Psihijatar i psihoanalitičar Stanislav Matačić gostovao je u ovotjednoj emisiji Bez brige s Dijanom. Uvodno je objasnio razliku psihoanalize i psihoterapije: „Psihoterapija je koncentrirana na sadašnjost i na sadašnje probleme, a psihoanalizi nije primarni cilj da što prije pomognemo pacijentu jer oni najčešće nemaju aktualne dnevne tegobe i simptome, ili pak dolaze na psihoterapiju pa kada riješe goruće probleme krenu na psihoanalize. Cilj svake terapije je samospoznaja. Sreća je u samospoznaji i postizanju unutarnje ravnoteže, a ne gomilanjem bogatstva".
U njegovu ordinaciju dolaze ljudi svih dobi, od tinejdžera pa do treće životne dobi.
„Mladi nisu izgubljena generacija iako imaju drugačije načine druženja i života od nas. Svojim pacijentima kažem da je pjesma Prljavog kazališta 'Sve je lako kad si mlad' nastala u neko drugo doba i da ima neko drugo značenje jer danas zapravo nije lako biti mlad, pogotovo u ovom vremenu gdje su pritisci na njih veliki. Primjerice, ako se žele školovati inzistira se na izvrsnosti, a to je riječ koju nikako ne volim. Imali su lockdown koji je svatko primio teško na svoj način. Mladima je danas sigurno puno teže nego našoj generaciji. Osjećaj je to prekinute mladosti, prekinutog življenja. Događaju se i smrti mladih, a mladi čovjek uopće ne bi trebao razmišljati o smrti”, smatra Matačić.
Čitajte i: Poznati oftalmolog otkriva recept za uspjeh: ‘Strah od neuspjeha je dobar, on vas tjera da radite više od drugih‘
Matačić ističe kako su njegovi pacijenti teže podnijeli potres nego lockdown koji je, smatra, bio dobra prilika da malo predahnemo.
„Neki su naravno i u tim trenucima bili u strahu i traumi, to je sve vezano za strukturu ličnosti. Netko će uvijek dramatizirati, netko će si uzeti ulogu žrtve i tražiti sekundarnu dobit. No jedno je sigurno, krize su neizbježne i razvoj uvijek ide kroz krize. Ljudi koji mogu napredovati rasti će kroz krize i iz nje izvući najbolje”, smatra.
U svojoj je ordinaciji primijetio značajan porast poziva pacijenata koji bi željeli doći na terapije, no nema mogućnosti primiti sve. „Sa sobom se susrećemo najčešće u srednjoj dobi. Tada shvaćamo da smo završili škole, imamo diplome i dobre poslove, ali se osjećamo prazninu i nezadovoljstvo. Tada najčešće dolaze na terapije i žele raditi na sebi. Drago mi je da su se ljudi suočili sa sobom i shvatili da jurnjava i bijeg od sebe na različite načine u radoholičarstvo, ovisnosti, putovanja...ne vodi nikamo... morali su pogledati malo u sebe”, objašnjava.
Psihijatar je još govorio o ulozi žrtve, nemoći, depresiji, anksioznosti i napadajima panike, mogu li se poremećaji izliječiti bez lijekova te zašto je važno uzeti vrijeme za sebe.