosti u odnosima je površna, ostaje na manje važnim temama, ne govori o sebi, laže o sebi, skriva slabosti ili snagu, bježi u ovisnosti, laže si da je zabava bolja od stvarnog odnosa, nalazi mane drugima koje služe kao opravdanje za distancu, izbjegava dodir, gledanje u oči, bježi u odnose u kojima ima veću kontrolu - s djecom ili osobama koje su slabe pa je ne mogu napustiti. Umjesto adekvatnijih odnosa u kojima je potrebno povjerenje, kompromis i dijalog, usmjerava se na posao i druge ciljeve - ističe Tomislav Rončević, predsjednik Društva gestalt i integrativnih psihoterapeuta Hrvatske, koji je gostovao u emisiji “Bez brige s Dijanom”.
Čitajte i: Kako je Nikica Gabrić pobijedio svoje strahove: ‘Svi su mi govorili da sam lud, da neću uspjeti‘
Čitajte i:
Takva ponašanja najčešće su posljedica odnosa u kojima smo naučili da se bliskost ne isplati, da je bolna, a takve odnose možemo iskusiti bilo kad tijekom života. Posljedica je to i povećanja životnog standardna te materijalna sigurnost koja omogućuje da lakše preživljavamo bez intimnih odnosa, čime se stvara manji pritisak da se oslonimo na druge.
- Suvremeni način života ugrozio je bliskost, jer ljudi češće mijenjaju prebivališta, obitelji se razdvajaju, kraće vremena boravimo na jednom mjestu, na jednom poslu, u jednom braku, a za duboko povezivanje potrebno je vrijeme. Rijetki danas mogu doživjeti dubinu osjećaja pripadnosti kakav je imao prosječan čovjek koji je prije nekoliko generacija živio cijeli život u relativno stabilnom okruženju. To je imalo svoje nedostatke, ali i prednosti. Danas se lakše otuđujemo - objašnjava sugovornik, dodajući da od raznih “introjekata” ideje o tome kakvi moraju biti i što društvo očekuje od njih, najviše pate mladi ljudi.
S godinama, ako osoba nema prepreka zdravom rastu i razvoju, dolazi do određenog opuštanja. Povrede u intimnim odnosima nastaju kroz cijeli životni vijek, a osnovne dinamike najčešće se uspostavljaju već u prvim godinama života. Važno je prepoznati da svi imamo prostora za razvoj kapaciteta za kvalitetne intimne odnose te da obično nije produktivno tražiti problem u drugome, već vidjeti što se može učiniti na vlastitom razvoju. - Psihoterapija je najbolji način za rad na sebi i povećanje kapaciteta za zdrave odnose. Gotovo svi ljudi čeznu za istinskim pripadanjem, intimom, povjerenjem i zajedništvom. Iako je samo nekim ljudima terapija prijeko potrebna, za sve ljude može biti prilika za proširenje i obogaćenje vlastitih iskustava i života općenito - zaključuje terapeut.