Psiholozi se danas uglavnom slažu da postoji pet osnovnih tipova osobnosti, a određuju se prema tome koliko je zastupljen jedan od glavnih faktora koje svi imaju u određenoj mjeri. Ti su tipovi: savjesni, ekstrovertirani, ugodni, otvoreni za iskustva, neurotični. No, prema Myers-Briggs indikatoru tipova (Myers-Briggs Type Indicator), koji ima i dosta protivnika i dosta zagovornika, postoji čak 16 različitih tipova osobnosti sa svojim vrlinama i slabostima. Glavne su odlike ovdje ekstrovertiranost (extroversion, E) – introvertiranost (introversion, I); osjetilnost (sensing, S) – intuitivnost (intuition, N); razmišljanje (thinking, T) – osjećanje (feeling, F); prosuđivanje (judging, J) – opažanje (perceiving, P). Tipovi se označavaju prema prvim slovima četiri glavne odlike.
Intelekt na prvom mjestu
Neki su tipovi dosta česti, pa čine i više od deset posto populacije, no druge su kombinacije rijetke i njihovi se postoci mogu prikazati na prstima jedne ruke. Među njima je tip INTP, onaj koji se bori s racionalizacijom osjećaja umjesto da ih stvarno osjeća.
INTP označava introvertirane, intuitivne osobe koje dobro opažaju i sklone su razmišljanju. Takvih je na svijetu, procjenjuje se, samo tri posto. One su izrazito intelektualne, odlično rješavaju probleme, zabavne su i neovisne, pa se može činiti da i nemaju nekih teškoća, no njihov je najveći izazov doista osjećati emocije. Umjesto da im se prepuštaju, nastoje ih racionalizirati. Uvijek nastoje sve razumjeti i stavljaju intelekt ispred emocija, što ne mora biti loše, ali ako se emocije potpuno ignoriraju, to ne može biti dobro, smatraju psiholozi.
Nisu stvorene za ignoriranje
Racionaliziranje vlastitih emocija može se različito iskazivati: kao osuđivanje ili ljutnja na sebe jer smo uznemireni zbog nečeg „tako malo važnog”, kao umanjivanje vlastitih borbi jer je drugima još gore, kao prisiljavanje na „pozitivno razmišljanje” itd.
No, tu se kriju opasnosti. Ako, primjerice, ignoriramo osjećaj anksioznosti, još će se više razmahati kako bi privukao našu pažnju. „Osjećaj tjeskobnosti ne smije se ignorirati. Razvili smo ga kako bi nam javio kada se trebamo povući, kako bismo se mogli zaštititi i preživjeti”, navodi klinička psihologinja dr. Perpetua Neo. Isto se načelo može primijeniti i na mnoge druge emocije, kao što su ljutnja, tuga, pa i sreća.
Nisu kod svih pripadnika tipa INTP sve glavne karakteristike jednako izražene, no velika je vjerojatnost da će mnogi od njih zanemariti svoje emocije i emocionalne potrebe jednostavno zato što nisu u dodiru s njima. To može dovesti i do problema u odnosima s drugim ljudima.
Vježbe prisutnosti
Emocije nam nisu neprijatelji, ali osobama tipa INTP mogu tako izgledati. Zbog toga bi trebali vježbati prisutnost, kako bi otkrili što im se emocionalno događa, savjetuju psiholozi. Vježbanjem prisutnosti (svjesnosti) može se osnažiti emocionalna inteligencija i stvarno osjetiti emocije koje se pojavljuju, a cilj je vježbanja uskladiti kognitivni i emotivni/socijalni razvoj. Pritom se intelektualni tipovi ne trebaju plašiti da će ih preplaviti negativne emocije i da će postati „premekani”, jer to se neće dogoditi, objašnjavaju psiholozi.
Prisutnost se trenira različitim mentalnim vježbama, primjerice, fokusiranjem na disanje i na osjetila, recimo, na okus hrane koju jedemo, na miris u zraku dok šetamo, na pjev ptica iz parka... Nastojte ne obavljati radnje automatski, nego osvijestiti ono što radite i ono što pritom osjećate.
Takvim se treniranjem mozak i osjećaji uče djelovati zajednički, a ne jedni protiv drugih. Zapravo, biti svjestan i u kontaktu s emocijama može pomoći u donošenju racionalnih odluka, smatra dr. Neo. O tome kaže: „Kada počnete bolje osjećati svoje emocije, sve se svodi na povjerenje u njih. Negativne osjećaje ne treba potiskivati, oni su signali koji nas vode prema onome što trebamo učiniti sljedeće.”