Sigurno ste barem jednom u životu osjećali neku nervozu, anksioznost i potištenost oko povratka na posao nakon godišnjeg odmora. Sloboda, bezbrižnost i lakoća življenja koju na odmoru osjećamo želimo da traje što duže pa nas sama pomisao da se moramo vratiti dnevnim obavezama baca u loše raspoloženje te se počinjemo pitati ima li sve to smisla?
Ako se nikada niste tako osjećali - bravo za vas, imate jednu brigu manje. No, ako spadate u prvu skupinu možda ste si na više načina pokušali olakšati tu "tranziciju", bilo ne razmišljanjem o tome što vas čeka ili nekom konkretnom akcijom kojom ste ispunili posljednje sate vašeg godišnjeg odmora.
No, "padanje u bed" ne događa se mnogima samo jednom godišnje, već i gotovo svaki tjedan, točnije u nedjelju.
Zapravo, razina stresa i anksioznosti nedjeljom navečer obično poraste više od normalne, što predstavlja očit zdravstveni rizik, kako za našu fizičku, tako i za mentalnu dobrobit.
Povratak rutini ponekad je zastrašujuć i vraća nas u stvarnost punu silnih neizvjesnosti, pritisaka i obaveza. Za one koji takve strahove ne proživljavaju možda je čudno što oni drugi od svih svakodnevnih životnih okolnosti poput vraćanja na posao, prekida, davanja i dobivanja otkaza... rade toliko veliku frku.
Ljudi su godinama prije nas proživljavali iste trenutke, a imali su puno lošije životne uvjete nego što ih imamo mi koji živimo u modernom, digitaliziranom dobu. Zbog toga se ovdje postavlja nekoliko važnih pitanja: Zašto nam u modernom dobu za sve aspekte života trebaju knjige za samopomoć? Jesmo li odjednom svi postali "kmečavci" koji se ne znaju nositi sa životnim izazovima pa trebamo priručnik za život?
Fenomen self-helpa
Psihologinja Eva Jurković, mag. psih, koja trenutno polazi supervizijski stupanj edukacije iz kognitivno-bihevioralnih psihoterapija, tvrdi da je želja da si pomognemo, u za nas izazovnim životnim okolnostima, kroz čitanje self-help literature zapravo pozitivna stvar, jer time pokazujemo da nam je stalo raditi na sebi.
"Najlakši način da si olakšamo stresne trenutke jest guglati članke koji nam daju savjete o samopomoći. Nekima su oni dovoljni da se osjećaju bolje, a za druge je to samo prvi korak ka promjeni u životu i pokazatelj da bi se trebali pozabaviti svojim mentalnim zdravljem", kaže Jurković.
Čini se da je pomama za samopomoći kao kulturalni fenomen modernog svijeta - postala patološka, kaže profesionalni psiholog Svend Brinkmann u svojoj knjizi "Stand Firm: Resisting the Self-Improvement Craze".
"Postali smo toliko opsjednuti gledanjem prema unutra i pokušajima postizanja svojih ideala da nas je to zapravo učinilo manje opremljenima da budemo ljudi izvana", tvrdi Brinkmann.
Da u žitu ima kukolja slaže se i Jurković. Nasilni pozitivizam, kaže psihologinja, u nekim ljudima može stvoriti osjećaj kao da moraju biti bolji i produktivniji jer je to "vrlo lako", a kada to ne uspiju, njihov problem je još veći.
"Takvi ljudi obično imaju dublje probleme i mogu se osjećati krivi i nesposobni što si ne mogu pomoći iščitavanjem tekstova i knjiga o samopomoći. Dakle, self-help s jedne strane može biti koristan, a s druge toksičan. Zato je važno da takve osobe potraže pomoć stručnjaka jer neka mentalna stanja self-help ne može riješiti", ističe Jurković.
Priručnik za život - potreba ili tek trend?
Nekima povratak na posao, bilo s godišnjeg, nakon vikenda ili čak vraćanje u ured nakon što su mjesecima radili od kuće, izaziva neviđeni stres. Zašto je to tako?
"To nije nimalo čudno jer takvi ljudi zapravo nisu sretni sa svojim životom. Ne sviđa im se kako žive i preplavljuju ih emocije kad se trebaju vratiti u ‘sumornu stvarnost‘. Nema ništa krivo u tome što si želimo pomoći jer to znači da smo osvijestili da nešto ne valja i uz pomoć psihologa možemo otkriti načine kako stvoriti život u kojem nam neće trebati self-help ili bilo kakav priručnik jer ćemo biti sretni s onim kakvi smo, gdje smo i što smo", kaže Jurković.
"Ludi koji se interesiraju za rad na sebi, pa i na potpuno amaterski način bez pomoći stručnjaka - poput čitanja knjiga o psihologiji, istražuju, pohađaju radionice o mentalnom zdravlju, često razviju vještine kako se nositi sa životnim okolnostima koje nam teško padaju. A te vještine vrlo su jasno opisane u psihologiji - kako prihvatiti svoje emocije, umiriti misli, naći drugu perspektivu na neku situaciju i slično", tvrdi psihologinja.
Ipak, napominje da obavezno trebamo pripaziti kakvu self-help literaturu čitamo i tko su autori iza njih.
"Svatko tko ima neku ideju o samopomoći može napisati knjigu, ali ona možda nije utemeljena na znanstvenim činjenicama te takvi autori možda površno pristupaju problemima, nude brza rješenja bez nekog dubljeg smisla pa se ljudi koji čitaju te knjige često razočaraju u njih", kaže Jurković.
A ako ste se pitali zašto baš sad toliko ljudi poseže za samopomoći i pomoći općenito, Jurković nudi vrlo jednostavan i logičan odgovor: "Pa zato što smo konačno osvijestili da je važno brinuti se o mentalnom zdravlju - o njemu govoriti i ulagati trud u rad na sebi. Događa se svojevrsna revolucija, koja je ojačala upravo za vrijeme pandemije. Tada smo shvatili da nam više ne odgovara život koji živimo, ne želimo više biti stalno pod stresom i shvaćamo da je vrijeme da ga promijenimo, što je itekako pozitivna stvar", poručuje Jurković.
I što iz svega ovoga možemo zaključiti? Da ljudi više ne žele šutjeti o svojim problemima, ne žele na njih odmahivati rukom jer sada konačno imaju dovoljno mogućnosti (i vremena) stvoriti si život kakav žele. Onaj u kojem će biti sretni.