"Kaj snimaš ovaj tjedan? Tko su ti gosti, koja je tema?", pita me frendica na kavi, dok sjedimo i gledamo u HNK, pokušavajući se uvjeriti da je na zubatom suncu baš ugodno. "Govorit ćemo o starenju. Psihijatar, dr. Hrvoje Handl i Asja Petersen, pilates trenerica. Mislim da je to baš dobra tema."
"Kaaaaaj? Pa ti si potpuno luda. Starenje? To nije Instagramski. To nije cool, tko bu to čitao? O starenju se ne priča, niti govori, niti snima, niti bilo kaj!" Gledala sam je u čudu. Toliki angažman oko starenja. Mislim si, tema je top, čim se tako uzrujala.
"Daj se saberi. Starenje je cool. Treba stariti osviješteno. Sa stilom. S vizijom. Za starenje se treba pripremiti. Ignoriranjem ništa ne rješavamo."
"Kak hoćeš, ja ti to ne bum gledala. Ni čitala. Pa sve radim da mi to starenje nije na dnevnom redu, i sad buš mi se ti baš s tom temom nacrtala pred nosom. E, nećeš. Ignore. Samo da znaš. Da me nisi pitala kakvi su ti gosti. Ne zanima me."
"Starenje je svođenje računa. Zrelost, karakter, temperament, navike, sve dođe na naplatu", govori Hrvoje i nastavlja: "Nisam mlad u duši, i tu imam svoje godine. Volim se družiti sa ženama svoje dobi, nemam ništa protiv žena koje ulaze u menopauzu. To je moja generacija, imamo zajedničke interese, jednako sazrijevamo", iskren je Handl.
"Vjerujete li da mi je jedna urednica rekla da lakše nađe žene koje će javno govoriti o silovanju, nego o menopauzi i starenju?", kaže Asja, koja u svojim pedesetima izgleda barem petnaest godina mlađe.
Bojimo se starenja. Bojimo se tijela koja više nisu vitalna, bojimo se nevidljivosti, egzistencije, na kraju, bojimo se smrti. Cijela kultura življenja je podređena vječnoj mladosti. Idealu koji je nedostižan, nedokučiv, nerealan. "Veliku količinu energije trošimo da bismo se obranili od straha. Da bismo uravnotežili bilo koju vrstu straha, od unutarnje anksioznosti do vanjskog straha, moramo se dosta namučiti. Moramo se nekako i obraniti, utješiti. Strah od nemoći, bolesti, odlaska može biti toliko jak da nas paralizira", objašnjava Hrvoje.
Taj neugodan osjećaj straha i starenja pokušavamo nadomjestiti. Muškarci kupuju nove automobile, ulaze u nove brakove, zaljubljuju se u mlađe žene. Žene s druge strane kreću vježbati, mršavjeti, puniti bore botoxom ili filerima. "Teško mi je reći takvim ženama da se mladost ne može kupiti čak niti vježbanjem. Ono pomaže naravno, ali ne odgađa neminovnost. Zbog vježbanja smo vitalni, pokretni, sretniji, ali nismo mlađi", ističe Asja.
Životni vijek nam se produžio. Dok su naše bake i djedovi s pedeset već razmišljali o mirovini, mi u pedesetima nosimo traperice iz gimnazije, razmišljamo o novim karijerama ili novim brakovima. Prilika je to i da sebe izgrađujemo. Da se upoznamo. Shvatimo koji su nam podsvjesni mehanizmi možda u životu naštetili i koje bi bilo mudro zaliječiti i ispraviti.
Starenje je prilika, ako se odlučimo pozabaviti sobom. Ako ti sebe uspoređuješ isključivo sa sobom, a ne s okolinom ili nametnutim idealom, imaš prostora za napredak. Iako… moji vršnjaci i ja se stalno gledamo u trbuhe. Diskretno, ispod oka... A ja radim u dnevnoj bolnici za poremećaj hranjenja. Kad se malo zdebljam uvijek mi kažu: 'Hrvač, a gdje ti ono radiš... hahaha!'"
I da... s humorom je sve nekako lakše. Pa i starenje.
#samojako #vječnomladi