Naslov nove knjige None Willis Aronowitz, ‘Bad Sex‘, primamljiv je sam po sebi. Dobar seks dio je većine naših razgovora o seksu, no, budimo iskreni, pričamo li jednako otvoreno o lošem seksu?
Proteklih godina tekstovi pa i razgovori o seksu svode se na traženje zadovoljstva, uzbuđenja, priča se o pravu na orgazam... No, autorici knjige "Bad Sex" Noni Willis Aronowitz činilo se puno zanimljivije otvoriti temu o lošem seksu, navodi Bustle.
Koliko ljudi ima loš seks, što znači loš seks, zašto ga trpimo i zašto o njemu ne razgovaramo? Sve su to pitanja o kojima autorica knjige progovara, a inače je široj javnosti poznatija kao urednica i kolumnistica Teen Voguea.
U novoj knjizi, Willis Aronowitz priznaje vlastite mane i neuspjehe, ali i slavi svoja otkrića o seksu i trijumfe. Uranja duboko u povijesne reakcije na loš seks, loše veze i loše brakove, čak se osvrće i na vlastite roditelje. Ona također istražuje svoj prvi bračni krah, koji se dogodio dobrim dijelom zbog lošeg seksa. Danas je, kaže Willis Aronowitz, pronašla put do mnogo zadovoljnijeg, iako još uvijek neizbježno politiziranog, seksualnog života. Ako nas ideologija ne može spasiti od lošeg seksa, jurnjava za našim željama, čini se, doista može.
Autorica otkriva kako mi danas nemamo lošiji seks od bilo kojeg drugog razdoblja u povijesti, no, naša su očekivanja danas veća nego ikad i da naš seksualni život tvrdoglavo ne drži korak s tim očekivanjima. „Michelle Goldberg je to zapravo jako dobro izrazila u The New York Timesu, rekla je nešto poput, ovo je ‘ono što dobijete kada liberalizirate seks bez oslobađanja žena‘.
Mislim da je desetljećima seks postajao sve prihvaćeniji i sveprisutniji, seks prije braka je prihvatljiv i to je u redu, priča se i znamo da postoje različite vrste seksa i to je u redu. Ipak još uvijek živimo u patrijarhalnom društvu. Mizoginija je još uvijek raširena. A na ova pitanja koja žene postavljaju desetljećima još uvijek nema odgovora, ali postoji očekivanje da su dobili odgovor. Stoga mislim da je razočarenje intenzivnije“, tvrdi Aronowitz.
Dodaje kako je upravo ta percepcija da danas imamo sve „alate“ za dobar seks, ono što čini loš seks tako teškim za priznati, a priznala je kako je to naučila na vlastitom iskustvu. „Osjećala sam se kao da sam odrasla u eri u kojoj su mi sve informacije dostupne, a ipak nekako nisam imala dobar seks u vezi koja je trebala biti progresivna i moderna. Nisam financijski ovisila o bivšem mužu, bila sam seksi moderna žena koja zaslužuje dobar seks i višestruke orgazme i osjećala sam da to nekako ne uspijevam.
Osjećala sam se kao da će me ljudi osuđivati jer sam ostala u vezi koja nije bila seksualno zadovoljavajuća, jer nisam ispunila ta očekivanja. Kad stvari u mom seksualnom životu nisu išle dobro, bilo mi je gadno priznati to ljudima koji su me smatrali seksualno oslobođenom feministicom."
No, i dalje ostaje ključno pitanje, kako da imamo dobar seks? Ovdje je važno naglasiti, navodi autorica, da bez obzira na to koliko smo osviješteni, ne smijemo zaboraviti da smo kao društvena bića svi mi socijalizirani u prošlosti, živimo u sadašnjosti i naše djelovanje pokušava promijeniti budućnost.
„Ne možete imati standarde budućnosti kada se bavite svojim intimnim osobnim životom. Morate si moći malo oprostiti i podsjetiti se da ste odrasli prije nekoliko desetljeća. Prvi je korak sam sebi priznati to, oprostiti sebi i prihvatiti sebe zbog pomalo neprikladnih osobnih osjećaja. A onda vrlo aktivno razmislite o svojim željama. Mislim da mnogi cis heteroseksualni ljudi na neki način žive u ovom svijetu u kojem se to smatra zadanim i ne razmišljaju puno o tome zašto su heteroseksualni ili što vole u tome što su heteroseksualni. Dosta se žale na heteroseksualnost, ali ne biraju afirmativno ovaj život, što je za mene bilo pravo otkriće, da stvarno aktivno razmišljam o tome što sam voljela kod muškaraca i za čime žudjela.“
S druge strane, ne misli da je nužno ostaviti osobu s kojom ste u vezi ako imate loš seks. Više je razloga za to. Mogu postojati stvarno ispunjavajući odnosi u kojima je seks u drugom planu ili čak potpuno odsutan jer postoje, a o tome se isto malo razgovara, aseksualne osobe. Seks je važan dio veze, ali nije uvijek i u svakom slučaju, najvažniji dio veze. Zato je važno srušiti danas već „nevidljive“ granice patrijarhalnog i zatvorenog društva i osloboditi sve, a posebno žene, da o svojim željama, zadovoljstvima i očekivanjima otvoreno razgovaraju. Poražavajuća je činjenica da i danas, kad mislimo da živimo u seksualno slobodnom svijetu, postoje žene koje nisu iskusile orgazam, ali se to ne usude priznati