Rješavju li društvene mreže usamljenost ili joj pridonose glavno je pitanje na koje će pokušati odgovoriti sudionici rasprave u zagrebačkom prostoru kreacije Urania 4. i 5. prosinca.
Umjetnički kolektiv Montažstroj ondje pripema multimedijski događaj "Sami zajedno" koji uključuje predstavljanje posebno kreirane web stranice, te razgovore sa stručnjacima i zainteresiranom publikom, ali i izvedbu dokumentarnog performansa. "Sami zajedno" je ishodišna točka Montažstrojevog projekta koji se bavi usamljenošću, fenomenom koji se u 21. stoljeću poput epidemije širi razvijenim zemljama, a čije posljedice postaju socijalno, zdravstveno i političko pitanje. Pandemija koronavirusa dodatno je naglasila rizik od usamljenosti kao prijetnje za javno zdravstvo.
Sam radni proces na projektu temeljio se na pseudo-dokumentarističkoj metodi kojom su naizgled potpuno privatne poruke smještene u kontekst hrvatske stvarnosti u doba koronakrize, odnosno fizičke razdvojenosti uvjetovane njome.
Na web stranicu samizajedno.montazstroj.hr dostupno je 30 video epizoda snimljenih na različitim lokacijama kamerom 360°, na kojima Borut Šeparović i Ana Prolić, kao likovi A i B čitaju poruke koje su uputili jedno drugom putem mobilnih uređaja. Ona čita njegove, a on njezine. Na snimkama se sugerira razdvojenost, iako su tijekom čitanja u istom fizičkom prostoru. Ujedinjeni prostorom. Odvojeni kamerom. Rascijepljeni kadrom. Ujedinjeni snimkom. Nikad bliže. Nikad dalje.
Jesu li oni zaista oni — ili su samo likovi koje su stvorili jedno za drugog u virtualnom prostoru komunikacije mobitelom? Što je stvarno, a što nestvarno? Spaja li ih tehnologija ili ih zapravo razdvaja? Pridonosi li komunikacija preko zaslona razumijevanju ili produbljuje nesporazum? Mogu li zaista podijeliti osjećaje na ovaj način? Imaju li osjećaj da je onaj drugi uvijek tamo? Štiti li ih ova komunikacija od bliskosti? Osjećaju li se usamljeniji? Vide li jedno drugo? Čuju li jedno drugo? Prepoznaju li jedno drugo? Prepoznaju li sebe kroz vlastite riječi? Jesu li “oni” zaista “oni” ili su samo likovi stvoreni u prostoru virtualne komunikacije? Događaju li se “oni” ili samo izvode ljubav dok izvode čitanje poruka? Jesu li stvarniji preko zaslona ili licem o lice?
Na ova pitanja će 4. prosinca u 19 sati svoje odgovore dati Milana Vlaović Kovaček, spisateljica, kolumnistica i psihoterapeutkinja, Tomislav Pletenac, profesor antropologije na Teorijskoj katedri Akademije likovnih umjetnosti. dok će 5. prosinca u istom terminu o istom fenomenu govoriti Ana Perović, psihologinja i psihoterapeutkinja, te Leo Rafolt, redoviti profesor izvedbenih studija, kazališne teorije i transkulturalnih studija na Akademiji za umjetnost i kulturu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.